DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 92 <-- 92 --> PDF |
školu (do 1910. postojao je licej za žensku mladež, a gimnazija za mušku mladež), što je bila rijetkost u ono doba. Smatrao je da prosvjećena osoba, školovana i pismena neće biti "odvisna " od drugih i da na taj način može izgraditi istinski karakter i biti "svoj", kao što kaže lijepo naš Senoa u jednoj svojoj pjesmi. Na kraju ovoga priloga i nekoliko riječi koje je o F. Ž. Kesterčaneku kao čovjeku napisao prof. dr. A. Ugrenović, kome je Kestcrčanek bio profesor na Šumarskoj akademiji. - Kada mi danas (tj. 1926, op. M. S.) posmatramo Kesterčanekov lik iz perspektive od pola stoljeća onda nam se on ukazuje kao potpun čovjek, zato što su u njemu bili ujedinjeni i sliveni svi kvaliteti valjanog čovjeka, vrsnog nastavnika, plodnog literarnog radnika, iskrenog druga i poštenog čovjeka. - Kao čovjek, Kesterčanek je bio potpuno svoj. To znači, on je bio posve izgrađenog individualiteta, posve određene ideologije i kamenih načela. Volja mu je bila jača od čelika. Zato je on tako odlučno i uporno branio svoja načela i protiv onih koji su bili jači vlašću. Moral mu je bio tvrdi od kamena. Zato se on u svojoj nesebičnoj ljubavi borio za ideale šumarstva ne pitajući dali će stradavati osobno. - Sve te svoje odlične sposobnosti, nagomilane u fizički slabom tijelu dao je on zapravo nama - šumarstvu i šumarima. Dao je jednako šumarskoj nauci, literaturi, udruženjima (šumarskom i lovačkom), staležudomovini. - Sto god piše, piše snagom velike uvjerljivosti. Pretrpan radom nije mogao previše ulaziti u detalje. Ali što je pisao sve je bilo dobro provareno i prekaljeno kritikom njegova oštra uma. Ništa od njega nije gola recepcija tuđih ideja. - Kesterčanek koji je upravo lomio sebe radeći za interese šumarstva, koji se - kao i svaka jaka individua borio s mnogo prepreka i neprijatelja, nije se dospio baviti naučno-istraživačkim radom u današnjem smislu riječi. Morao je u isto vrijeme biti nastavnik i funkcioner dvaju udruženja, urednik dvaju listova, borac za ugled staleža i literarni radnik. Upravo je čudo odakle je crpio toliku energiju....(Pola stoljeća šumarstva, Zagreb 1926, str. 130-134). Mladen Skoko, dipl. inž. šum. IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA EKSKURZIJA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA, OGRANAK ZAGREB NA PODRUČJE SJEVERNOG VELEBITA Članovi HŠD, Ogranak Zagreb, krenuli su 18. rujna ove godine autobusom u 8 h iz Zagreba na područje Sjevernog Velebita, i u Krasno stigli u 12 h , gdje su u šumariji boravili 3 dana. Svaki dan su prema programu obilazili pojedine predjele i sastojine uz stručno vodstvo. Ovdje vrijedi napomenuti daje Šumarija Krasno prema Ivančeviću (1997) utemeljena 1765. godine i danas zauzima površinu od 35.000 ha. Odmah nakon odmora sudionici ekskurzije posjetili su u Krasnarskoj dulibi, odjel 16, lijepu sjemensku sastojinu jele. Ova sastojina ima drvnu zalihu 440 mVha, a od toga jeli pripada 301 m3 /ha. Nakon toga slijedi put do predjela "Oltari", gdje se pruža prekrasan vidik na otok Krk, mjesto Basku te mali otok Zec. Poslije "Oltara" svi sudionici ekskurzije dolaze u svetište Majke Božje od Krasna, gdje župnik vlč. Nikola Komušanac šumara za današnju opstojnost ovoga poznatog svetišta. Priređeno je i primanje u objektu koji je još u izgradnji za buduće hodočasnike. U mjestu Krasno posjetili smo Osnovnu školu, koja nosi ime akademika prof.dr Milana A n i ć a. Tu se nalazi i njegova bista. daje podatke o samom svetištu, nje Slika I. Sudionici ekskurzije ispred osnovne škole akademika prof. dr. sc. Milana An ića govom nastanku, kao i zaslugama u Krasnom. (Koto: Mladen Stojković) |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Drugi dan boravka započeo je posjetom Velebitskom botaničkom vrtu koji se nalazi na 1480 m, a u njega se ulazi s ceste odmah nakon odvojka za planinarski dom Zavižan. Osnivanje vrta pripada prof. Kušanu, a prošle je godine navršio 30. obljetnicu osnutka (19671997). Za osnivanje toga bilo je važno otkriće mnogobrojnog bilja koje raste na Velebitu, pa se tako i danas u vrt mogu unositi samo biljke koje rastu na tome području. Sudionici te ekskurzije bili su zahvaćeni vrlo jakim i hladnim vjetrom (srednja godišnja temperatura iznosi 3,5 °C). Nakon posjete botaničkom vrtu sudionici ekskurzije, pod vodstvom prof, dr Željka Poljaka, prolaze jednim dijelom Premužićevom stazom, koja je dugačka 50 km i danas nosi ime osnivača. Tu se mogla uočiti i pretplaninska bukva sa smrekom. Nakon "Premužićeve staze" sudionici dolaze u Zavižan, gdje je priređen odmor i ručak, a potom upoznavanje s radom meteorološke postaje. Poslijepodnevni program sastojao se od posjete Štirovači. U odjelu 11 nalazi se smreka, bukva i jela, od togaje smreke 10%, a drvna masa iznosi 542 mV ha. Na pokusnoj plohi drvna masa iznosi 720 mV ha, prirast 7,5 m\ Ovdje je kvalitetna jela većih dimenzija. Najednom drugom lokalitetu čujemo zaboravljenu riječ "femlšlag". Tu nalazimo i primjer ovoga zahvata u sastojini. Ipak, glede ove rijetkosti dozvoljavamo nekoliko riječi više o tome. Taj oblik gospodarenja - uzgojnih zahvata - pogodan je, a čini neku sredinu između prebornog i jednodobnog načina. Jedno od glavnih načela je: sastojina nije proizvod nego sredsvo za dobivanje što većih prihoda. Pomlađivanje u prebornoj šumi nema početka ni kraja; u skupinastom gospodarenju obnova započinje slobodnim stvaranjem središta pomladnih skupina (prirodno, umjetno ili kombinirana obnova). Za ovaj uzgojni zahvat potrebna je sloboda duha, stručna smionost, stvaralačka sposobnost i intelektualna stručnost u prvome redu, oslobađanje od formalizma i shematizma. Ovdje se može očekivati da će tako i biti. Treći dan ekskurzije (20. rujna 1998.) odlazimo u predio "Rakita" kraj Oltara. Slijedi upoznavanje s ranijim pošumljavanjem crnog bora koje je izvršeno uz riperanje tla na 40-60 cm (mehanička obrada tla) te sadnju crnog bora 2 + 0 u kontejnerima veličine 18 cm. U blizini se nalazi mlada kultura crnoga bora podignuta sjetvom sjemena. Uočen je velik broj individua. Slijedi put u Senjsku Dragu. Od "Oltara" cestom serpentinama put vodi do Sv. J urj a, potom u Dragu. U prošlosti ovdje nije bilo šume, pa su bujice s kamenjem odlazile u grad Senj. Prva pošumljavanja započela su 1847. godine s više vrsta, no uspješno je pošumljen samo crni bor. Danas Senjska Draga ima zaštitni karakter, površine 1500 ha, uže područje, i 3135 ha šire područje. Pregledane su još neke sastojine na širem području, pa se tako došlo i do autoktonoga (R o n č e v i ć) crnog bora. Na kraju našeg posjeta Sjevernom Velebitu, voditelj stručnog dijela ekskurzije dr. Vice Ivančević upoznao je sudionike sa spomenikom i grobom Kajeta K. n e ž i ć a (1786-1848) na cesti (Jo z c f i n a) u blizini lugarske kuće. Knežić je bio vojnik , projektant cesta i drugih objekata. Nakon toga sudionici kreću prema Zagrebu. I ovom prilikom HŠD, Ogranak Zagreb, još se jednom zahvaljuje direktoru Hrvatskih šuma inž. Ivanu Tarnaju, Upravi šuma Senj, Šumarskom društvu, Ogranak Senj, Šumariji Krasno i svim kolegama iz Uprave Senj, koji su sudjelovali, vodili te omogućili uspjeh ove izuzetno vrijedne i lijepe ekskurzije. Mladen Stojković Slika I. Sjemenska sastojina jele Krasnarskaduliba, odjel 16. (Foto: Mladen Stojković) |