DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 87 <-- 87 --> PDF |
ZA DIVLJAČ VRBE ZAKLON I PREHRANA O vrbama, njihovom značenju s gledišta zaklona i prehrane za divljač, o osnivanju zasada i drugom, pisao je Prof. inž. Julius Valtyni sa Šumarskog fakulteta u Zvolenu u Slovačkoj, u slovačko lovačko-ribolovnom časopisu "Polovnictvo a rybärstvo" 12/97. Prenosimo to neznatno skraćeno našim čitateljima, a bit će, nadamo se, ponajprije zanimljivo uzgajivačima divljači. Vrbe rastu od nizina do visokih planina, u močvarama i na relativno suhim šljunkovitim padinama. Većina vrsta dobro podnosi veliku količinu vlage u tlu, kolebanje vlažnosti u tlu i razine podzemne vode. Neke vrste dosta su otporne na sušu. Pri ocjenjivanju potrebe za vlažnosti tla, vrbe često pogrešno procjenjujemo, jer zajednička osobina većine vrsta nisu velike potrebe vode, već mala zasvisnost od količine dostupne vode. Njihova velika raširenost na obalama vodotoka, uvjetovana je njihovom sposobnošću da dobro podnose prevelike količine vode i kolebanje njene razine, što druge drvenaste vrste ne mogu. Odlikuju se brzim rastom i velikom plodnošću. Bogato rode svake godine, sjeme im odnosi vjetar, obično na poplavljeno tlo s kojega se povukla voda i na kojemu nema biljnog pokrova. Značajna je i sposobnost vegetativnog razmnožavanja vrba koja se često koristi za osnivanje novih nasada. Reznice od vrbovih prutova, odrezane u vrijeme vegetativnog mirovanja i posađene u proljeće, u pravilu, se dobro zakorijene i iz njih izrastu nove biljke. Reznice vrste svrstane u sekciju Caprea (ponajprije reznice vrste iva - Salix caprea) se ne zakorjenjuju i nasade ive nemoguće je osnivati vegetativnim razmnožavanjem. Lovni značaj vrba Značaj vrba za lovstvo očituje se u stvaranju zaklona i proširenju prehrambene baze za divljač, koje proistječu iz mnogih njihovih osobina, ponajprije brzog rasta, široke ekološke amplitude (drugim riječima: sposobnosti rasta u vrlo različitim stanišnim uvjetima) i vegetativnog razmnožavanja. Vegetativno razmnožavanje i brzi rast novih biljaka omogućavaju relativno brzo osiguranje primjerenog zaklona za mnoge vrste divljači na vlažnim staništima, ponajprije za fazane i divlje patke. Osim pružanja zaklona, neke vrste značajne su kao brstno-ogrizne vrste za divljač, jer imaju slatko lišće i koru velike prehrambene vrijednosti. Iako divljač rado jede vrbe, smišljeno osnivanje vrbovih površina za brst i ogriz više je iznimka nego pravilo (u Slovačkoj). Nekoliko takvih površina osnovano je u okviru melioracije prirodne sredine narušene gradnjom hidroelektrane (Cicrny Väh). U inozemstvu, primjerice u Austriji, korištenje vrba za poboljšanje prehrambenih uvjeta u lovnim revirima, posebno u planinskim i visokoplaninskim predjelima siromašnim u prehrani, bilo je predmetom opširnog istraživanja, a istovremeno se površine za brst i ogriz često osnivaju u lovnoj praksi. Za pogodne brstno-ogrizne vrste sa slatkim listovima i korom koje divljač traži, autor navodi sljedeće vrste autoktonih vrsta vrba i njihove križance: Bijela vrba (Salix alba), drvo koje je moguće uzgajati u tzv. glavatom obliku. Oblikovanje "glave" nisko nad tlom pruža izvrsni zaklon i mjesto za gniježdenjc divljih pataka. Bademasta vrba (Salix amygdalinä) ima pretežno grmast i granat izgled, a raste u visinu 2 do 4 m. Pogodna je za stvaranje gustiša u nižim položajima i u oblastima vlažnih šuma. Košarasta vrba (Salix viminalis) raste kao snažni grm s ravnim šibljastim granama koje su savitljive i koriste se za izradu košara i drugog. Cesto se uzgaja u vrbicima za dobijanje šiblja za pletenje, koji se djelomično koriste za zaklon za fazane. Ako se vrbici koriste kao brstno-ogrizne površine, pruće po pravilu nije za pletenje. Taje vrba pogodna za teška tla nižih i srednjih položaja. Gornja granica raširenosti je približno 700 m nadmorske visine. Siva vrba (Salix elaeagnos) ima rast niskog grma. Raste pretežno u oblasti vapnenastih stijena srednjih i viših položaja do 1200 m nadmorske visine, gdje daje prednost šljunčanim prudovima u blizini gorskih potoka. Tamo može pridonijeti poboljšanu prehrambenih uvjeta u lovnim revirima. Rana vrba (Salix daphnoides) raste kao veliki grm ili nisko stablo s glatkim sivim deblom i relativno rijetkom krošnjom. Za nju je tipično rano cvjetanje, u pravilu cvjeta prva među vrbama, prije nego iva. Voli vapnenasta i pjeskovito-ilovasta tla po obalama rijeka i gorskih potoka. Laponska vrba (Salix lapponum) raste kao niski grm na suhim položajima do 1600 i čak 1900 m nadmorske visine, u blizini visokoplaninskih potoka gdje ju je moguće smatrati brstno-ogriznom drvenastom vrstom. Brst i ogriz vrba značajan je divljači i s motrišta same egzistencije nasada grmastih vrba. Takvi vrbici trebaju redovitu rezidbu u intervalima od 3 do 5 godina. Divljač ogriza vrbe nepravilno i može zamijeniti rezidbu šiblja i uvjetovati povećanje intenziteta njihovog rasta. |