DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Zanimljivi su bili odgovori ispitanika na upite članova
povjerenstva u svezi s kompatibilnošću malog i
velikog tetrijeba kada im se prostori preklapaju, odnosno
koji su pravi razlozi za sve to učestaliji muk na nekad
brojnim pjevalištima tetrijeba gluhana u Gorskom
kotaru.


Josip M a 1 n a r rođen je 21. siječnja 1956. od oca Josipa
i majke Marije r. Hudolin u Selu kod Tršća. Oženjen
je i otac dviju kćeri. Srednju šumarsku školu završio je u
Delnicama, a studij šumarstva na Šumarskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, diplomiravši 1. ožujka 1983. Pripravnički
staž odradio je u Šumariji Gerovo, u kojoj nakon
niza dužnosti u šumarstvu čabarskog kraja od 1. sije-


PORTRETI


čnja 1992. obnaša dužnost upravitelja. Uz članstvo u Hrvatskom
šumarskom društvu i skupštini Hrvatskog lovačkog
saveza, ovlašteni je dužnosnik za obavljanje poslova
stručne službe za provedbu lovnogospodarske osnove
za lovište "Snježnik" koncesionara tvrtke "Finvest
Corporation" d.d. Čabar. Izradio je sam ili u koautorstvu
više lovnogospodarskih osnova i programa uzgoja divljači,
a u knjizi akademika Dušana K1 e p c a "Iz šumarske
povijesti Gorskoga kotara u sadašnjost" (Zagreb
1997.) poglavlje Životinjski svijet Gorskog kotara. Povremeno
se javlja u lovačkim glasilima.


Alojzije Frković


PRILOG ŽIVOTOPISU FRANA ZAVERA KESTERCANEKA


U Šumarskom listu br. 7-8., 1997., str. 391-404 obProšlo
je već dosta vremena, od kada sam razmišljajavljen
je pregledni članak "Fran Žaver Kesterča-la, kako bi bilo dobro, da se netko od mladih šumarskih
nek , velikan hrvatskog šumarstva" autora M. Skoka . stručnjaka zainteresira i ponovo vrednuje djelo mojega
U zaključku članka spomenuto je između ostalog, da se oca, za mojeg života, sada u našoj slobodnoj Hrvatskoj.


nije mogao dobiti odgovor na pitanje
da li se F. Ž. Kesterčanek aktivno bavio
lovom.


U međuvremenu dobili smo pismo
gde Marije Stjepanović, kćerke
F. Ž. Kcsterčaneka´, kojim se zahvalila
na korektnom i iscrpnom prikazu
rada njezina oca. Kako pismo
sadrži podatke koji upotpunjuju saznanja
o F. Ž. Kesterčaneku, donosimo
ga u nešto skraćenoj verziji.


Povodom našeg telefonskog razgovora
u studenom 1997., kada sam
Vam priopćila da sam od nećakinje
Jasne Lasić -kćeri mojega pok.
brata Frana, primila separat Vašeg
prikaza "o radu i djelovanju mojega
oca u hrvatskome šumarstvu ", odlučila
sam Vam uputiti pismo, te upotpuniti
Vaša saznanja o mojem ocu.


Radosna sam i želim Vam ponovo
zahvaliti u moje osobno i u ime
moje obitelji na trudu, korektnom i
iscrpnom izlaganju, zaista velikog i


&L-<. /Unfhy» *-n.*>-#&— G. ~n* rirtrti truje -rrt~a -*& s>-»^c4


e/i.

1.
Faksimil završnog dijela pisma priloženog oporuci, koje je F. Ž. Kesterčanek naslovio
na svog sina Frana, kao izvršitelja oporuke.
plodnog rada mojega oca u hrvatskoj šumarskoj praksi
i znanosti.


. Marija Stj epano vi ć, mr. Ph., (rođena 1902.) najmlađa je i jedina
živa od sedmero djece F. Z. Kcsterčaneka. Živi u
Dubrovniku. Ostala djeca u Kesterčanekovoj obitelji bili su: Mila,
učiteljica (1884-1967), Sidonija, bankovna činovnica (1886-1977),
Vladimir, profesor (1887-1961), Frano, odvjetnik (1890-1978),
Štefanija, profesor i ekonomist (1892-1986) i Olga, farmaceut
(1895-1984), supruga kipara Ivana Mcštrovića.


Inače, uvijek sam vezana uz šumarsku struku, kao
po nekoj tradiciji, jer je i moj pok. suprug inž. Ljubomir
Stjepanović bio šumar, a živjeli smo u raznim krajevima
Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje je suprug bio zaposlen
u struci.


Ja sam najmlađa kći mojeg oca. Bilo nas je sedmom
djece u obitelji. Živjela sam sa svojim ocem do njegove
smrti u našoj kući, Mesnička 18, u Zagrebu. Stoga na




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 91     <-- 91 -->        PDF

ravno, imam saznanja i dobro se sjećam ponašanja moka
na posebno vrijedne šumske lokalitete, pa vam u prijega
oca, njegovih afiniteta, moralnih, političkih i socilogu
šaljem i jednu presliku naloga za ekskurziju, s
jalnih nazora. originalnim pečatom Rektorata kr. sveučilišta Franje


Točno je daje moj otac promicao razvoj lovstva u Josipa I u Zagrebu iz 1902.
Hrvaš tko/, uredujući i "Lovačko-ribarski viestnik", Kako već izložih, moj otac je bio vrlo moralan čosjećam
se daje pričao, kako je sudjelovao u velikim lovjek,
skroman i radišan, a o tome govori i u izvornom
vovima oko Varaždina, Križevaca i Kalnika, na imanju naznačenom pismu izvršitelju oporuke mojem pok. bragrofa
Bombellesa i dr. tu Franu, stoje također prilog ovog mog pisma, u pre


Moj otac bio je zaista aktivan lovac u mlađim godislici.
Bio je vrlo duhovit, u društvima veliki kozer.
nama, imao je cijeli lovački pribor, lovačku pušku i dr. Želio je da mu djeca budu obrazovana, pa je nastoU
prilogu Vam dostavljam dio pisma priloženog oporujao
da i muška i ženska djeca završe tadašnju srednju
ci, u kojem ističe da sinu Vladimiru
ostavlja lovačku pušku i cijela lovački
"nared". Ovo pismo bilo je
naslovljeno na mojeg brata pok. ?^^5A» Frana, kao izvršitelja oporuke. /


Moj otac bio je izuzetno karakteran
čovjek, jake osobnosti, što ni


Acje bilo lako u vremenu mađarskih
presizanja prema Hrvatskoj, nije7Ć-
C´L J&r . ^7iS&CC tu ´&kanja hrvatskog nacionalnog bića,
ukratko mađarizacije. Jasno je, da
je zbog svojeg nepokolebivog, is


u-c ´-nćtcćcn-ćpravnog nacionalnog opredjeljenja
(promicao je hrvatski jezik u napisima
i hrvatsku kulturu unutar šu


´€. —7

marske struke), čvrstih moralnih


uvjerenja, kao ogorčeni protivnik /ž 7n^n^>y5yW A/<9L jA^JyO´<&^y^´JVAmađarona, imao vrlo velikih poteškoća,
tako nije napredovao u službi
i dobio viši plaćevni razred. Dobro


-rta-o r ^rzfi^/u) tn y^r&JZi trtu -^Za^ ^^tSUXc^t^ t^äXA^a-^t´*-tpćtrzj ć^t^ms
se sjećam daje otac posebno prezirao
mađarone (osobe koje su i svoja
prezimena mijenjale i podilazile
režimu zloglasnog bana Khuena
Hedervarva). Dakle, otac nije ^ Vl«A « ´ ^ «w´ -i7^«>Vs(´ ,´ /. tl$t<.c?asiufiA-C tzU*^cd-mogao dobiti odgovarajući rang na
fakultetu, bivao je ignoriran, ali se y&O K´H^t), asfofh cxye^vuz krtTttsuo ,
nije dao slomiti, iako je samo s jednom
plaćom hranio deset osoba u
obitelji (uključujući ženu, sedmom
djece, kućnu pomoćnicu i sebe).
U obitelji sam često slušala očeve
kritike spram mađarskog ponižavanja
Hrvatske, zatim žestoke
prigovore na prilagođavanje po
tv´-i&yA /faZ
jedinih njegovih suvremenika od


\´J0/>


narođavanju. Slušala sam i o njegovom
dobrom slaganju s profesorima
Petračićem i Levakovićem.
Otac je odlazio na oporavak i liječenje
u razna kupališna mjesta (toplice)
pa je pričao o njihovim ljepotama.
2. Faksimil iskaznice koju je izdao Rektorat kr. Sveučilišta Franje Josipa 1 u Zagrebu za


poučno putovanje u Križevce grupe slušača zagrebačke Šumarske akademije (osnovane


Kako vjerojatno već znate, vo


1898), pod vodstvom profesora Frana Kesterčaneka.


dio je mnoge ekskurzije svojih đa