DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 53 <-- 53 --> PDF |
T. Dimitrov: GORENJE GLOBALNE BIOMASE Osim toga, očekuju se promjene u regionalnim i vremenskim obrascima i u intenzitetu oborina, povećavajući tendenciju prema ekstremnim sušama i poplavama. Usprkos gruboj prostornoj i vremenskoj rezoluciji, GCM-i daju najbolja sredstva koja su sada na raspolaganju koji mogu projicirati buduću klimu i opasnost od šumskih požara na velikoj ljestvici. Međutim, regionalni klimatski modeli (Regional Climate Miodels - RCMs) koji su trenutačno u razvoju (e.g., Cay a et al. 1995)% s mnogo većom rezolucijom, omogućit će mnogo točnije projekcije klime na regionalnoj ljestvici. Posljednih godina izlazi GCM-a upotrebljavali su se za procjenu veličine budućih problema zbog požara. Flanningan i Van Wagner (1991)5 upotrebljavali su rezultate od tri rana GCM-a kako bi usporedili žestinu sezonskog požarnog vremena pod klimom udvostručena C02 s povijesnim zapisima o klimi, i odredili da bi se požarna opasnost povećala gotovo 50% širom Kanade s klimatskim zatopljenjem. Wotto n i Flan ninga n (1993)3 upotrijebili su kanadski globalni model cirkulacije (GCM) da predskažu kako bi se duljina požarne sezone širom Kanade povećala 30 dana u klimi udvostručena C02. Povećanje u čestini gromova po sjevernoj hemisferi također se očekuje pod scenarijem udvostručena C02 (Fosberg i drugi, 1990; Price i Rind, 1994)3. U novijoj studiji (Fosberg i drugi, 1996)´´ upotrijebljen je kanadski GCM s novim meteorološkim podacima, radi procjene relativna pojavljivanja ekstremne požarne opasnosti širom Kanade i Rusije, i pokazao se osjetan porast u geografskom prostiranju najgorih uvjeta opasnosti od požara u obje zemlje pod klimom koja zatopljuje. U ovom su istraživanju upotrijebljeni kanadski i ruski podaci o požarnom vremenu iz osamdesetih, najtoplijem desetljeću zabilježeno u Kanadi (Gullet i Skinner, 1992)´, u vezi s izlazima iz četiri novija GCM-a, da bi usporedili prostornu raspodjelu tekućih sezonskih razina žestina požarnog vremena u obje zemlje s onom koju projicira klima udvostručena C02. Osim toga, izlazi iz kanadskog modela globalne cirkulacije (GCM) upotrebljavaju se za praćenje mjesečne raspodjele žestine požarnog vremena u obje zemlje pod sadašnjim i "budućim" uvjetima. Ove projekcije razmatraju samo ravnotežnu klimu kad su jednom dosegnuti uvjeti udvostručena C02. Statička analiza ovoga tipa, iako informativna, ne odražava iznos promjene u požarnoj klimi i požarnim režimima kako se koncentracije atmosferskih plinova staklenika povećavaju prema razinama udvostručena C02. Prijelazne analize potrebne su da bi uputile buduće utjecaje požara na najrealističniji način (Kurz iApps,1995)3. Temeljeno na projekcijama GCM-a u velikoj ljestvici očekuje se pomicanje šumske vegetacije prema sjeveru (Solomon i Leemans, 1989; Rizzo i Wilken, 1992; Smith i Shugart, 1993)´, brzina Šumarski list br. 9-10, C´XX11( 1998). 443-455 ma mnogo većim nego što su to iskusile tijekom prijašnjih klimatskih fluktuacija. Očekuje se da će biti ranijih šumskih požara i značajniji ishod trenda prema toplijim i sušim uvjetima (Stocks , 1993)´, ubrzavajući brzinu pomicanja vegetacije, a posljedica je opadanje zalihebiosferskog ugljika (Kasi sehe i drugi, 1995; Kurz i Apps, 1995; Shvidenko i drugi, 1996; Stock s i drugi, 1996)´. To bi vjerojatno donijelo pozitivnu povratnu petlju između požara u borealnim ekosustavima i klimatske promjene, gdje biva otpušteno više ugljika iz borealnih ekosustava nego što ga se skladišti (Kurz i drugi, 1995a)3, Dok sagorijevanje fosilnih goriva najviše utječe na povećanje koncentracije atmosferskog stakleničkog plina, emisije iz spaljene biomase svjetske vegetacije (šume, savane, i poljoprivredna zemljišta) nedavno su prepoznate kao dodatni veći izvor emisija stakleničkog plina (Crutzcn i Andre ae, 1990). Noviji kooperativni međunarodni eksperimenti (e.g., An dre ae etal. 1994; FIRESCAN Science Team 1994)´ potvrdili su da spaljivanje biomase proizvodi do 40% bruto ugljičnog dioksida i 38% troposferskog ozona, s nizom manje uobičajenih, ali podjednako važnih stakleničkih plinova (L e v i n e i drugi, 1995)3. Dok većina emisija spaljivanja biomase potiče iz savana i spaljivanje šuma radi pretvaranja tla u druge svrhe u tropima, sve je češće uvjerenje da emisije od sjevernih (borealnih) i šumskih požara umjerenih geografskih širina, vjerojatno igra mnogo veću ulogu pod klimom koja zatopljava. C o f e r i drugi (1996)3 nedavno je iznio niz razloga zašto bi važnost atmosferskih emisija iz borealnih požara mogla biti podcijenjena; goleme fluktuacije u godišnjem spaljenon području u borcalnoj zoni je činjenica da su borealni požari locirani u klimatski osjetljivim sjevernim širinama, potencijal su za pozitivan povrat između klimatskog zatopljenja i aktivnosti borealnih požara, i visoka energetska razina borealnih požara koja tipično proizvodi stupove dima što dosežu u gornju troposferu. Šumski su požari bili prirodni i dominantni režim poremećaja u globalnim borealnim šumama tisućljećima, i novije statistike iz Kanade, Aljaske i Rusije to potkrepljuju, usprkos razmjerno uspjelim strategijama požarnog upravljanja u ovim zemljama, šumski požari još osjetno utječu na dinamike borealnog ekosustava (Stocks, 1991; Kurz i drugi, 1995b)3. Dok je intenzivno gospodarenje šumama uklonilo velike požare u Skandinaviji, sadašnje su procjene daje 5-10 milijuna hektara u godini izgorjelo u cirkumpolarnoj borealnoj zoni (Stocks, 1991;Cahoon i drugi, 1994)1. Požarna je aktivnost rasla u prošla tri desetljeća u Kanadi, s prosjekom od 2.8 milijuna hektara na godinu od 1980. (Stock s i drugi, 1996)´, ali nedostatak podataka prije pokrivanja satelitima u ranim sedamdesetim, onemogućuje usporedbu sa statistikama o požarima iz ranijeg |