DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 87     <-- 87 -->        PDF

ZA DIVLJAČ


VRBE ZAKLON I PREHRANA


O vrbama, njihovom značenju s gledišta zaklona i
prehrane za divljač, o osnivanju zasada i drugom, pisao
je Prof. inž. Julius Valtyni sa Šumarskog fakulteta u
Zvolenu u Slovačkoj, u slovačko lovačko-ribolovnom
časopisu "Polovnictvo a rybärstvo" 12/97. Prenosimo
to neznatno skraćeno našim čitateljima, a bit će, nadamo
se, ponajprije zanimljivo uzgajivačima divljači.


Vrbe rastu od nizina do visokih planina, u močvarama
i na relativno suhim šljunkovitim padinama. Većina
vrsta dobro podnosi veliku količinu vlage u tlu, kolebanje
vlažnosti u tlu i razine podzemne vode. Neke vrste
dosta su otporne na sušu.


Pri ocjenjivanju potrebe za vlažnosti tla, vrbe često
pogrešno procjenjujemo, jer zajednička osobina većine
vrsta nisu velike potrebe vode, već mala zasvisnost od
količine dostupne vode. Njihova velika raširenost na
obalama vodotoka, uvjetovana je njihovom sposobnošću
da dobro podnose prevelike količine vode i kolebanje
njene razine, što druge drvenaste vrste ne mogu.


Odlikuju se brzim rastom i velikom plodnošću. Bogato
rode svake godine, sjeme im odnosi vjetar, obično
na poplavljeno tlo s kojega se povukla voda i na kojemu
nema biljnog pokrova. Značajna je i sposobnost vegetativnog
razmnožavanja vrba koja se često koristi za
osnivanje novih nasada.


Reznice od vrbovih prutova, odrezane u vrijeme vegetativnog
mirovanja i posađene u proljeće, u pravilu,
se dobro zakorijene i iz njih izrastu nove biljke. Reznice
vrste svrstane u sekciju Caprea (ponajprije reznice
vrste iva - Salix caprea) se ne zakorjenjuju i nasade ive
nemoguće je osnivati vegetativnim razmnožavanjem.


Lovni značaj vrba


Značaj vrba za lovstvo očituje se u stvaranju zaklona
i proširenju prehrambene baze za divljač, koje proistječu
iz mnogih njihovih osobina, ponajprije brzog rasta,
široke ekološke amplitude (drugim riječima: sposobnosti
rasta u vrlo različitim stanišnim uvjetima) i vegetativnog
razmnožavanja.


Vegetativno razmnožavanje i brzi rast novih biljaka
omogućavaju relativno brzo osiguranje primjerenog
zaklona za mnoge vrste divljači na vlažnim staništima,
ponajprije za fazane i divlje patke. Osim pružanja zaklona,
neke vrste značajne su kao brstno-ogrizne vrste
za divljač, jer imaju slatko lišće i koru velike prehrambene
vrijednosti.


Iako divljač rado jede vrbe, smišljeno osnivanje vrbovih
površina za brst i ogriz više je iznimka nego pravilo
(u Slovačkoj). Nekoliko takvih površina osnovano


je u okviru melioracije prirodne sredine narušene gradnjom
hidroelektrane (Cicrny Väh).


U inozemstvu, primjerice u Austriji, korištenje vrba
za poboljšanje prehrambenih uvjeta u lovnim revirima,
posebno u planinskim i visokoplaninskim predjelima
siromašnim u prehrani, bilo je predmetom opširnog istraživanja,
a istovremeno se površine za brst i ogriz često
osnivaju u lovnoj praksi.


Za pogodne brstno-ogrizne vrste sa slatkim listovima
i korom koje divljač traži, autor navodi sljedeće vrste
autoktonih vrsta vrba i njihove križance:


Bijela vrba (Salix alba), drvo koje je moguće uzgajati
u tzv. glavatom obliku. Oblikovanje "glave" nisko
nad tlom pruža izvrsni zaklon i mjesto za gniježdenjc
divljih pataka.


Bademasta vrba (Salix amygdalinä) ima pretežno
grmast i granat izgled, a raste u visinu 2 do 4 m. Pogodna
je za stvaranje gustiša u nižim položajima i u oblastima
vlažnih šuma.


Košarasta vrba (Salix viminalis) raste kao snažni
grm s ravnim šibljastim granama koje su savitljive i koriste
se za izradu košara i drugog. Cesto se uzgaja u vrbicima
za dobijanje šiblja za pletenje, koji se djelomično
koriste za zaklon za fazane. Ako se vrbici koriste kao
brstno-ogrizne površine, pruće po pravilu nije za pletenje.
Taje vrba pogodna za teška tla nižih i srednjih položaja.
Gornja granica raširenosti je približno 700 m
nadmorske visine.


Siva vrba (Salix elaeagnos) ima rast niskog grma.
Raste pretežno u oblasti vapnenastih stijena srednjih i
viših položaja do 1200 m nadmorske visine, gdje daje
prednost šljunčanim prudovima u blizini gorskih potoka.
Tamo može pridonijeti poboljšanu prehrambenih
uvjeta u lovnim revirima.


Rana vrba (Salix daphnoides) raste kao veliki grm
ili nisko stablo s glatkim sivim deblom i relativno rijetkom
krošnjom. Za nju je tipično rano cvjetanje, u pravilu
cvjeta prva među vrbama, prije nego iva. Voli vapnenasta
i pjeskovito-ilovasta tla po obalama rijeka i
gorskih potoka.


Laponska vrba (Salix lapponum) raste kao niski grm
na suhim položajima do 1600 i čak 1900 m nadmorske
visine, u blizini visokoplaninskih potoka gdje ju je moguće
smatrati brstno-ogriznom drvenastom vrstom.


Brst i ogriz vrba značajan je divljači i s motrišta same
egzistencije nasada grmastih vrba. Takvi vrbici trebaju
redovitu rezidbu u intervalima od 3 do 5 godina. Divljač
ogriza vrbe nepravilno i može zamijeniti rezidbu šiblja i
uvjetovati povećanje intenziteta njihovog rasta.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 88     <-- 88 -->        PDF

U slučaju vrlo intenzivnog ogriza i prijeteće opasnosti
od uništavanja nasada vrba može se kombinirati
sadnja vrsta vrba koje divljač traži s vrstama koje imaju
gorku koru i lišće i divljač ih ne brsti i ne ogriza. Takve
su vrste, prema autoru primjerice:


Krhka ili krta vrba (Salixfragilis), stablo koje raste
na sličnim staništima kao bijela vrba.


Prašljika ili lovor-vrba (Salix pentandra) koja pretežno
raste kao snažni grm čak do 1300 m nadmorske
visine.


Rakita (Salix purpurea) je relativno raširena grmasta
vrba, često se nalazi na obalama vodotoka i šljunčanim
naplavinama od nizina do planinskih predjela gdje
tvori guste miješane šumice s johom. Može se vrlo dobro
vegetativno razmnožavati. Njeno lišće i mladi izbojci
su izrazito gorki i divljač ih ne brsti i ne ogriza.


Barska vrba (Salix cinerea) raste kao niski grmić ili
grm na sličnim staništima kao rakita.
Crna vrba (Salix myrsinifoliä) ima grmasti rast, zauzima
više položaje, čak do 2000 m nadmorske visine.


Puzava vrba (Salix repens) je niski grm s poleglim
deblom i uspravnnim grančicma. Zauzima vlažna mjesta
na nižim i srednjim položajima, većinom na siromašnim,
vlažnim do zabarenim tlima i divljač je ne
brsti i ne ogriza.


Osnivanje nasada


Prije sadnje vrbika moramo ustanoviti veličinu i karakter
novih nasada, prema koncepciji uzgoja divljači i
konkretnih uvjeta, posebno prehrambenih i mogućnosti
zaklona za sitnu divljač. U biti, može se raditi o
brsto-ogriznoj površini, površini za zaklon sitne divljači
ili o kombiniranom korištenju novoosnovanih vrbovih
nasada.


Važnaje njihova lokalizacija, pri čemu je pogodnije
osnivanje nekoliko manjih površina (2 do 4 ara) nego
jedne jednako velike površine. Optimalno rješenje je
sustav različito velikih međusobno spojenih površina
za brst i ogriz, te zaklon. Na nekima od njih mogu se
posaditi i druge vrste za zaklon i prehranu, čime se povećava
raznovrsnost cijelog sustava.


Kada imamo jasan cilj, opseg i lokalizaciju nasada,
izaberemo prema konkretnim stanišnim uvjetima vrstu
vrbe i količinu sadnog materijala. Pri osnivanju vrbovih
nasada koristimo 20 do 30 cm duge reznice
promjera 2 do 3 cm. Sade se u ranije načinjene rupice
čvrstom sadilicom. (Zabadanjem reznice izravno u tlo
povrijedila bi im se kora i pupovi). Razmak sadnje je
0,3 x 0,3 ili 0,6 x 0,6 m.


Vrbe s kojih ćemo uzimati reznice izaberemo još u
proljeće ili ljeto, kada je lakše nego u vrijeme vegetacijskog
mirovanja odrediti vrstu. Ako nismo sasvim


sigurni, raspitajmo se kod stručnjaka šumarske ili botaničke
struke (tekst je ponajprije namijenjen lovcima).
Možemo im odnijeti i izbojke. S podignutog nasada
možemo ubrzo uzimati nove reznice određenih vrsta
vrba za osnivanje novih vrbika. Druga mogućnost je
nabavka sadnog materijala u rasadnicima, osobito kultivara
bijele vrbe.


Izabrane površine poorati treba prije sadnje i podrljati
(potanjurati), te pognojiti. Takva priprema površina
preporuča se posebno za osnivanje vrbika na zatravljenim
površinama gdje bi bujno rastuća trava zagušila
mlade bijke. Ako osnivamo vrbike na svježim
šljunčanim naplavinama, priprema tla prije sadnje nije
potrebna.


Reznice posadimo rano u proljeće, zatim pratimo
kako su se primile i njihov početni rast, eventualno rast
zeljastih biljaka uz njih. U slučaju potrebe nasad njegujemo.
Uspješno osnovane nasade vrbe određene za dobijanje
zaklona za sitnu divljač u trećoj godini nakon
sadnje orežemo, čime postižemo povećani intenzitet
rasta i gušći nasad. Daljnje mjere uzgoja i zaštite poduzimamo
prema konkretnom stanju nasada i njihovom
lovnom korištenju.


Na kraju, iako su vrbe s lovnog gledišta, vrlo zanimljive
drvenaste vrste, njihovom smišljenom korišćenju
za lovačke ciljeve se do sada posvećivala mala pozornost.
Nezahtjevnost glede stanišnih uvjeta, jednostavna
sadnja, uzgoj i zaštita vrbovih nasada, mogućnost dobijanja
zaklona za sitnu divljač i poboljšanje prehrambenih
uvjeta lovnih revira za papkastu divljač, stvaraju
pretpostavke za njihovo daljnje svrsishodno širenje.


(Napomena: Botanički nazivi korišteni iz knjige:
Inž. Josip Herman: Šumarska dendrologija, Stanbiro,
Zagreb, 1971.).


Preveo i pripremio: Zoran Timarac, dipl. inž. šum.