DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Jaja gubara koja su olovno sive boje, promjera oko 1 mm, ženka odlaže u nakupini, jajnom leglu. Ono može brojati od 20 pa do preko 1000 odloženih jaja. Oblik jajnog legla je varijabilan, ali preteže ovalan do kruškolik oblik, najčešće deblji odozdo. Jajna su legla odložena na kori šumskih stabala neovisno o vrsti drveća (radi se o tipičnom polifagnom dctblijatoru). Osobita pojava za područje krša (hrvatsko priobalje i otoci) je formiranje jajnih legala u škrapama i s donje strane rahlo složenog kamenja. Ovisno o fazi gradacije, jajna legla variraju po svojoj veličini (brojujaja koja ih čine) i visini na kojoj ih na stablima možemo naći. Ovim kratkim fotografskim prilogom želimo istaknuti neke morfološke detalje koji se tiču sigurne procjene starosti legla. Događa se, naime, vrlo često da se na nekim lokalitetima gubar javlja više ili manje kontinuirano. Značajan dio legala može u takvim sastojinama ostati na stablima i po nekoliko godina. Transekti po kojima se pregledavaju odjeli (ili primjerne površine na kršu) manje-više su stalnog karaktera. Ukoliko ne razlikujemo sa sigurnošću stara od no vih jajnih legala možemo stvoriti netočnu sliku stanja napada i realne opasnosti defolijacije. Na priloženim fotografijama možemo vidjeti raznolikost izgleda, od svježe formiranog legla do jedva primjetnih ostataka jednogodišnjih i više godina starih jajnih legala. Dugogodišnji rad na utvđivanju gustoće populacija gubara neizostavno kod osoblja donosi i visok stupanj sigurnosti u procjeni starosti legla. Postoji međutim ijedan način na koji možemo sa stopostotnom sigurnošću utvrditi da li se radi o starom ili novom leglu. Pritisak prsta na svježe jajno leglo otkriti će kugličasta i tvrda jaja ispod dlakave površine legla, dok ćemo kod svih oblika i stadija propadanja starih jajnih legala prstom utisnuti potpuno mekano jajno leglo i osjetiti samu podlogu na koju je odloženo. Na ovaj način možemo provjeriti samo ona jajna legla koja su nam na dohvat ruke. Ipak, početniku će dobro poslužiti kao kontrolna metoda dok ne stekne više sigurnosti u ovim šumarskim zadacima. Fotografije i tekst: Dr. se. Boris Hrašovec NA ISTOČNOJ GRANICI ZOOLOŠKOG REZERVATA KOPAČKI RIT U BARANJI Slike i prizori s Dunava i Drave nakon mirne reintegracije podunavlja u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske, 1991-1998. Nakon službene primopredaje Hrvatskoga Podunavlja u Ustavno-pravni ustroj države Hrvatske posjetili smo nekad okupirano, a danas slobodno područje istočne, rubne zone Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit". Sve je započelo dosta spontano nakon razgovora s ribarom Jozom Vujnovcem, koji nam je predložio da posjetimo utok Drave, Hulovo, Petreš, Vemeljski Dunavac i druge ranije poznate ribarske postaje na rijeci Dravi i Dunavu. S dva relativno brza motorna čamca krenuli smo iz osječke Zimske luke. Dobro opremljeni toplom obućom i odjećom, jer ona je bitna za preživljavanje na vodi i u otvorenom čamcu, uputili smo se u smjeru utoka Drave i Dunava. Iza sebe ostavljamo Osijek, Nemetin, grupu šlepera kojima se branio grad Osijek od plivajućih mina, neke poznate "špornjeve" te plovidbene znakove na obali. Pred nama je konačno ona uobičajena slika rijeke Drave. Lijevo i desno šuma, pjeskovita obala koja se na nekim mjestima okomito ruši u rijeku, a na drugima postepeno blagim nagibom prelazi u gusto vrbovo šipražje i dalje u šumu. Ubrzo stižemo do lugarnice u Malom Bajaru. Ne izlazimo na obalu jer je navodno minirana. Tu je i stovarište natrulih topolovih trupaca od prije rata. Čamac sve brže plovi prema utoku. Pokušavam razmišljati o Dunavu, Hulovu i ribarima. Posljednji puta obišao sam Hulovo 1991. godine, od tada je prošlo punih sedam godina, osam mjeseci i petnaest dana. Slika 1. Ribar .lozo Vujnovac i njegov pomoćnik, bili su naši vodiči i suputnici na rijeci Dravi |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 74 <-- 74 --> PDF |
DUNAV, ŠTEKAVCI, RIBARSKA KUCA, PETRES PRIJE RATA Svaka posjeta Dunavu prije Domovinskog rata za mene je bila izuzetno zanimljiva. Na Dunavu srce bi mi življe zakucalo, ispunio bi me osjećaj optimizma i ugode koji potiskuje mračne misli. Ploveći rijekom prepustio bih se slikama krajolika. Pogled bi mi se zaustavio na pješčanom sprudu ptičjeg otoka s poznatim mladićima, "triandre" (Salix triandra L.), koje desetak metara dalje od obale smjenjuje prava šuma bijele vrbe. Dalje prema Paćfoku nalazi se prastara vrbova šuma . Davno dozrela BSS*:´´-«*WU»ÄÄ :=- =«-* ^ ^^^" Slika 6. Nekada "Ptičje ostrvo", danas nakon izgradnje kamenoga pera samo jedan od pješčanih sprudova Dunava. Na početku spruda vrbov mladik ("malad") bademaste vrbe (Salix triandra L.), dalje već se nazire šuma bijele vrbe. bez gospodarske vrijednosti još je zanimljiva jedino kormoranima, koji bi u krošnjama našli pravi položaj za promatranje i odmor. U visini iznad rijeke, kao po scenariju kružili bi orlovi štekavci. Dva, tri, a ponekad i desetak orlova, ispunjavali su zračni prostor Hulova. Kakav ih to nagon tjera na kruženje, da li samo snubljenje, ko munikacija ili nešto treće? Poznati mađarski putopisac, lovni stručnjak i zaljubljenik u ovo područje Žsigmond Szechenyi, svojevremeno je napisao da su štekavci u Baranji vijesnici proljeća, a ne ševe kako se mislilo. Imao je i pravo, jer tek što bi led krenuo Dunavom, a sunce razbilo kopačevsku magluštinu, orlovi bi zaposjeli svoja gnijezda. Krajem veljače u starom gnijezdu zapištao bi mladi orlić, kojega bi brižni roditelji s puno ljubavi i požrtvovanja hranili, tetošili i čuvali. Dok bi lugar Mirko upravljao čamcem, ja bih uzeo u ruke "Pentax" i tražio neki zanimljiv motiv. Stara ribarska kuća na Petrešu kojoj bi se približili kao daje pročitala moje misli, na jutarnjem suncu zabljesnula bi u svojoj punoj ljepoti staroga zdanja. Malo bi koji fotoamater mogao odoljeti izazovu stare, pomalo čudne arhitekture, natruloj verandi, mrežama i nadasve bijelim stupovima koji su kući davali neki čudnovati arhaični izgled. Loki, čuvar ribarske kuće simpatični križanac zalajao bi iz svega grla, pozdravljajući već izdaleka pridošlice. Znao je razlikovati gosta od slučajnog prolaznika koji bi se umjesto na Petreš uputio prema Apatinu ili Vemeljskom Dunavcu. Naše obilaske Petreša i ribara "tempirali" bi na vrijeme ručka. Miris "fišpaprikaša" osjetio bi se na većoj udaljenosti, pa bi i motor koji je pokretao naš čamac ubrzao ritam, kao daje htio reći, požurite, jer tko zna što se može dogoditi ako zakasnite. Ribar Jozo koji nas je očekivao znao je dobaciti "pazi ti njih, kako su samo namirisali ribu". Znao je on da su zaštitnici prirode, kao i oni ribari obični ljudi prepušteni svojoj mašti, instinktu koji će ih u pravi trenutak upozoriti na opasnost ili kao danas navesti na trag topline, prijateljskog okružja i ugodnog zalogaja. USCE DRAVE, RIBARI, HRVATSKA POLICIJA Prosječnim čamcem ciklom, s izvanbrodskim motorom od 18 ks prelazi se udaljenost od Osijeka do uroka Drave (21 km) nizvodno za oko 35 minuta, uzvodno za 1 sat pa i više. Zbog posebnih prilika, bolje reći neprilika, u porušenom i opljačkanom turističkom naselju "Ušće Drave" posjetitelji su prava rijetkost. Manje-više svaki dolazak čamca ostaje nezapažen. Obala je zarasla u gusto vrbovo šipražje, a nekada lijepi prteni put kojim se dolazilo autom iz Aljmaša danas je izrovan dubokim vagašima, u kojima nalazimo ostatke žabokrečine i otpalu šutu i ciglu koju je netko u njih nabacao. Tjednom, poneki stradalnik obiđe zgarište svoje vikendice, zadrži se koji sat, a zatim upali motor i vrati kući. Unatoč tome mnoge se vikendice obnavljaju. Jedna je već gotova, ia ko u blizini nismo zatekli vlasnika. Nas goste i ribara Emila Gubijana dočekuju njegove dvije mačke i mali šareni psić Rolfi, koji od sreće prevladavajući strah od hladne vode uskače u čamac u njegov zagrljaj. Sreći nikada kraja. U maloj kućici gospodina Gubijana sve je uređeno na "ribarski". Na postolju sklepanom od dasaka nalazi se i televizor na baterije, malo dalje tranzistor, a u kutu do peći hrpica starih brojeva "Glasa Slavonije". Ponekad služe za potpalu ili kao korisni ulošci u vlažnoj ribarskoj čizmi. Uvečer netko pročita poneki naslov, tako da ovaj lokalni list, kojeg se navodno ne može kupiti ni u jednom kiosku u Zagrebu, ima višestruku namjenu i vrijednost, što se ne bi moglo reći za ona elitna izdanja finog glaziranog i impregniranog pa |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Slika 3. Ribarski dom na Ušću Drave 1991. godine ^WKm Slika 4. .Ribarski dom ili ono stoje od njega preostalo sedam godina kasnije (1998) nakon posjete barbara s istoka pira koji čak i ne gori. Nekada "Hrvatski list", danas "Glas Slavonije", novine su vrlo vrijedne za ovo naše slavonsko-panonsko podneblje. Uz kavu i čaj s dodatkom domaće šljivovice, načinju se prepoznatljive teme. Između ostalog i vječno pitanje o budućnosti dunavskih ribara nazvanih, ne znam kada i zbog čega, "privrednim" ribarima. Kakva lije to privreda, kaže Jozo, kada je nakon dvijestopedeset i više godina ribarstva, od nekadašnjih stotinjak ribara i velikog ribarskog središta u Apatinu preostao samo Emil Gubijan , njegova dva mačka i šareni Rolfi. U te "privrednike", u šali će Jozo, trebao bi se uvrstiti i orao štekavac koji također lovi ribu i od nje prehranjuje obitelj. Zacijelo bi se i kormorani trebali zvati "privrednim" ribarima, glede količine koju svakodnevno pojedu. No, dok kormorane štiti država, Emil Gubijan i njemu slični prepušteni su sudbini i prirodi. Ubrzo razgovor prekidaju netom pristigli riječni policajci Željko Knez i Davor Mudri. Dva simpatična mladića iz (baranjskog) Popovca, voditelji brzog riječ- Slika 5. Među rijetke stanovnike Ušća Drave ubraja se i ribar Gu bijan Emil. Njegovom dolasku posebno se raduju šareni psić Rolf i dvije neimenovane mačkice nog glisera zvučnog naziva HV-53. Donedavno samo ribiči na Dunavu, a danas pravi "riječni vukovi", strah i trepet krivolovcima, drvokradicama, dinamitašima koji koriste zadnju priliku da bi počinili materijalnu štetu na teritoriju Republike Hrvatske. Još do prošle godine tenkovskim minama i sličnim eksplozivnim napravama "raznosili" su poznate dunavske limane, zimovališta najvećih somova i smudeva u rijeci. Od siline eksplozije, priča Jozo, uzburka se voda na rijeci, pritisak zraka je toliko jak da često izbije i preostale okvire i staklo iz već polusrušenih vikendica. Odjeci eksplozije čuju se do Nemetina. Slika 6. Patrolni brodić Riječne policije 53 HV "Boro" čekao nas je na ušću Drave Gliserom HV-53 brzo smo uplovili u Dunav, u pravu veliku europsku rijeku. Zaobilazimo jedan ukrajinski tegljač i za svega nekoliko minuta stižemo na Hulovo. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 76 <-- 76 --> PDF |
KANAL I OBALA, HULOVO Za one koji ne znaju, Hulovo je povišena obala na desnoj obali Dunava koju u blizini ribarske kuće presijeca duboko korito istoimenog kanala, inače najjačeg dovodnika i odvodnika voda Kopačkog rita. Naplavljivanje i otplavljivanje Kopačkog rita počinje i završava kanalom Hulovo, kanal je glavni vodeni put ribljih jata koje nadolaskom vode kreću na hranjenje i mrijest. Do 1970. godine na Hulovu je postojala ribarska stanica s tridesetak ribara, grupovođom (zvanim desetar). Lijepa zgrada, stara više od stotinjak godina zapazila bi se na rijeci na kilometar udaljenosti. Danas je to samo ruševina, hrpa spaljenih greda i stupova nosača koji su zgradu izdizali iznad rijeke. Naziv Hulovo vjerojatno dolazi od mađarske riječi "huli", što znači neko opadanje, npr. vodostaja ili "hal", riba u svakom slučaju naziv je u vezi s vodom, ribom i ribarima. Prema povijesnim zabilješkama, a još više po usmenoj predaji žitelja ovoga kraja, u davnoj prošlosti Hulovo je bilo zborište dunavskih razbojnika. Družina nečasnih ljudi skupljenih odasvud, dočekivala bi riječne teglenice i pljačkala ih. Učestali napadi na putnike i njihovu imovinu, stalne pritužbe dozlogrdile bi caru pa bi on povremeno poslao neku "specijalnu" jedinicu oružnika koja bi raspršila napasnike i privremeno uspostavila red. Nije to dugo trajalo, kao da je nekakav usud zarekao ovaj kraj. Napadi i pljačke bi se ponovile u nekoj novoj režiji s nekim drugim harambašom na čelu, u nekom drugom vremenu. Koliko je krvi proliveno, koliko je poštenih ljudi izgubilo glavu, teško je danas reći. Hulovo sam prvi puta posjetio 1967. godine. Bilo je još tada omanje naselje. U staroj ribarskoj kući živjelo je tridesetak ribara, malo dalje u lugarnici lugar sa svojom obitelji. Postojala je i radnička baraka s dvadesetak šumskih radnika iz Bosne. Ribarilo se pretežito u Kopačkom Slika 7. Stara ribarska kuća; do 1971. godine i glasovita ribarska stanica u kojoj je boravilo 20 - 30 ribara. Lijevo na slici tablica upozorenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode iz Zagreba, ispred veći liman nastao zbog loše izvedene pregrade ritu, ali i na otvorenoj rijeci, na Dravi i Dunavu, što je ovisilo o trenutnom vodostaju i potrebom za određenim vrstama ribe. Svakoga jutra došao bi brodić "Vidra", koji bi preuzeo barke s ribom i oteglio ih u Apatin. Ribari bi u međuvremenu popravljali mreže koje su bile obješene na visokim stupovima s kukama, tz. "iflama". Slika 8. .Ribarska kuća Hulovo ili stoje od nje ostalo, uništili su nam crkve, raspela, spomenike kulture, zašto ne i stare rib arske kuće. Prepoznatljivo obilježje Hulova bila je njegova stara ribarska kuća, podignuta na visokim ciglenim stupovima, s drvenom verandom i dvije veće spavaonice. Bila je potpuno sigurna od poplave. Na sjevernom zabatu stupa nalazila se do 1991. godine naznaka najvišeg vodostaja Dunava. Te "katastrofalne" (poplavne) 1965. godine, ribari su svoje čamce vezivali na stupove verande koja je podignuta na gotovo tri metara iznad zemlje. No, dok je poplava za mnoge Baranjce značila imovinsku katastrofu i progon pod naletom vode, za ribarstvo su 1965. i 1966. godina bile godine izobilja. Ribe je bilo toliko daju pogoni Tvornice za preradu ribe u Apatinu jednostavno nisu mogli preraditi i konzervirati pa su ju sušili i mljeli u manje vrijedno riblje brašno. Hulovo je nadasve zanimljivo mjesto. Tko sve nije posjetio ovo mjesto na Dunavu. Prisjećamo se Alfreda Brehma, E. F. Homeyera, Rudolfa von Oesterreicha, A. Mojsisovicsa, E. Röss 1 era, prof. Z. Pavletića, I. Matoničkina, Fin ka te brojnih studenata zagrebačkog i drugih sveučilišta iz bivše Jugoslavije i Europe. Mnogi glasoviti šumari, lovni stručnjaci, lovci, botaničari, fitocenolozi, onitolozi bili su gosti Hulova. Imena ostalih su, nažalost, već zaboravljena. Tijekom domovinskog rata 1991-1992. Hulovo je ubrzo došlo pod okupaciju srbo-četničkih postrojbi. Nakon pokušaja rušenja batinskog mosta, Srbi su uočili vojno-strateško značenje Hulova, pa su ga danomice nadzirali. |