DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 92     <-- 92 -->        PDF

školu (do 1910. postojao je licej za žensku mladež, a
gimnazija za mušku mladež), što je bila rijetkost u ono
doba. Smatrao je da prosvjećena osoba, školovana i
pismena neće biti "odvisna " od drugih i da na taj način
može izgraditi istinski karakter i biti "svoj", kao što
kaže lijepo naš Senoa u jednoj svojoj pjesmi.


Na kraju ovoga priloga i nekoliko riječi koje je o F.
Ž. Kesterčaneku kao čovjeku napisao prof. dr. A. Ugrenović,
kome je Kestcrčanek bio profesor na Šumarskoj
akademiji.


- Kada mi danas (tj. 1926, op. M. S.) posmatramo
Kesterčanekov lik iz perspektive od pola stoljeća onda
nam se on ukazuje kao potpun čovjek, zato što su u njemu
bili ujedinjeni i sliveni svi kvaliteti valjanog čovjeka,
vrsnog nastavnika, plodnog literarnog radnika, iskrenog
druga i poštenog čovjeka.
- Kao čovjek, Kesterčanek je bio potpuno svoj. To
znači, on je bio posve izgrađenog individualiteta, posve
određene ideologije i kamenih načela. Volja mu je bila
jača od čelika. Zato je on tako odlučno i uporno branio
svoja načela i protiv onih koji su bili jači vlašću. Moral
mu je bio tvrdi od kamena. Zato se on u svojoj nesebičnoj
ljubavi borio za ideale šumarstva ne pitajući dali će
stradavati osobno.


- Sve te svoje odlične sposobnosti, nagomilane u fizički
slabom tijelu dao je on zapravo nama - šumarstvu
i šumarima. Dao je jednako šumarskoj nauci, literaturi,
udruženjima (šumarskom i lovačkom), staležudomovini.
- Sto god piše, piše snagom velike uvjerljivosti. Pretrpan
radom nije mogao previše ulaziti u detalje. Ali što
je pisao sve je bilo dobro provareno i prekaljeno kritikom
njegova oštra uma. Ništa od njega nije gola recepcija
tuđih ideja.
- Kesterčanek koji je upravo lomio sebe radeći za
interese šumarstva, koji se - kao i svaka jaka individua borio
s mnogo prepreka i neprijatelja, nije se dospio
baviti naučno-istraživačkim radom u današnjem smislu
riječi. Morao je u isto vrijeme biti nastavnik i funkcioner
dvaju udruženja, urednik dvaju listova, borac za
ugled staleža i literarni radnik. Upravo je čudo odakle
je crpio toliku energiju....(Pola stoljeća šumarstva,
Zagreb 1926, str. 130-134).
Mladen Skoko, dipl. inž. šum.


IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA


EKSKURZIJA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA, OGRANAK
ZAGREB NA PODRUČJE SJEVERNOG VELEBITA


Članovi HŠD, Ogranak Zagreb, krenuli su 18. rujna
ove godine autobusom u 8 h iz Zagreba na područje
Sjevernog Velebita, i u Krasno stigli u 12 h , gdje su u
šumariji boravili 3 dana. Svaki dan su prema programu
obilazili pojedine predjele i sastojine uz stručno vodstvo.
Ovdje vrijedi napomenuti daje Šumarija Krasno prema
Ivančeviću (1997) utemeljena
1765. godine i danas zauzima površinu
od 35.000 ha.


Odmah nakon odmora sudionici
ekskurzije posjetili su u Krasnarskoj
dulibi, odjel 16, lijepu sjemensku
sastojinu jele. Ova sastojina ima
drvnu zalihu 440 mVha, a od toga
jeli pripada 301 m3 /ha.


Nakon toga slijedi put do predjela
"Oltari", gdje se pruža prekrasan
vidik na otok Krk, mjesto Basku
te mali otok Zec. Poslije "Oltara" svi
sudionici ekskurzije dolaze u svetište
Majke Božje od Krasna, gdje
župnik vlč. Nikola Komušanac


šumara za današnju opstojnost ovoga poznatog svetišta.
Priređeno je i primanje u objektu koji je još u izgradnji
za buduće hodočasnike.


U mjestu Krasno posjetili smo Osnovnu školu, koja
nosi ime akademika prof.dr Milana A n i ć a. Tu se nalazi
i njegova bista.


daje podatke o samom svetištu, nje


Slika I. Sudionici ekskurzije ispred osnovne škole akademika prof. dr. sc. Milana An ića
govom nastanku, kao i zaslugama u Krasnom. (Koto: Mladen Stojković)




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Drugi dan boravka započeo je posjetom Velebitskom
botaničkom vrtu koji se nalazi na 1480 m, a u njega
se ulazi s ceste odmah nakon odvojka za planinarski
dom Zavižan. Osnivanje vrta pripada prof. Kušanu, a
prošle je godine navršio 30. obljetnicu osnutka (19671997).
Za osnivanje toga bilo je važno otkriće mnogobrojnog
bilja koje raste na Velebitu, pa se tako i danas u
vrt mogu unositi samo biljke koje rastu na tome području.
Sudionici te ekskurzije bili su zahvaćeni vrlo
jakim i hladnim vjetrom (srednja godišnja temperatura
iznosi 3,5 °C).


Nakon posjete botaničkom vrtu sudionici ekskurzije,
pod vodstvom prof, dr Željka Poljaka, prolaze
jednim dijelom Premužićevom stazom, koja je dugačka
50 km i danas nosi ime osnivača. Tu se mogla
uočiti i pretplaninska bukva sa smrekom.


Nakon "Premužićeve staze" sudionici dolaze u Zavižan,
gdje je priređen odmor i ručak, a potom upoznavanje
s radom meteorološke postaje.


Poslijepodnevni program sastojao se od posjete Štirovači.
U odjelu 11 nalazi se smreka, bukva i jela, od
togaje smreke 10%, a drvna masa iznosi 542 mV ha. Na


pokusnoj plohi drvna masa iznosi 720 mV ha, prirast
7,5 m\ Ovdje je kvalitetna jela većih dimenzija.


Najednom drugom lokalitetu čujemo zaboravljenu
riječ "femlšlag". Tu nalazimo i primjer ovoga zahvata u
sastojini. Ipak, glede ove rijetkosti dozvoljavamo nekoliko
riječi više o tome. Taj oblik gospodarenja - uzgojnih
zahvata - pogodan je, a čini neku sredinu
između prebornog i jednodobnog načina. Jedno od
glavnih načela je: sastojina nije proizvod nego sredsvo
za dobivanje što većih prihoda. Pomlađivanje u prebornoj
šumi nema početka ni kraja; u skupinastom gospodarenju
obnova započinje slobodnim stvaranjem središta
pomladnih skupina (prirodno, umjetno ili kombinirana
obnova). Za ovaj uzgojni zahvat potrebna je
sloboda duha, stručna smionost, stvaralačka sposobnost
i intelektualna stručnost u prvome redu, oslobađanje
od formalizma i shematizma. Ovdje se može očekivati
da će tako i biti.


Treći dan ekskurzije (20. rujna 1998.) odlazimo u
predio "Rakita" kraj Oltara. Slijedi upoznavanje s ranijim
pošumljavanjem crnog bora koje je izvršeno uz
riperanje tla na 40-60 cm (mehanička obrada tla) te
sadnju crnog bora 2 + 0 u kontejnerima veličine 18 cm.
U blizini se nalazi mlada kultura crnoga bora podignuta
sjetvom sjemena. Uočen je velik broj individua.


Slijedi put u Senjsku Dragu. Od "Oltara" cestom serpentinama
put vodi do Sv. J urj a, potom u Dragu.
U prošlosti ovdje nije bilo šume, pa su bujice s kamenjem
odlazile u grad Senj. Prva pošumljavanja započela
su 1847. godine s više vrsta, no uspješno je pošumljen
samo crni bor. Danas Senjska Draga ima zaštitni
karakter, površine 1500 ha, uže područje, i 3135 ha šire
područje. Pregledane su još neke sastojine na širem području,
pa se tako došlo i do autoktonoga (R o n č e v i ć)
crnog bora.


Na kraju našeg posjeta Sjevernom Velebitu, voditelj
stručnog dijela ekskurzije dr. Vice Ivančević upoznao
je sudionike sa spomenikom i grobom Kajeta


K. n e ž i ć a (1786-1848) na cesti (Jo z c f i n a) u blizini
lugarske kuće. Knežić je bio vojnik , projektant cesta i
drugih objekata.
Nakon toga sudionici kreću prema Zagrebu.
I ovom prilikom HŠD, Ogranak Zagreb, još se jednom
zahvaljuje direktoru Hrvatskih šuma inž. Ivanu
Tarnaju, Upravi šuma Senj, Šumarskom društvu,
Ogranak Senj, Šumariji Krasno i svim kolegama iz
Uprave Senj, koji su sudjelovali, vodili te omogućili
uspjeh ove izuzetno vrijedne i lijepe ekskurzije.


Mladen Stojković


Slika I. Sjemenska sastojina jele Krasnarskaduliba, odjel 16.
(Foto: Mladen Stojković)