DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 51 <-- 51 --> PDF |
T. Dimitrov: GORENJE GLOBALNE BIOMASE Borealna šuma sastoji se od tvrdih vrsta bora (Finns), smreke, (Picea), ariša (Larix), i jele (Abies), miješane, obično nakon poremećaja, s listopadnim drvećem poput breze (Betula), topole (Populus), vrbe (Salix), i johe (Alnus), i isprepletenim s prostornim jezerima i organskim terenima. Ta šuma zatvorene krošnje, sa svojom vlagom i šumskim tlom u dubokoj sjeni u kojoj prevladavaju mahovine, vezana je neposredno na sjeveru s otvorenom šumom ili šumskim zemljištem s pokrovom od lišajeva, koji pak postaju sve otvoreniji, a tundra prevladava s povećanjem geografske širine. Na jugu borealnu šumsku zonu smjenjuju šume umjerenih geografskih širina ili pašnjaci. Utjecaj šumskih požara na razvoj ekosustava i sastav šume u borealnoj šumi lako se opaža i razumije. Široka neprekinuta prostranstva istodobnih sastojina smreke i bora dominiraju krajolikom u mozaiku nepravilnih krpica, a rezultat su periodičnih jakih godina sa šumskim požarima i dokaz prilagodbe vrsta borealne šume na prirodne požare tijekom tisućljeća. Posljedica je klasičan primjer ekosustava koji ovisi o požaru, sposobnog da se za razdoblja ekstremna požarna vremena odupre vrlo velikim šumskim požarima visokog intenziteta koji su ključni za njezino postojanje. Ta prirodna sila koegzistirala je, ne tako lako, s povećanim ljudskim naseljavanjem i uporabom borealne zone bogate resursima u prošlome stoljeću. Organizirano suzbijanje požara bilo je općenito uspješno većim dijelom, ali početni koncept da se svi požari trebaju suzbiti po svaku cijenu pokazao je da ekonomski nije posve provediv ili ekološki poželjan. Vatrom se sada "upravlja, kao i mnogim drugim šumskim aktivnostima, višestruko, a pozornost se pridaje ekološkoj ulozi vatre, ekonomici suzbijanja požara i prioritetu resursa visoke vrijednosti. Najnovije statistike o šumskim požarima iz sjevernih cirkumpolarnih zemalja prikazane su i analizirane u ovome poglavlju. Dopunjene su starijim podacima sakupljenim tijekom prijašnjih istraživanja (Stock s i Barney , 1981)2. Iako su požarne statistike arhivirane po administrativnoj podjeli, a ne po šumskoj regiji, velika većina velikih požara u svakoj zemlji događa se u borealnim šumama. Kanada i Aljaska, usprkos tomu što imaju slične progresivne programe upravljanja požarom, još osjećaju velike probleme koji se često protežu po resursima. Skandinavske zemlje, nasuprot tom, nemaju veće požarne probleme, vjerojatno zbog lakog pristupa, a to je posljedica intenzivog upravljanja šumom u ovim zemljama. Požarne statistike za bivši Sovjetski savez slabe su i po prirodi kolokvijalne, ali indikacije su da veći požarni problemi postoje u Sibiru, gdje goleme udaljenosti, raspršeno pučanstvo i nedostatak djelotvorne strukture, po svemu sudeći su se urotili protiv uspjela upravljanja požarom. Kanada ima najdulji niz iscrpnih požarnih statistika i one se najviše preispituju u ovom poglavlju. Šumarski list br. 9 ID. CXXII (IWX), 443-455 Posljednih godina Kanada i SAD zajedno istražuju ponašanje i učinak na okoliš velikih požara, masovnog paljenja(Stocks, 1988;Stocks iMcRae , 1991)2u borealnoj šumskoj zoni u Kanadi. Agencije koje su surađivale uključuju kanadsko šumarstvo, američku šumsku službu, NASA (National Aeronautics and Space Administration) i ministarstva prirodnih resursa i okoliša iz provincije Ontario. Jedan od rezultata ovog rada je karakterizacija kemije dima povezano sa šumskim požarima u borealnoj šumi (C o f e r i drugi 1989, 1990; Heg g i drugi 1990)". Iako se taj rad nastavlja, određeni su činitelji emisije za ove požare, a kada se kombiniraju s najnovijim požarnim statistikama, omogućuju procjenu prinosa šumskih požara u sjevernoj hemisferi na globalnu bilancu atmosferskih plinova u tragovima. Približno 89% ugljika oslobođenog u atmosferu iz požara u borealnoj šumi je u obliku ugljičnog dioksida, 9% je ugljični monoksid, a ostali se ugljik ispušta kao metan ili nemetanski hidrokarboni (partikulati). Općenito, mogu se složiti ovi činitelji emisije za plinove u tragovima što rezultiraju iz požara borealnih šuma: 445 g/kg za ugljični dioksid, 45 g/kg za ugljični monoksid, i 4,55 g/kg za metan i ukupne nemetanske hidrokarbone (aerosola). Statistike prosječnog godišnjeg spaljenog područja za Kanadu, Aljasku, Skandinaviju i bivši Sovjetski savez, prikazane su u tablici 1. Tablica 1. Požarne statistike za sjeverne cirkumpolarne zemlje, za 1980. do 1989. (godišnji prosjek) Table 1. Fire statistics for northern circumpolar countries, 1980 to 1989 (annual average) Zemlja Broj požara Spaljeno područje (ha) Country Number of fires Area burned (ha) Kanada 9618 2.437.717 Aljaska 588 198.883 Finska 470 326 Švedska™ 2875 3.574 Norveška 462 850 bivši SSSRb 20000 3.000.000 Ukupno: 34013 5.641.350 a. Podaci od 1970 do 1979 - 1970 to 1979 data b. Procijenjene brojke - Estimated figures Ove su statistike srednje vrijednosti za osamdesete, prema najnovijim realističnim podacima koji su na raspolaganju. Zbog nedostataka službenih statistika za bivši Sovjetski savez, upotrijebljena je za ovu zemlju procjena od 20.000 požara i 3.000.000 ha spaljenoga područja godišnje. |