DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Zanimljivi su bili odgovori ispitanika na upite članova povjerenstva u svezi s kompatibilnošću malog i velikog tetrijeba kada im se prostori preklapaju, odnosno koji su pravi razlozi za sve to učestaliji muk na nekad brojnim pjevalištima tetrijeba gluhana u Gorskom kotaru. Josip M a 1 n a r rođen je 21. siječnja 1956. od oca Josipa i majke Marije r. Hudolin u Selu kod Tršća. Oženjen je i otac dviju kćeri. Srednju šumarsku školu završio je u Delnicama, a studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diplomiravši 1. ožujka 1983. Pripravnički staž odradio je u Šumariji Gerovo, u kojoj nakon niza dužnosti u šumarstvu čabarskog kraja od 1. sije- PORTRETI čnja 1992. obnaša dužnost upravitelja. Uz članstvo u Hrvatskom šumarskom društvu i skupštini Hrvatskog lovačkog saveza, ovlašteni je dužnosnik za obavljanje poslova stručne službe za provedbu lovnogospodarske osnove za lovište "Snježnik" koncesionara tvrtke "Finvest Corporation" d.d. Čabar. Izradio je sam ili u koautorstvu više lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači, a u knjizi akademika Dušana K1 e p c a "Iz šumarske povijesti Gorskoga kotara u sadašnjost" (Zagreb 1997.) poglavlje Životinjski svijet Gorskog kotara. Povremeno se javlja u lovačkim glasilima. Alojzije Frković PRILOG ŽIVOTOPISU FRANA ZAVERA KESTERCANEKA U Šumarskom listu br. 7-8., 1997., str. 391-404 obProšlo je već dosta vremena, od kada sam razmišljajavljen je pregledni članak "Fran Žaver Kesterča-la, kako bi bilo dobro, da se netko od mladih šumarskih nek , velikan hrvatskog šumarstva" autora M. Skoka . stručnjaka zainteresira i ponovo vrednuje djelo mojega U zaključku članka spomenuto je između ostalog, da se oca, za mojeg života, sada u našoj slobodnoj Hrvatskoj. nije mogao dobiti odgovor na pitanje da li se F. Ž. Kesterčanek aktivno bavio lovom. U međuvremenu dobili smo pismo gde Marije Stjepanović, kćerke F. Ž. Kcsterčaneka´, kojim se zahvalila na korektnom i iscrpnom prikazu rada njezina oca. Kako pismo sadrži podatke koji upotpunjuju saznanja o F. Ž. Kesterčaneku, donosimo ga u nešto skraćenoj verziji. Povodom našeg telefonskog razgovora u studenom 1997., kada sam Vam priopćila da sam od nećakinje Jasne Lasić -kćeri mojega pok. brata Frana, primila separat Vašeg prikaza "o radu i djelovanju mojega oca u hrvatskome šumarstvu ", odlučila sam Vam uputiti pismo, te upotpuniti Vaša saznanja o mojem ocu. Radosna sam i želim Vam ponovo zahvaliti u moje osobno i u ime moje obitelji na trudu, korektnom i iscrpnom izlaganju, zaista velikog i &L-<. /Unfhy» *-n.*>-#&— G. ~n* rirtrti truje -rrt~a -*& s>-»^c4 e/i. 1. Faksimil završnog dijela pisma priloženog oporuci, koje je F. Ž. Kesterčanek naslovio na svog sina Frana, kao izvršitelja oporuke. plodnog rada mojega oca u hrvatskoj šumarskoj praksi i znanosti. . Marija Stj epano vi ć, mr. Ph., (rođena 1902.) najmlađa je i jedina živa od sedmero djece F. Z. Kcsterčaneka. Živi u Dubrovniku. Ostala djeca u Kesterčanekovoj obitelji bili su: Mila, učiteljica (1884-1967), Sidonija, bankovna činovnica (1886-1977), Vladimir, profesor (1887-1961), Frano, odvjetnik (1890-1978), Štefanija, profesor i ekonomist (1892-1986) i Olga, farmaceut (1895-1984), supruga kipara Ivana Mcštrovića. Inače, uvijek sam vezana uz šumarsku struku, kao po nekoj tradiciji, jer je i moj pok. suprug inž. Ljubomir Stjepanović bio šumar, a živjeli smo u raznim krajevima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje je suprug bio zaposlen u struci. Ja sam najmlađa kći mojeg oca. Bilo nas je sedmom djece u obitelji. Živjela sam sa svojim ocem do njegove smrti u našoj kući, Mesnička 18, u Zagrebu. Stoga na |