DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 80 <-- 80 --> PDF |
održavanje) troškove u odnosu na stare tehnologije, te učinak ovakvih postrojenja, proizlazi da stare tehnologije nemaju na tržištu nikakvih izgleda ni po cijeni niti po kakvoći. Konačno, u trećem poglavlju prikazano je široko područje proizvodnje stolarskih ploča, od klasičnih panel ploča sa srednjicama od piljenih letvica mekog drveta, pa do posebnih konstrukcija ploča za najrazličitija područja uporabe. I ovdje autor vrlo pomno i konsekventnim redoslijedom prikazuje sve što je potrebno znati o stolarskim pločama glede njihove proizvodnje, uporabe i trgovine. Autor u predgovoru navodi daje knjiga namijenjena studentima, inženjerima koji rade u proizvodnji furnira i furnirskih ploča, projektantima te ostalima, a posebno onima koji su zainteresirani za osnutak manjih obiteljskih tvornica. Posebice za ovu posljednju grupu korisnika uvelike opravdava pojavu ove izvrsne knjige. Dodao bih da knjiga može izvrsno poslužiti osobama koje rade u domaćoj i vanjskoj trgovini drvom i drvnim proizvodima, gdje se, nakon ovog nemilog surovog rata osjeća potreba za višom razinom znanja koje nedostaje nakon mnogobrojnih promjena koje su nastale ne samo kao posljedica rata, već daleko više strukturalnim promjenama koje su ogromne i još uvijek nesagledive. Knjigu je moguće naručiti kod izdavača i nadam se da će naši stručnjaci iskoristiti priliku daju nabave. Prof dr. Rudolf Sabadi BEZ PRIJEPORA O PRIJEPORNOM Komentar na kritiku dr. S. B o ž i č e v i ć a o "Vodiču kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj" od dr. A. P e 1 i v a n a. Dr. Srećko Božičević je u Šumarskom listu br. 9-10 (122)/1998. objelodanio, pod naslovom "O ljepotama naše prirode na površan i pogrešan način", kritički prikaz knjige dr. Ante Pelivana : Vodič kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj. On se kao geolog kritički osvrnuo uglavnom na geološko nazivlje u Vodiču. Kritika je vrijednosna prosudba pojedinih oblika ljudske djelatnosti s područja kao što su znanost, književnost, glazba, slikarstvo i drugi oblici umjetničkoga rada, kojoj je svrha da u jednom dijelu kao proizvodu ljudskoga duha razluči i istakne njegova dobra svojstva od nedostataka, da brani točnost i istinitost rezultata i spoznaja. Pristupajući joj s tog gledišta, svaka je kritika dobro došla. Za autora je pak svaka kritika, bila ona dobronamjerna ili nedobronamjerna, neugodna, ali i vrlo korisna, jer upozoravanjem na propuste koji mogu biti posljedica previda, ali isto tako i posljedica nedovoljnog poznavanja struke i činjenica, pridonosi kvaliteti pojedinog djela u sljedećim izdanjima. Polazeći od tih spoznaja, kritika dr. S. B o ž i č e v i ć a je dobro došla, jer će svojim upozorenjem na propuste pridonijeti poboljšanju Vodiča u sljedećim izdanjima. Dr. S. Božičević upozorio je na više propusta u Vodiču, ponajprije s područja geologije i geografije, koji se odnose bilo na krivo upotrijebljene izraze, bilo na krivo napisane toponime. Tako autor kritike upozorava na netočno napisani mjestopis Plješivica, umjesto ispravnog Plješevica, zatim na toponim Medvednica, koji je u Vodiču proizvoljno pretvoren u Medvjednicu, što nije dopustivo. Zatim se upozorava na neodgovarajuću uporabu riječi površina za spiljske i jamske prostore, koji se ispravno obilježavaju izrazom šupljina, te na neodgovarajuću uporabu izraza dužina za jamski prostor koji se ispravno izražava dubinom. Isto se tako isti če netočna uporaba izraza vapnenačke podloge, umjesto izraza krovine pri objašnjenju pojave siga. Kritičar upozorava također i na prevelik broj tiskarskih pogrešaka, što je svakako slaba promidžba za jedno djelo. Spominje se još stanovit broj nedorečenosti ili manjih nepreciznosti od kojih bi neke, zbog svog figurativnog značenja, mogle i stajati, kao npr. izričaj za Nacionalni park Paklenica, da se "duboko usjekao u prirodnu padinu", što bi se moglo izreći i malo bolje. Međutim, u spomenutoj kritičkoj analizi ima i prijepornih stvari o kojima se donosi neprijeporan sud o njihovoj ispravnosti, kao i određene ocjene i kritičke opaske koje ne spadaju u kritiku. Jedan od prijepornih izraza koji dr. S. B ož i č e v i ć zastupa i brani bez prijepora jest izraz krš, u odnosu na drugu istoznačnicu - kras. Valja međutim reći da on to ne radi napamet nego argumentirano, pozivajući se pri tom na relevantne radove i djela o tome, kao što su "Hrvatska krška terminologija" J. Roglića, Rječnik hrvatskog jezika V A n i ć a, Opća i Jugoslavenska enciklopedija i dr., u kojima se upotrebljava izraz krš. Slobodno se može reći da Dinarsko gorje u Hrvatskoj uz Bosnu i Hercegovinu predstavlja središte svijeta za kras ili krš, i da prave i valjane izraze za imenovanje te pojave valja tražiti upravo u toponimima i u mjesnom govoru na tome prostoru, kao stoje, kako to zgodno pišu M. i B. G u š i ć i naziv za Alpe, za koji je utvrđeno da potječe od mjesnog naziva za planinske rudine - alpa. I sam sam se dosad u svojim člancima služio izrazom krš za naznaku te geološke pojave, vezane uz osobito kredne vapnence, koja se očituje nizom vrlo svojstvenih geomorfoloških oblika. Međutim stalno spoticanje, tijekom višegodišnjeg terenskog rada po hrvatskome prostoru Dinarida, o toponime s korijenom kras ili pak na čisti toponim Kras, počelo je u meni izazivati sumnju u ispravnost uporabe izraza krš te me to potak 7S |