DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 67 <-- 67 --> PDF |
neprocjenjivu vrijednost. One su se izvrsno uklopile i razvile do savršenstva upravo u ovim specifičnim ekološkim prilikama. Stanje u kojima se one danas nalaze predstavljaju njihov ekološki optimum, što se posebice odnosi na hrast lužnjak. Te šume vezane su uz povijest Hrvatske, posebice Slavonije. Hidrološke prilike u ovim šumama pogoduju uspijevanju hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća nizinskih šuma, a svaka promjena vodnih odnosa izazvala bi fiziološko slabljenje i propadanje šumskoga drveća. Šumske zajednice i njihova osjetljivost na promjene vodnih prilika Šume na koje će utjecati kanal Dunav-Sava dijelimo na Spačvanski šumski bazen i šume gornjega dijela rijeke Bosuta iznad vinkovačke pregrade i relativno malu površinu šuma gospodarske jedinice Dubrava uz Dunav. Dio spačvanskih šuma za koje smatramo da će doći pod znatniji utjecaj kanala imaju površinu od kojih 30 000 ha, a one u području gornjega Bosuta oko 20 000 ha. Uz spomenutu Dubravu u područje gornjega Bosuta pripadaju gospodarske jedinice: Kunjevci, Vrapčana, zapadni dio Otočkih šuma, Ceranski lugovi, Krivsko ostrvo, Orljak, Banov dol i sjeverozapadni dio Kusara. U tim područjima šumske zajednice sudjeluju u ovim postocima: Spačvanski šumski bazen Šume hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli- Quercetum roboris) - 37% Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim ša- šom (Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum rematae) - 28% Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žestiljem (Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum tatarici) - 30% Barske šumske zajednice s poljskim jasenom i crnom johom - 5% Sume gornjega Bosuta Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba - 19% Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim ša- šom - 20% Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žestiljem - 51 % Barski šumski ekosustavi s poljskim jasenom i jo hom-10% Šumska zajednica danas najbolje definira šumski ekosustav i dobro odražava stanišne prilike, a posebice vodne odnose. Sa stajališta vode kao neposrednoga ekološkog čimbenika u rizosferi, staništa šumskih zajednica mogu se općenito ovako definirati: u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba tlo je svježe, u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka sa žestiljem ono je poluvlažno, u onoj sa rastavljenim šašem vlažno, dok je u barskim staništima poljskoga jasena i crne johe mokro. Iz navedenih prostornih odnosa vidimo da su biotopi šumskih zajednica gornjega Bosuta znatno vlažniji od onih u Spačvanskom šumskom bazenu, što govori o njegovoj sadašnjoj većoj stabilnosti šumskih ekosustava. O mogućim utjecajima kanala na šume Današnje šumarske spoznaje o utjecajima različitih zahvata u šumoviti prostor, a posebice u staništa nizinskih šuma možemo bez dvoumljenja nazvati gorkim iskustvima. Među prve veće štete izazvane čovjekovim utjecajem pripada proširenje agrara u areal nizinskih šuma u 17. stoljeću s posljedicom promjene mikroklime i vodnih odnosa u šumskim staništima, zbog nestanka šume u velikome dijelu prostora i kasnijim hidromelioracijskim radovima u poljodjelskim površinama. Nestanak nizinskih šuma u dolini rijeke Rajne, kao i neuspješni pokušaji njihove obnove, školski su primjer velike pogreške u gospodarenju šumovitim prostorom riječne nizine u smislu promjene vodnih odnosa. Nama su, međutim, najbolji primjeri ono šte se dešavalo u nas u Posavini i Podravini u ovome stoljeću. Zbog već spomenute izgradnje savskih nasipa u svrhu zaštite naselja od velikih voda u području Spačvanskog šumskog bazena, izostale su poplave u šumi, stoje izazvalo znatno sušenje hrastovih stabala. Posljedica ovoga utjecaja uočava se i danas u smislu postupačne promjene šumskih staništa. U šumi Žutici došlo je do katastrofalnoga sušenja hrasta lužnjaka poslije upuštanja vode u šumu hrasta lužnjaka i običnoga graba, čije stanište ne podnosi poplavu. Masovno sušenje hrasta lužnjaka i poljskog jasena dogodilo se u Dubičkim i Sunjskim nizinskim šumama poslije vodotehničkih zahvata u smislu zatvaranja nasipima bosansko-dubičke ravni 1966. godine. Promjenom hidroloških prilika prilikom izgradnje autoceste Zagreb-Karlovac masovno se sušio hrast lužnjak u šumi Kupčini. Zbog sniženja razina podzemne vode te istovremenog zamočvarenja došlo je do katastrofalnoga sušenja hrasta lužnjaka i crne johe u šumi Kalje pokraj Lekenika. Slično sušenje ali manjega obima dešava se u šumi Turopoljski lug pokraj Velike Gorice. U oba slučaja razlozi propadanja mogu se povezati uz izgradnju odteretnoga kanala Sava-Kupa. U području varaždinske Podravine došlo je do propadanja šumskoga drveća uz akumulacije i odvodne kanale triju hidroelektrana. Uz odvodne kanale više se ne može podići šuma. Znatna sušenja dogodila su se u šumi Repaš i Gabajeva greda zbog nestanka poplava, stoje posljedica izgradnje zaštitnih nasipa. Šumarstvo je u svim navedenim primjerima pretrpjelo goleme gospodarske štete, dok su ekološke i socijalne štete neprocjenjive. Budući višenamjenski kanal Dunav-Sava najveći je vodotehnički zahvat do danas u područje nizinskih šu |