DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 74 <-- 74 --> PDF |
DUNAV, ŠTEKAVCI, RIBARSKA KUCA, PETRES PRIJE RATA Svaka posjeta Dunavu prije Domovinskog rata za mene je bila izuzetno zanimljiva. Na Dunavu srce bi mi življe zakucalo, ispunio bi me osjećaj optimizma i ugode koji potiskuje mračne misli. Ploveći rijekom prepustio bih se slikama krajolika. Pogled bi mi se zaustavio na pješčanom sprudu ptičjeg otoka s poznatim mladićima, "triandre" (Salix triandra L.), koje desetak metara dalje od obale smjenjuje prava šuma bijele vrbe. Dalje prema Paćfoku nalazi se prastara vrbova šuma . Davno dozrela BSS*:´´-«*WU»ÄÄ :=- =«-* ^ ^^^" Slika 6. Nekada "Ptičje ostrvo", danas nakon izgradnje kamenoga pera samo jedan od pješčanih sprudova Dunava. Na početku spruda vrbov mladik ("malad") bademaste vrbe (Salix triandra L.), dalje već se nazire šuma bijele vrbe. bez gospodarske vrijednosti još je zanimljiva jedino kormoranima, koji bi u krošnjama našli pravi položaj za promatranje i odmor. U visini iznad rijeke, kao po scenariju kružili bi orlovi štekavci. Dva, tri, a ponekad i desetak orlova, ispunjavali su zračni prostor Hulova. Kakav ih to nagon tjera na kruženje, da li samo snubljenje, ko munikacija ili nešto treće? Poznati mađarski putopisac, lovni stručnjak i zaljubljenik u ovo područje Žsigmond Szechenyi, svojevremeno je napisao da su štekavci u Baranji vijesnici proljeća, a ne ševe kako se mislilo. Imao je i pravo, jer tek što bi led krenuo Dunavom, a sunce razbilo kopačevsku magluštinu, orlovi bi zaposjeli svoja gnijezda. Krajem veljače u starom gnijezdu zapištao bi mladi orlić, kojega bi brižni roditelji s puno ljubavi i požrtvovanja hranili, tetošili i čuvali. Dok bi lugar Mirko upravljao čamcem, ja bih uzeo u ruke "Pentax" i tražio neki zanimljiv motiv. Stara ribarska kuća na Petrešu kojoj bi se približili kao daje pročitala moje misli, na jutarnjem suncu zabljesnula bi u svojoj punoj ljepoti staroga zdanja. Malo bi koji fotoamater mogao odoljeti izazovu stare, pomalo čudne arhitekture, natruloj verandi, mrežama i nadasve bijelim stupovima koji su kući davali neki čudnovati arhaični izgled. Loki, čuvar ribarske kuće simpatični križanac zalajao bi iz svega grla, pozdravljajući već izdaleka pridošlice. Znao je razlikovati gosta od slučajnog prolaznika koji bi se umjesto na Petreš uputio prema Apatinu ili Vemeljskom Dunavcu. Naše obilaske Petreša i ribara "tempirali" bi na vrijeme ručka. Miris "fišpaprikaša" osjetio bi se na većoj udaljenosti, pa bi i motor koji je pokretao naš čamac ubrzao ritam, kao daje htio reći, požurite, jer tko zna što se može dogoditi ako zakasnite. Ribar Jozo koji nas je očekivao znao je dobaciti "pazi ti njih, kako su samo namirisali ribu". Znao je on da su zaštitnici prirode, kao i oni ribari obični ljudi prepušteni svojoj mašti, instinktu koji će ih u pravi trenutak upozoriti na opasnost ili kao danas navesti na trag topline, prijateljskog okružja i ugodnog zalogaja. USCE DRAVE, RIBARI, HRVATSKA POLICIJA Prosječnim čamcem ciklom, s izvanbrodskim motorom od 18 ks prelazi se udaljenost od Osijeka do uroka Drave (21 km) nizvodno za oko 35 minuta, uzvodno za 1 sat pa i više. Zbog posebnih prilika, bolje reći neprilika, u porušenom i opljačkanom turističkom naselju "Ušće Drave" posjetitelji su prava rijetkost. Manje-više svaki dolazak čamca ostaje nezapažen. Obala je zarasla u gusto vrbovo šipražje, a nekada lijepi prteni put kojim se dolazilo autom iz Aljmaša danas je izrovan dubokim vagašima, u kojima nalazimo ostatke žabokrečine i otpalu šutu i ciglu koju je netko u njih nabacao. Tjednom, poneki stradalnik obiđe zgarište svoje vikendice, zadrži se koji sat, a zatim upali motor i vrati kući. Unatoč tome mnoge se vikendice obnavljaju. Jedna je već gotova, ia ko u blizini nismo zatekli vlasnika. Nas goste i ribara Emila Gubijana dočekuju njegove dvije mačke i mali šareni psić Rolfi, koji od sreće prevladavajući strah od hladne vode uskače u čamac u njegov zagrljaj. Sreći nikada kraja. U maloj kućici gospodina Gubijana sve je uređeno na "ribarski". Na postolju sklepanom od dasaka nalazi se i televizor na baterije, malo dalje tranzistor, a u kutu do peći hrpica starih brojeva "Glasa Slavonije". Ponekad služe za potpalu ili kao korisni ulošci u vlažnoj ribarskoj čizmi. Uvečer netko pročita poneki naslov, tako da ovaj lokalni list, kojeg se navodno ne može kupiti ni u jednom kiosku u Zagrebu, ima višestruku namjenu i vrijednost, što se ne bi moglo reći za ona elitna izdanja finog glaziranog i impregniranog pa |