DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 80 <-- 80 --> PDF |
održavanje) troškove u odnosu na stare tehnologije, te učinak ovakvih postrojenja, proizlazi da stare tehnologije nemaju na tržištu nikakvih izgleda ni po cijeni niti po kakvoći. Konačno, u trećem poglavlju prikazano je široko područje proizvodnje stolarskih ploča, od klasičnih panel ploča sa srednjicama od piljenih letvica mekog drveta, pa do posebnih konstrukcija ploča za najrazličitija područja uporabe. I ovdje autor vrlo pomno i konsekventnim redoslijedom prikazuje sve što je potrebno znati o stolarskim pločama glede njihove proizvodnje, uporabe i trgovine. Autor u predgovoru navodi daje knjiga namijenjena studentima, inženjerima koji rade u proizvodnji furnira i furnirskih ploča, projektantima te ostalima, a posebno onima koji su zainteresirani za osnutak manjih obiteljskih tvornica. Posebice za ovu posljednju grupu korisnika uvelike opravdava pojavu ove izvrsne knjige. Dodao bih da knjiga može izvrsno poslužiti osobama koje rade u domaćoj i vanjskoj trgovini drvom i drvnim proizvodima, gdje se, nakon ovog nemilog surovog rata osjeća potreba za višom razinom znanja koje nedostaje nakon mnogobrojnih promjena koje su nastale ne samo kao posljedica rata, već daleko više strukturalnim promjenama koje su ogromne i još uvijek nesagledive. Knjigu je moguće naručiti kod izdavača i nadam se da će naši stručnjaci iskoristiti priliku daju nabave. Prof dr. Rudolf Sabadi BEZ PRIJEPORA O PRIJEPORNOM Komentar na kritiku dr. S. B o ž i č e v i ć a o "Vodiču kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj" od dr. A. P e 1 i v a n a. Dr. Srećko Božičević je u Šumarskom listu br. 9-10 (122)/1998. objelodanio, pod naslovom "O ljepotama naše prirode na površan i pogrešan način", kritički prikaz knjige dr. Ante Pelivana : Vodič kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj. On se kao geolog kritički osvrnuo uglavnom na geološko nazivlje u Vodiču. Kritika je vrijednosna prosudba pojedinih oblika ljudske djelatnosti s područja kao što su znanost, književnost, glazba, slikarstvo i drugi oblici umjetničkoga rada, kojoj je svrha da u jednom dijelu kao proizvodu ljudskoga duha razluči i istakne njegova dobra svojstva od nedostataka, da brani točnost i istinitost rezultata i spoznaja. Pristupajući joj s tog gledišta, svaka je kritika dobro došla. Za autora je pak svaka kritika, bila ona dobronamjerna ili nedobronamjerna, neugodna, ali i vrlo korisna, jer upozoravanjem na propuste koji mogu biti posljedica previda, ali isto tako i posljedica nedovoljnog poznavanja struke i činjenica, pridonosi kvaliteti pojedinog djela u sljedećim izdanjima. Polazeći od tih spoznaja, kritika dr. S. B o ž i č e v i ć a je dobro došla, jer će svojim upozorenjem na propuste pridonijeti poboljšanju Vodiča u sljedećim izdanjima. Dr. S. Božičević upozorio je na više propusta u Vodiču, ponajprije s područja geologije i geografije, koji se odnose bilo na krivo upotrijebljene izraze, bilo na krivo napisane toponime. Tako autor kritike upozorava na netočno napisani mjestopis Plješivica, umjesto ispravnog Plješevica, zatim na toponim Medvednica, koji je u Vodiču proizvoljno pretvoren u Medvjednicu, što nije dopustivo. Zatim se upozorava na neodgovarajuću uporabu riječi površina za spiljske i jamske prostore, koji se ispravno obilježavaju izrazom šupljina, te na neodgovarajuću uporabu izraza dužina za jamski prostor koji se ispravno izražava dubinom. Isto se tako isti če netočna uporaba izraza vapnenačke podloge, umjesto izraza krovine pri objašnjenju pojave siga. Kritičar upozorava također i na prevelik broj tiskarskih pogrešaka, što je svakako slaba promidžba za jedno djelo. Spominje se još stanovit broj nedorečenosti ili manjih nepreciznosti od kojih bi neke, zbog svog figurativnog značenja, mogle i stajati, kao npr. izričaj za Nacionalni park Paklenica, da se "duboko usjekao u prirodnu padinu", što bi se moglo izreći i malo bolje. Međutim, u spomenutoj kritičkoj analizi ima i prijepornih stvari o kojima se donosi neprijeporan sud o njihovoj ispravnosti, kao i određene ocjene i kritičke opaske koje ne spadaju u kritiku. Jedan od prijepornih izraza koji dr. S. B ož i č e v i ć zastupa i brani bez prijepora jest izraz krš, u odnosu na drugu istoznačnicu - kras. Valja međutim reći da on to ne radi napamet nego argumentirano, pozivajući se pri tom na relevantne radove i djela o tome, kao što su "Hrvatska krška terminologija" J. Roglića, Rječnik hrvatskog jezika V A n i ć a, Opća i Jugoslavenska enciklopedija i dr., u kojima se upotrebljava izraz krš. Slobodno se može reći da Dinarsko gorje u Hrvatskoj uz Bosnu i Hercegovinu predstavlja središte svijeta za kras ili krš, i da prave i valjane izraze za imenovanje te pojave valja tražiti upravo u toponimima i u mjesnom govoru na tome prostoru, kao stoje, kako to zgodno pišu M. i B. G u š i ć i naziv za Alpe, za koji je utvrđeno da potječe od mjesnog naziva za planinske rudine - alpa. I sam sam se dosad u svojim člancima služio izrazom krš za naznaku te geološke pojave, vezane uz osobito kredne vapnence, koja se očituje nizom vrlo svojstvenih geomorfoloških oblika. Međutim stalno spoticanje, tijekom višegodišnjeg terenskog rada po hrvatskome prostoru Dinarida, o toponime s korijenom kras ili pak na čisti toponim Kras, počelo je u meni izazivati sumnju u ispravnost uporabe izraza krš te me to potak 7S |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 81 <-- 81 --> PDF |
lo na potrebu za produbljenijim traganjem za izvorima vezanima za izraze kras i krš. Sve ono što sam proučio i pronašao po literaturi, ili što sam susreo u mjesnom govoru na terenu, govori u prilog činjenice daje pravi hrvatski izraz za imenovanje te geološke pojave vezane za vapnenačka, a dijelom i dolomitna područja, upravo izraz kras a ne krš. Istra je puna toponima s korijenom kras ili Kras te njihovih izvedenica, i to jednako u povijesnim dokumentima kao što je Istarski razvod, kao i na kraškom prostoru, ali se oni javljaju i šire - na Dinaridima uopće. Može se reći da gotovo svako selo u kraškom području Istre ima svoju jednu ili više krasa. Krasa je u Istri, upravo suprotno od onoga što piše u Akademijinu i Skokovu etimologijskom rječniku, travnjačka površina u kraškom području, privedena u košanicu bilo krčenjem šume, bilo čišćenjem stijena i kamenja. S obzirom na veličinu takvih krasa, javljaju se i toponimi velika i mala krasa. Tako na komunalnom prostoru zvanom Proština, u jugoistočnoj Istri, na području općine Marčana, povrh područja Tamljaka nedaleko sela Prodöl, postoji toponim Krase odnosno Velike krase. Kraj zaseoka Dvori blizu Filipane postoji također toponim Krasa. U Prodolu, selu s toponimom koji se u geomorfologiji također upotrebljava i kao naziv za obilježavanje određene pojave, javljaju se dva toponima s korijenom kras, a to je Krasica, najednom od kojih se danas nalazi i spomenik palim borcima iz II. svjetskog rata. Na pola puta između gradića Bala i sela Smoljanci, nalazi se selo Krase (spomenuti toponimi nisu dosad nigdje navedeni u literaturi), povrh Dragonje nalazi se brdo Kras, zatim Kras zapadno od Pazina i blizu Roča, sela Krasica blizu Buja i Bakra, Krasi i Krasina blizu Vrbnika na otoku Krku, Krasnica povrh Novog Vinodolskog, Kras se zove cijelo područje sjeverozapadne Istre koje pripada Sloveniji i Italiji, zatim cijelo jedno područje povrh Vranskog jezera na otoku Cresu nosi naziv Kontrade Krasa, itd. Toponima s korijenom kras ima i na Velebitu, kao stoje Krasno, veće naselje u kraškom polju povrh Senja, Krasanska duliba (treba li tražiti bolje dokaze za narodni izraz za obilježavanje krasa nego stoje taj toponim sastavljen od dviju riječi, od kojih prva obilježava kras kao geološku pojavu, a druga specifičnu geomorfološku pojavu svojstvenu krasu), Lipovac Kras i Kras Trubaja povrh Cesarice. Toponima s korijenom kras ima i u Bosni, kao stoje Krasno polje, naravno u Sloveniji i u Crnoj Gori (usp. M. i B. Guši ć 1960, Krš Jugoslavije 2, Jugoslavenska Akademija). Valja međutim reći da u Istri ima i nekoliko toponima koji bi se možda mogli uzeti kao izvedenice od riječi krš, ali ni jedan baš s nazivom Krš. Tako postoji gradić Kršan povrh Cepićkog polja i selo Kršan blizu Savičente, toponim Krška nad Rašom i zaselak Kršanjin pokraj Brseća. I narodni naziv jedne inače stepske biljke sadrži u sebi korijen riječi krš - kršin (Chrysopogon gryllus). Uzmemo li isto tako u ruke Akademijin rječnik i pregledamo li građu vezanu uz riječi kras i krš, uvjerit ćemo se da sve govori u prilog uporabe izraza kras umjesto krša za obilježavanje te geološke pojave. Iz Akademijina rječnika saznat ćemo daje "krš ono što voda nanese kad poplavi . No, zato je riječ krš dobro zastupljena u Srbiji i na Kosovu, pa i u Crnoj Gori: Visoki krš, Crni krš. Goli krš, Ujkov krš (usp. M. i B. G u š i ć, op. cit.). Izraz krš je i danas u Srbiji najuobičajeniji izraz za spomenutu geološku pojavu. Izrazi kras i krš uzeti su kao ravnopravni i na "Debatnoj večeri o terminima kras, krš ili karst", koja je održana u prostorijama Jugoslavenske akademije u Zagrebu u vezi s projektom Krš Jugoslavije, te je i ta rasprava tiskana u ediciji "Krš Jugoslavije" 1960. u izdanju Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Zanimljivo je istaći da je akademik Aleksandar Ugrenovi ć preporučio i zagovarao isključivo uporabu izraza krš, bez obzira, kako je rekao, na širinu značenja toga izraza, dok se akademik J. Roglić - iako je sve ono što je prethodno rekao u raspravi išlo u prilog izraza kras priklonio uporabi riječi krš, no ipak označivši i kras kao "našu" (!?) riječ (usp. Krš Jugoslavije, 2, 1960, str. 221-222). Izraz kras upotrebljavala je većina hrvatskih autora 19. stoljeća, kao i na prijelazu stoljeća, kao što su bili P. Matković, Ž. Vukasović, J. K. Šlosser, H. Hranilović, D. Hire, V. Klaić i dr., u kojih nalazimo i izraze kraška formacija, kras hrvatski i dalmatinski. Prvi koji je još u prošlom stoljeću počeo sustavno upotrebljavat izraz krš bio je D. G o r j a n o v i ć - Kramberger za kojega su M. i B. Gušić u već citiranom radu napisali daje bio "slab poznavalac našega jezika" (str. 15). Izraz su postupno počeli prihvaćati i drugi autori, kao što su M. Šenoa, J. Poljak, Salopek, F. Šuklje, F. Tucan, I. Horvat i S. H o r v a t i ć i dr. Svakako je zanimljivo još jednom navesti riječi koje je F. Tuca n napisao u Nastavnom vjesniku 1914. pod naslovom "Bilješke o prirodoslovnoj nomenklaturi": Ono, čemu Nijemac kaže der Karst, vele neki naši ljudi kras, kras, dapače Srbi i karst. Sve je to krivo. Mi za riječ der Karst imamo lijepu našu riječ krš". Dakle očito: narod drumom, učenjaci šumom. A ipak valja poći od narodne jezične baštine i nju valja poštivati pri tvorbi riječi. Za strance je to normalno i evo primjera za to. Biljka koja u Europi predstavlja znamen Alpa, ali i planina uopće, to je alpski runolist (Leontopodium alpinum). Na Dinaridima, npr. na Zavižanu (Velebit), Kremenu, na Učki i drugdje, javlja se poseban varijetet koji je prema geološkoj pojavi, svojstvenoj upravo Dinarskom gorju, prozvan 1904. godine: Krasense Derg. (usp. Hayek, Prodromus florae Peninsulae Balca |