DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 86 <-- 86 --> PDF |
10. I planine zovu 11. Rekreacija i zabava 12. Okrijepite se i pridite još koji put Naposljetku nalazimo: Zaključak, Bilješku o autorima, Popis donatora, Sadržaj i Preglcdnu kartu. Na početku putopisa saznajemo da "Gorani toga kraja žive žive usred zelenog odmarajućeg krajolika šuma i potočnih dolina okruženim planinskim vrhovima Burnog Bitoraja, Viševice, Kobiljaka i Tuhobića". Za mjesto Fužine kažu "Ime je naše Fužina" (fucinakovačnica) i tvrde daje postojalo već u XVI. stoljeću, a bilo je središte prevozništva, trgovine i obrta. Prikazan je razvoj Fužina i ostalih naselja, do grba općine 1996., koji simbolizira tri narječja hrvatskog govora toga kraja. Interesantna je povijest i način izgradnje kuća, crkvi, kula i dvoraca. Nekada potrebni majstori obrtnici, prevoznici, trgovci i stočari nestali su. Nema više ugljara pepeljara, dužičara, kolara. To su danas šumari u Šumariji Hrvatskih šuma Fužine, zatim pilanari, građevinari, pčelari, farmeri, službenici, radnici drvodjelske struke (tvornica pokućstva u Vratima) i drugi. Od znamenitih Fužinaraca spomenuti su, medu mnogima, dr. Franjo R a č k i, teolog, povjesničar, profesor fizike itd., a šumarima je drago naći ime velikana hrvatskog šumarstva Vatroslava Račkog , (Fužine, 1842. -Đakovo, 1917), zemaljskog šumarskog nadzornika školovanog u Križevcima, jednog od pokretača obnove Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva (1876), urednika Šumarskog lista i Šumarsko-lovačkog kalendara, autora stručnih rasprava i knjiga "O sečcnju i gojenju šumah" (Sisak, 1870) i " Lučba u šumarstvu" (Zagreb, 1872). Fužinarski kraj bogat je rijetkim i zaštićenim biljem, "koje nemojte zatirati branjem", kao npr. snježni runolist na Bitoraju. Raznovrsna staništa kraja su raj za ptice. Nažalost "svadbeni pijev" tetrijeba gluhana zauvijek je umuknuo u bitorajskim šumama. Ovdje se zadržao lijepi broj sisavaca i ptica koje se vode kao lovna divljač. Najzastupljenija je srna, zatim jelen na Preradovićevu vrhu i Viljaku, koji s mrkom medvjedom znade ugroziti i sigurnost prometa, a i sami postaju žrtvom. Nalazimo i divlje svinje, ali i vuka koji je posebno zaštićena životinjska vrsta, kao i divlja mačka, vjeverica, zerdav i novouseljeni ris. I fužinarske "planine zovu" - Bitoraj, šume prašumskog tipa, Bitorajske bijele stijene, jama Ledenica, Viševica kao najviši vrh toga kraja, Viljak, Lipovača samo su neki od prelijepih predjela za izlet i planinarenje. Mogućnosti rekreacije i zabave također su velike. Prvi turistički posjet vlakom zabilježen je davne 1874. i koji je najavio turizam kao mogućnost toga kraja. Autori "Vodiča za landrafee po fužinarskom kraju" na predstavlja nju brošure u Samoboru 21. listopada 1998. Slijeva Alojzije Frković, Zlata Bujan-Kovačević i dr. se. Maks Kar 1 ović (Foto: Boris Debogović) Da biste saznali nešto više o prošlosti i sadašnjosti fužinarskog kraja, nabavite vodič kod Matice hrvatske Delnice - Podružnica Fužine. Tiskanje vodiča potpomogli su mnogi Fužinarci i ostali, spomenimo Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb i J.P "Hrvatske šume", Zagreb. Knjiga je predstavljena u okviru Matice hrvatske najprije u Zagrebu, zatim 29. srpnja u Fužinama i 21. listopada 1998. u Samoboru. Na promociji u Fužinama u ime autora o knjizi je govorila i zahvalila svima koji su, uz autore, zaslužni da je knjiga tiskana, autorica ilustracija gđa Zlata Bujan-Kovačević te je između ostalog naglasila: Ova je knjižica samo maleni doprinos sačinjen s puno pažnje i poštovanja i za na jsitniji detalj u želji da oni koji žive tu, kod nas doma, uvide kakvo specifično nasljedstvo u tradiciji imaju na raspolaganju, da ga sačuvaju za svoju dobrobit i svoju djecu. Mladen Skoko, dipl. inž. šum |