DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 70     <-- 70 -->        PDF

JULIJE BÖNEL, SUMARNIK I LOVAC
IZ LASCA U GORSKOM KOTARU


(uz 130. godišnjicu rođenja)


"Volim rodni mi kraj, našu divnu hrvatsku Sviću.
Kako ju nebi volio, kad je više nego lijepa. Pošao sam i
prošlog ljeta tamo, da se naužijem. Cilj mije bio Lazac,
moje rodno mjesto. Mjesto? Da, mjesto. Gorska sjenokoša,
bez ijedne kuće. Niti koljebe nema. Moje rodno


mjesto danas je
hrpa tesanog ka~-_
mena, koprivom
zarasla. Bilo mi
je teško kad sam
to vidio... "
Izvod je to iz
zapisa "Na Lazcu
pod Snežnikom",
tiskanom
u zagrebačkom
Lovačko-ribarskom
vjesniku iz
1934. godine, šumarnika
i lovca
Julija Bonela ,
čiju 130. godišnjicu
rođenja bilježimo
ove godine.
Zbog depopulacije
goranskog
stanovništva
koja je biSlika
1. Lazac u Gorskom kotaru krajem prošloga stoljeća. Prema crtežu šumarnika Vaelava
la prisutna već Ander leta u knjizi Dragutina Hi rca "Gorski kotar" (Zagreb, 1898).
krajem prošlog
stoljeća, mjesta


poput Lasca, obližnje Križulnc (danas Lividraga),
Šegine i mnogih drugih, već odavno nema na popisu
goranskih sela. Prilikom izleta na hrvatski Snježnik 20.
kolovoza 1882. Dragutin Hire je u svom putopisnom
djelu "Gorski kotar" (Zagreb 1898) zabilježio da su na
Lascu bile samo "dvie kuće, jedna krčma, druga lugarnica",
da bi naš svečar Julije Bönel pola stoljeća kasnije
našao tu samo "hrpu tesanog kamena, koprivom
zaraslog".


O šumarniku Juliju Bönelu malo se danas zna. U
poglavlju Šumarski stručnjaci Gorani, knjige akademika
Dušana Klepc a "Iz šumarske povijesti Gorskog
kotara u sadašnjost" (Zagreb 1997), njegovo je ime
otisnuto na 204 stranici uz podatak daje apsolvirao na
Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1890.
U "Hrvatskom šumarskom životinjskom leksikonu"


(knjiga 1, Zagreb 1996) spominje se samo Viktor
Bohnel , zacijelo Bönel, također iz Lasca. O Juliju
Bönelu nema podataka. Ni u Šumarskom listu nije bolje
prošao. Njegovu smrt nije zabilježilo naše staleško
glasilo, već spomenuti Lovačko-ribarski vjesnik iz kojega,
kao i iz zapiša
samog Julija
Bönela, možemo
reći koju riječ
više prigodom
130. godišnjice
njegova rođenja.
Prema A. Živkoviću
1 Julije
Bönel rodio se u
Lascu kod Cerova
u Gorskom
kotaru 1868. godine.
Otac mu je
bio vlastelinski
šumar pri Gospoštiji
Čabar,
koja je upravo
tih godina
(1866) smrću
Ivana Po lika r-
p a, sina šumoposjednika
Marije
Paravića,
prešla u ruke
Mađara Nikole


pl.Ghyczya . Kako u rodnom seocetu Lazac nije bilo
nastave, pučku školu polazio je u Prezidu i Tršću, a
gimnaziju, u Rijeci. Lov je zavolio još kao srednjoškolac.
Ne čudi da je pri izboru budućeg zvanja odabrao
studij šumarstva. Diplomirao je na Gospodarskošumarskom
učilištu u Križevcima 1890., ne navršivši ni
22 godine života. Za vrijene studija u Križevcima bio je
arhivar i odbornik Hrvatskog slušateljskog pjevačkog
društva "Slavuj" (Husi nec R.,Delić P. 1995)2.


U nižoj gimnaziji, piše u svojim "Uspomenama",
"pucao (je) samo na vrjeverice, kreštalice, sovure, jastrebove,
nu kašnje, kad sam bio u višoj gimnaziji, pucao
sam već i na Ij eštarke jarebice. Lugar Taljan naučio me
vabiti ih... a kad sam onda neumorno vabećih, ubio i po
više komada, nitko tad sretniji od mene".


Pred sam studij u rujnu 1886. ustrijelio je svog prvog
srnjaka i to u lovu s brakircima. O tom načinu lova,


1 Prof. dr. A. Ži vko vić : U spomen pokojnom Juliju Böne 1 u (1868-1935). Lovačko-ribarski vjesnik, 1935., XLIV, 3, s. 127-128.
l2Husincc R., Delić.R: Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, MH Križevci 1995., str. 100.