DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 60 <-- 60 --> PDF |
T. Dimitrov: GORENJE GLOBALNE BIOMASE Šumarski list br. 9 10, CXXII (1998), 443-455 4. IZGLEDI I ZAKLJUČAK - Outlooks and conclusion Sagledavajući razvitak nakon prve konferencije o globalnom gospodarenju šumskim požarima, održanoj 1989. godine, za pozdraviti je što su međunarodna zajednica znanstvenika požarne znanosti, upravljači (menaderi) i državne politike, prihvatili stvaranje instrumentarija (regulative), upućenog novim izazovima šumskih požara na globalnoj ljestvici. Ni jedna agencija ili država ne može više biti sama sebi dovoljna. Mreža za istraživanje požara (Fire Research Network) unapređivat će partnerstvo među svim globalnim požarnim zajednicama. Bit će to okvir za integriranje različitih požarnih modela, razumijevanje uloge vatre u održivu šumarstvu i prijenos istraživačkih produkata preko svjetske WEB mreže. Međunarodni geosferski biosferski program (International Geosphcre Biosphere Programme IGBP) operira 6 posljednih godina i usredotočuje se na atmosfersku kemiju požara. Regionalni IGBP (1990-2000) zasad je pokrio tropsku zonu, provodit će borealno istraživanje na sjeverozapadnom teritoriju u Kanadi i Sibiru, a osvrnut će se i na jugoistočnu Aziju. Kasnih osamdesetih znanstvenici su pronašli visoku koncentraciju ozona u južnoj hemisferi, tijekom njezine suhe sezone, s koncentracijama usporedivim s onima u industrijskim područjima. One su bile osobito visoke na razinama od 300 do 600 m. Znanstvenici pretpostavljaju daje to zbog spaljivanja biomase, pa je počelo istraživanje u istočnoj Africi i u Brazilu pod nazivom SAFARI. Sve zemlje potpisnice prve konvencije UN o promjeni klime, kao i one koje su aktivno sudjelovale pri donošenju Protokola iz Kyota (Međunarodna konferencija o klimatskoj promjeni, Kyoto, Japan, 1997) o smanjenju emisija plinova staklenika, dužne su sa svojim stručnim institucijama pokrenuti procedure za ugradnju preporuka iz konvencija i protokola u vlastiti pravni sustav. Kyoto protokol dopušta zenljama da procijene kako će stanje šuma utjecati na smanjenje ugljičnog dioksida, a koje same emitiraju. Protokol je veliki posao za šumarstvo i neki je stupanj inicijative za šumarske programe, što će uklanjati ugljični dioksid između 1990. (kao polazne razine) i 2012. godine. Svaka će zemlja u jednadžbi za izračunavanje svoje emisije ugljičnog dioksida kako iz različitih industrij skih sektora i prijevoza, tako i iz spaljenih, uništenih šuma i raslinja (kao izvora), uvrstiti i smanjenje ugljičnog dioksida od novih površina drveća (kao ponora), tako da koncentracija C02 mora biti razmjerna mogućnostima njihova razlaganja u atmosferi. Protokol uključuje i to da se u projektima šumarstva uspostavi i režim međunarodne razmjene emisija, pa će zemlje moći jedna od druge kupovati i prodavati višak prava na emisiju. Tako npr. ako u našoj regiji Bosna i Hercegovina ima manje emisija ugljičnog dioksida, a Hrvatska ili Slovenija zbog industrijskog razvitka ne mogu smanjiti emisiju, od BiH će kupiti određen postotak. Više je nego vjerojatno da će plaćanje tih postotaka u budućnosti biti veoma skupo, jer je atmosferin sigurnosni prostor već popunjen. Što se tiče naše šire regije mediterana, tijekom osamdesetih i devedesetih zabilježen je porast broja šumskih požara uz neznatan porast spaljene površine, osobito u njegovom zapadnom dijelu - Portugal i Španjolska (Velez, 1997). Situacija s mediteranskim požarima isto se tako globalizira. Međunarodnu kooperaciju u upravljanju šumskim požarima unutar mediteranskog područja, sačinjavaju nekoliko tijela: FAO/Silva Mediterranean, Stalni šumski komitet Europske unije, i CIHEAM (Centre International de Hautes Etudes Agronomiques Mediterranecnncs). Jedno od glavnih postignuća bilo je uspostavljanje decentralizirane baze podataka za statistiku o šumskim požarima. Sadašnja baza podataka uključuje Portugal, Španjolsku, Italiju i Grčku, a uskoro će uključivati Tursku,Tunis, Maroko i Hrvatsku. Rast temeljnog znanja o globalnoj ulozi šumskih požara u održivosti šuma je bitna za zemlje poput Kanade, da bi razvile zdrave strategije i politiku o upravljanju (gospodarenju) požarima u scenariju u kojem se smanjuju budžeti i povaćava aktivnost vatre. Kako je to zajedničko većini zemalja svijeta u kojima je požar značajna snaga u krajoliku, prikladno je da Kanada ima vodeću ulogu koja raste u kooperativnoj požarnoj znanosti u globalnom upravljanju vatrom. Ovaj rast iz devedesetih bez sumnje će se nastaviti i širiti u novom tisućljeću. 5. LITERATURA - References Ghannam , J.: Climate Change Treaty Signed, The Forestry Source, Society of American Foresters, January 1998, Vol.3, No. 1. Goldammer, G.J., P. Crutzen, M. O. Andreae, G. Helas, J-P. Lacaux,T. Kuhlbusch, D. Cahoon and B. J. S tocks : 1997, Atmospheric Emissions/Climate Change, 2nd International Wildland Fire Conference, Conference papers, May 25-30,1997, Vancouver, B.C., Canada. Lawson , B.D.: 1998, Wildland Fire and Fire Management in Canada, Presented at the PROFOR ´98, First Argentine-Canadian Symposium and First Argentine Congress on Forest Protection, April 13-14, 1998, Faculty of Agronomy, |