DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 58     <-- 58 -->        PDF

t I. Đuričić i T. Đuričić-Kunc: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNICKE GORE Šumarski list br. 11-12, CXX1I (1998), 537-546


boca-demižon s rakijom. U sredini kleti nalazimo metalni
lonac bez dna, u kojem se ložila vatra. Umjesto
lonca možemo naći željezni stalak na tri noge -trinfus,
koji služi kao nosač za manju posudu -rajnglu, u kojoj
se priprema ili prigrijava hrana.


U nekim kletima nalaze se i male peći ručne izrade.


Rijetko se nade još svojevrstan primitivno načinjeni
otvoreni kamin u uglu-vuglu kleti, nad kojim je postavljen
grubo tesani kamen tzv. vuglenka, na koju se meće
srabljivec da se vino ugrije.


U klet se odlazi gotovo svakodnevno, u vrijeme sezonskih
radova u vinogradu, u vrijeme nadgledavanja
rasta, bubrenja, šaranja, branja, prešanja, pretoka, to je
ujedno i mjesto društvenog života. Dolazi se da se čuju
novosti, zauzmu stavovi o pitanjima od interesa za selo,
prepričavaju se dnevni događaji, pretresaju se uz ognjište
sve stare i nove vijesti, raspravljaju seoski problemi,
"tjera pravica", donose odluke i zaključci. Na tim sastancima
u kletima sudjeluju samo muškarci, ženama je
mjesto "pri hiži". One imaju pristup u vinograd samo u
vrijeme sezonskih poslova; kopanja, vezanja, razvoženja
gnoja, iznošenja loze (rožda). Rezanje loze je muški
posao. U klet se donosi nešto hrane; sira, slanine, kruha.


U zimsko vrijeme u sredini kleti u metalnom loncu
bez dna naloži se vatra od vrbovog pruća, ostataka kolaca
za vinograd ili suhe loze9. Uz vatru je kamen (vuglenka)
na kojem se grije vino. Željezni stalak s tri noge
-trinfus služi kao podloga za posudu u kojoj kletari znaju
pripremiti vrlo ukusnu domaću hranu.


Svaki kletar iz svoje kleti uzme flašu vina i uputi se
u prvu klet kojoj su vrata otvorena (većina ih nema prozora)
i u kojoj se loži vatra, tako se sakupe susjedi svaki
sa svojim vinom i vijećaju uz vatru, nade se pokoja
prga suhoga sira, malo slanine ili kobasice, ponekad cijelo
društvo nastavi do druge otvorene kleti i tako "od
počeka do počeka"´", (slika 19)


Međaš Benkina
Spi]arom vina
Došelje okrajpolnapo nas:
» Vu moje kleti
»Je kaj videti,
»Morate z menom, imate čas!«


Soze pijari
Kraj´ jognja stari,
čurke vu crne ranjaj diše:
»Je, štel sem reci,
»Bermeta zleči,
»Borno ga pili se do zorje!«


Klet je mjesto koje je dubokim osjećajem, trsjem,
povezano sa svakim vinogradarom. U njoj otkrivamo
ishodišta poruke, potvrđujemo sebe, a one traju postojanošću
hrastovih planki, čuvaju još uvijek u hrastu
ispisanu poruku života, (slika 20)




ggftt


-jBM | "iflfW^


i;;"
Pro^
f] Tjkr


> " ´ ´ ^ . "


l -


Slika 20. Priroda je ovom čovjeku pitanje života i smrti, no još više
harmonija, ritam života, rađanje i umiranje, sklad čovjeka
i prirode. U materijalu drva i lika, sklad je čovjeka i plemenitosti,
nastao kao potreba da prevlada surovost zbilje.
Žilavo i čvrsto liko za vezanje vinograda izrađuje se od
unutrašnjeg dijela kore vrbe, brijesta, lipe.


Međaš Benkina
Spijarom vina
Nigdar več došel ne bode k nam;
Ni njegve kleti
Neje videti, -
Zrušili sojo, prazno je tami


Dok v brege zajde
I tam nas najde,
Nekam daleko, tožno gledi:
»Je, drugač nejde,
» To se ti prejde,
»Borno otišli skoro i mil «


Slika 19. Uz cestu "Križcvci-Kalnik"


(Fran Galović)
´ Dim od vrbe ne grize za oči. Za potpalu se koristi luč (=cmoljiga),
u ovim krajevima to je najčešće komad borovine koji se u šumi zasi


ječe od panja. 1 Dakle "od praga do praga", odnosno od kleti do kleti.