DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Jaja gubara koja su olovno sive boje, promjera oko 1 mm, ženka odlaže u nakupini, jajnom leglu. Ono može brojati od 20 pa do preko 1000 odloženih jaja. Oblik jajnog legla je varijabilan, ali preteže ovalan do kruškolik oblik, najčešće deblji odozdo. Jajna su legla odložena na kori šumskih stabala neovisno o vrsti drveća (radi se o tipičnom polifagnom dctblijatoru). Osobita pojava za područje krša (hrvatsko priobalje i otoci) je formiranje jajnih legala u škrapama i s donje strane rahlo složenog kamenja. Ovisno o fazi gradacije, jajna legla variraju po svojoj veličini (brojujaja koja ih čine) i visini na kojoj ih na stablima možemo naći. Ovim kratkim fotografskim prilogom želimo istaknuti neke morfološke detalje koji se tiču sigurne procjene starosti legla. Događa se, naime, vrlo često da se na nekim lokalitetima gubar javlja više ili manje kontinuirano. Značajan dio legala može u takvim sastojinama ostati na stablima i po nekoliko godina. Transekti po kojima se pregledavaju odjeli (ili primjerne površine na kršu) manje-više su stalnog karaktera. Ukoliko ne razlikujemo sa sigurnošću stara od no vih jajnih legala možemo stvoriti netočnu sliku stanja napada i realne opasnosti defolijacije. Na priloženim fotografijama možemo vidjeti raznolikost izgleda, od svježe formiranog legla do jedva primjetnih ostataka jednogodišnjih i više godina starih jajnih legala. Dugogodišnji rad na utvđivanju gustoće populacija gubara neizostavno kod osoblja donosi i visok stupanj sigurnosti u procjeni starosti legla. Postoji međutim ijedan način na koji možemo sa stopostotnom sigurnošću utvrditi da li se radi o starom ili novom leglu. Pritisak prsta na svježe jajno leglo otkriti će kugličasta i tvrda jaja ispod dlakave površine legla, dok ćemo kod svih oblika i stadija propadanja starih jajnih legala prstom utisnuti potpuno mekano jajno leglo i osjetiti samu podlogu na koju je odloženo. Na ovaj način možemo provjeriti samo ona jajna legla koja su nam na dohvat ruke. Ipak, početniku će dobro poslužiti kao kontrolna metoda dok ne stekne više sigurnosti u ovim šumarskim zadacima. Fotografije i tekst: Dr. se. Boris Hrašovec NA ISTOČNOJ GRANICI ZOOLOŠKOG REZERVATA KOPAČKI RIT U BARANJI Slike i prizori s Dunava i Drave nakon mirne reintegracije podunavlja u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske, 1991-1998. Nakon službene primopredaje Hrvatskoga Podunavlja u Ustavno-pravni ustroj države Hrvatske posjetili smo nekad okupirano, a danas slobodno područje istočne, rubne zone Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit". Sve je započelo dosta spontano nakon razgovora s ribarom Jozom Vujnovcem, koji nam je predložio da posjetimo utok Drave, Hulovo, Petreš, Vemeljski Dunavac i druge ranije poznate ribarske postaje na rijeci Dravi i Dunavu. S dva relativno brza motorna čamca krenuli smo iz osječke Zimske luke. Dobro opremljeni toplom obućom i odjećom, jer ona je bitna za preživljavanje na vodi i u otvorenom čamcu, uputili smo se u smjeru utoka Drave i Dunava. Iza sebe ostavljamo Osijek, Nemetin, grupu šlepera kojima se branio grad Osijek od plivajućih mina, neke poznate "špornjeve" te plovidbene znakove na obali. Pred nama je konačno ona uobičajena slika rijeke Drave. Lijevo i desno šuma, pjeskovita obala koja se na nekim mjestima okomito ruši u rijeku, a na drugima postepeno blagim nagibom prelazi u gusto vrbovo šipražje i dalje u šumu. Ubrzo stižemo do lugarnice u Malom Bajaru. Ne izlazimo na obalu jer je navodno minirana. Tu je i stovarište natrulih topolovih trupaca od prije rata. Čamac sve brže plovi prema utoku. Pokušavam razmišljati o Dunavu, Hulovu i ribarima. Posljednji puta obišao sam Hulovo 1991. godine, od tada je prošlo punih sedam godina, osam mjeseci i petnaest dana. Slika 1. Ribar .lozo Vujnovac i njegov pomoćnik, bili su naši vodiči i suputnici na rijeci Dravi |