DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 76 <-- 76 --> PDF |
KANAL I OBALA, HULOVO Za one koji ne znaju, Hulovo je povišena obala na desnoj obali Dunava koju u blizini ribarske kuće presijeca duboko korito istoimenog kanala, inače najjačeg dovodnika i odvodnika voda Kopačkog rita. Naplavljivanje i otplavljivanje Kopačkog rita počinje i završava kanalom Hulovo, kanal je glavni vodeni put ribljih jata koje nadolaskom vode kreću na hranjenje i mrijest. Do 1970. godine na Hulovu je postojala ribarska stanica s tridesetak ribara, grupovođom (zvanim desetar). Lijepa zgrada, stara više od stotinjak godina zapazila bi se na rijeci na kilometar udaljenosti. Danas je to samo ruševina, hrpa spaljenih greda i stupova nosača koji su zgradu izdizali iznad rijeke. Naziv Hulovo vjerojatno dolazi od mađarske riječi "huli", što znači neko opadanje, npr. vodostaja ili "hal", riba u svakom slučaju naziv je u vezi s vodom, ribom i ribarima. Prema povijesnim zabilješkama, a još više po usmenoj predaji žitelja ovoga kraja, u davnoj prošlosti Hulovo je bilo zborište dunavskih razbojnika. Družina nečasnih ljudi skupljenih odasvud, dočekivala bi riječne teglenice i pljačkala ih. Učestali napadi na putnike i njihovu imovinu, stalne pritužbe dozlogrdile bi caru pa bi on povremeno poslao neku "specijalnu" jedinicu oružnika koja bi raspršila napasnike i privremeno uspostavila red. Nije to dugo trajalo, kao da je nekakav usud zarekao ovaj kraj. Napadi i pljačke bi se ponovile u nekoj novoj režiji s nekim drugim harambašom na čelu, u nekom drugom vremenu. Koliko je krvi proliveno, koliko je poštenih ljudi izgubilo glavu, teško je danas reći. Hulovo sam prvi puta posjetio 1967. godine. Bilo je još tada omanje naselje. U staroj ribarskoj kući živjelo je tridesetak ribara, malo dalje u lugarnici lugar sa svojom obitelji. Postojala je i radnička baraka s dvadesetak šumskih radnika iz Bosne. Ribarilo se pretežito u Kopačkom Slika 7. Stara ribarska kuća; do 1971. godine i glasovita ribarska stanica u kojoj je boravilo 20 - 30 ribara. Lijevo na slici tablica upozorenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode iz Zagreba, ispred veći liman nastao zbog loše izvedene pregrade ritu, ali i na otvorenoj rijeci, na Dravi i Dunavu, što je ovisilo o trenutnom vodostaju i potrebom za određenim vrstama ribe. Svakoga jutra došao bi brodić "Vidra", koji bi preuzeo barke s ribom i oteglio ih u Apatin. Ribari bi u međuvremenu popravljali mreže koje su bile obješene na visokim stupovima s kukama, tz. "iflama". Slika 8. .Ribarska kuća Hulovo ili stoje od nje ostalo, uništili su nam crkve, raspela, spomenike kulture, zašto ne i stare rib arske kuće. Prepoznatljivo obilježje Hulova bila je njegova stara ribarska kuća, podignuta na visokim ciglenim stupovima, s drvenom verandom i dvije veće spavaonice. Bila je potpuno sigurna od poplave. Na sjevernom zabatu stupa nalazila se do 1991. godine naznaka najvišeg vodostaja Dunava. Te "katastrofalne" (poplavne) 1965. godine, ribari su svoje čamce vezivali na stupove verande koja je podignuta na gotovo tri metara iznad zemlje. No, dok je poplava za mnoge Baranjce značila imovinsku katastrofu i progon pod naletom vode, za ribarstvo su 1965. i 1966. godina bile godine izobilja. Ribe je bilo toliko daju pogoni Tvornice za preradu ribe u Apatinu jednostavno nisu mogli preraditi i konzervirati pa su ju sušili i mljeli u manje vrijedno riblje brašno. Hulovo je nadasve zanimljivo mjesto. Tko sve nije posjetio ovo mjesto na Dunavu. Prisjećamo se Alfreda Brehma, E. F. Homeyera, Rudolfa von Oesterreicha, A. Mojsisovicsa, E. Röss 1 era, prof. Z. Pavletića, I. Matoničkina, Fin ka te brojnih studenata zagrebačkog i drugih sveučilišta iz bivše Jugoslavije i Europe. Mnogi glasoviti šumari, lovni stručnjaci, lovci, botaničari, fitocenolozi, onitolozi bili su gosti Hulova. Imena ostalih su, nažalost, već zaboravljena. Tijekom domovinskog rata 1991-1992. Hulovo je ubrzo došlo pod okupaciju srbo-četničkih postrojbi. Nakon pokušaja rušenja batinskog mosta, Srbi su uočili vojno-strateško značenje Hulova, pa su ga danomice nadzirali. |