DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 88 <-- 88 --> PDF |
U slučaju vrlo intenzivnog ogriza i prijeteće opasnosti od uništavanja nasada vrba može se kombinirati sadnja vrsta vrba koje divljač traži s vrstama koje imaju gorku koru i lišće i divljač ih ne brsti i ne ogriza. Takve su vrste, prema autoru primjerice: Krhka ili krta vrba (Salixfragilis), stablo koje raste na sličnim staništima kao bijela vrba. Prašljika ili lovor-vrba (Salix pentandra) koja pretežno raste kao snažni grm čak do 1300 m nadmorske visine. Rakita (Salix purpurea) je relativno raširena grmasta vrba, često se nalazi na obalama vodotoka i šljunčanim naplavinama od nizina do planinskih predjela gdje tvori guste miješane šumice s johom. Može se vrlo dobro vegetativno razmnožavati. Njeno lišće i mladi izbojci su izrazito gorki i divljač ih ne brsti i ne ogriza. Barska vrba (Salix cinerea) raste kao niski grmić ili grm na sličnim staništima kao rakita. Crna vrba (Salix myrsinifoliä) ima grmasti rast, zauzima više položaje, čak do 2000 m nadmorske visine. Puzava vrba (Salix repens) je niski grm s poleglim deblom i uspravnnim grančicma. Zauzima vlažna mjesta na nižim i srednjim položajima, većinom na siromašnim, vlažnim do zabarenim tlima i divljač je ne brsti i ne ogriza. Osnivanje nasada Prije sadnje vrbika moramo ustanoviti veličinu i karakter novih nasada, prema koncepciji uzgoja divljači i konkretnih uvjeta, posebno prehrambenih i mogućnosti zaklona za sitnu divljač. U biti, može se raditi o brsto-ogriznoj površini, površini za zaklon sitne divljači ili o kombiniranom korištenju novoosnovanih vrbovih nasada. Važnaje njihova lokalizacija, pri čemu je pogodnije osnivanje nekoliko manjih površina (2 do 4 ara) nego jedne jednako velike površine. Optimalno rješenje je sustav različito velikih međusobno spojenih površina za brst i ogriz, te zaklon. Na nekima od njih mogu se posaditi i druge vrste za zaklon i prehranu, čime se povećava raznovrsnost cijelog sustava. Kada imamo jasan cilj, opseg i lokalizaciju nasada, izaberemo prema konkretnim stanišnim uvjetima vrstu vrbe i količinu sadnog materijala. Pri osnivanju vrbovih nasada koristimo 20 do 30 cm duge reznice promjera 2 do 3 cm. Sade se u ranije načinjene rupice čvrstom sadilicom. (Zabadanjem reznice izravno u tlo povrijedila bi im se kora i pupovi). Razmak sadnje je 0,3 x 0,3 ili 0,6 x 0,6 m. Vrbe s kojih ćemo uzimati reznice izaberemo još u proljeće ili ljeto, kada je lakše nego u vrijeme vegetacijskog mirovanja odrediti vrstu. Ako nismo sasvim sigurni, raspitajmo se kod stručnjaka šumarske ili botaničke struke (tekst je ponajprije namijenjen lovcima). Možemo im odnijeti i izbojke. S podignutog nasada možemo ubrzo uzimati nove reznice određenih vrsta vrba za osnivanje novih vrbika. Druga mogućnost je nabavka sadnog materijala u rasadnicima, osobito kultivara bijele vrbe. Izabrane površine poorati treba prije sadnje i podrljati (potanjurati), te pognojiti. Takva priprema površina preporuča se posebno za osnivanje vrbika na zatravljenim površinama gdje bi bujno rastuća trava zagušila mlade bijke. Ako osnivamo vrbike na svježim šljunčanim naplavinama, priprema tla prije sadnje nije potrebna. Reznice posadimo rano u proljeće, zatim pratimo kako su se primile i njihov početni rast, eventualno rast zeljastih biljaka uz njih. U slučaju potrebe nasad njegujemo. Uspješno osnovane nasade vrbe određene za dobijanje zaklona za sitnu divljač u trećoj godini nakon sadnje orežemo, čime postižemo povećani intenzitet rasta i gušći nasad. Daljnje mjere uzgoja i zaštite poduzimamo prema konkretnom stanju nasada i njihovom lovnom korištenju. Na kraju, iako su vrbe s lovnog gledišta, vrlo zanimljive drvenaste vrste, njihovom smišljenom korišćenju za lovačke ciljeve se do sada posvećivala mala pozornost. Nezahtjevnost glede stanišnih uvjeta, jednostavna sadnja, uzgoj i zaštita vrbovih nasada, mogućnost dobijanja zaklona za sitnu divljač i poboljšanje prehrambenih uvjeta lovnih revira za papkastu divljač, stvaraju pretpostavke za njihovo daljnje svrsishodno širenje. (Napomena: Botanički nazivi korišteni iz knjige: Inž. Josip Herman: Šumarska dendrologija, Stanbiro, Zagreb, 1971.). Preveo i pripremio: Zoran Timarac, dipl. inž. šum. |