DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Bio je suradnik Šumarskog lista, Šumarskih novina, Lovačkog vjesnika, Požeškog lista i zbornika i "Vjesnika" Šumskog gospodarstva Požega, a napisao je zapažene priloge u monografiji "Požega"(12271977) i "Požeškom leksikonu". Za kolegu Hanzla bez dvojbe se može reći daje bio živa enciklopedija požeškog šumarstva i najplodniji šumarski pisac na području Požeštine i Slavonije, a i šire. Bio je član Društva inženjera i tehničara Hrvatske od 1933. do 1990. godine, tajnik Šumarskog društva u Požegi od 1955. do 1965., a više puta je nagrađivan za samoprijegoran rad u struci i doprinos unapređivanju drvne industrije te za djelovanje u različitim Društvima i udruženjima. Treba istaknuti daje inž. Hanzl primio sedam značajnih priznanja - zlatnih plaketa, odlikovanja, povelja i diploma od tadašnjih saveznih, republičkih i mjesnih institucija Stečeno znanje na fakultetu neprestano je proširivao i nadograđi vao u praktičnom i teoretskom radu, prenoseći ga nesebično mladim generacijama Imao je bogatu šumarsku literaturu, koju je godinama prikupljao i brižljivo čuvao, a kada sam prije četiri godine razgovarao s njim u njegovoj rodnoj kući u staroj požeškoj Babukićevoj ulici, imao sam prigodu i čast prelistati stare knjige i časopise i iz druge polovice devetnaestog stoljeća. Svoju bogatu literaturu i vrijedne fotografije kolega Hanzl darovao je Srednjoj šumarskoj školi u Karlovcu, Požeškom povijesnom arhivu i šumarskoj knjižnici požeške Uprave šuma. Tada je još uvijek nepogrešivo na starim fotografijama određivao mjesto, imena osoba i godinu snimanja Iako narušenog zdravlja i u poodmakloj životnoj dobi, kada noge izdaju a štap postaje svakodnevno pomagalo, pamćenje mu je bilo svježe kao u kakvoga mladića, iako je imao 84 godine. Zanimljivo je daje potkraj 1993. godine bio nazočan skupštini požeškoga Šumarskog NADAN SIROTIC, dipl. inž. šum. (1913 Dana 11. siječnja 1999. g. pokopan je na groblju Mirogoj u Zagrebu, u svojoj 86 godini živata, Nadan Siroti ć dipl. inž. šumarstva, dopredsjednik i neumoran član našeg Hrvatskoga šumarskog društva, ogranak Zagreb. Nesretan pad i lom kuka izazvao je u poznim godinama komplikacije, koje su nakon desetodnevne borbe za život okončane smrću. Nadan je bio osoben čovjek, i veliki stručnjak i neumorni djelatnik našeg Šumarskog društva. Iz tih razloga mnogi članovi društva i aktivni djelatnici šumarske struke, došli su na sahranu, na komemoraciji izrekli sjećanja na pokojnika. (S. Horvatinović, D. Böhm, V. Bezerić, a na pogrebu M. Kolić i V. Zivković). Pokojni Nadan rođen je u brojnoj Istarskoj zemljoradničkoj obitelji. Rano djetinstvo proveo je u okupiranoj Istri, za vrijeme najtežih da đruštva, kao najstariji član ovog udruženja. I nakon promjene prebivališta i odlaska iz rodne Požege, sa suprugom Almom sinu u Umag, nije se prestao zanimati za aktualna zbivanja u šumarstvu. Stoga sam mu povremeno slao na njegovu novu adresu naš mjesečnik "Hrvatske šume", koji je s pozornošću čitao. Kolega Drago pokopan je na gradskom groblju u Umagu, a ovom prigodom u ime šumara Požeštine upućujemo sućut supruzi Almi, sinovima Josipu i Ottu te kćerki Štefici. Hvala mu na njegovoj vrijednoj šumarskoj ostavštini i velikom doprinosu požeškome i hrvatskome šumarstvu. Neka mu je vječna slava i lahka mu bila gruda hrvatske zemlje koju je nesebično volio! I. Tomić -1999) na za Istru i njene žitelje. Kao gimnazijalac izbjeglica je u prihvatilištu u Puntu i u mjestu Krk na otoku Krku, gdje je i maturirao 1932. godine. U vrlo skromnim okolnostima školuje se u razdoblju od 1932. do 1937. g. u Zagrebu, kada stječe diplomu šumarskog inženjera. Kao i mnoge iz te generacije, zatiče ga Drugi svjetski rat, koji je mnoge školovane ljude prisiljavao da živote izlažu bilo u domobranskim, ili partizanskim postrojbama ili pak logorima. Slučajno spašava glavu. Nakon rata prilike za zapošljavanje stručnih kadrova u šumarstvu više su nego nepovoljne. Šume i šumarstvo stradava u svakome ratu, a s njima i kadrovi. Bio je to slučaj i s pokojnim Nadanom, koji kao šu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 94 <-- 94 --> PDF |
marski stručnjak djeluje na Baniji i Kordunu u uvjetima manjka radne snage, nestašice hrane, opreme i smještajnih kapaciteta, te obavlja službu u vrlo nepovoljnim okolnostima, sve do 1955. g. kada se uspijeva vratiti u svoju rodnu Istru. Kao upravitelj šumarije Buje i tehnički direktor novoosnovanog šumskog gospodarstva u Buzetu, a posljednih godina i kao direktor toga gaspodarstva, postaje sinonim razvoja šumarstva Istre. Kao marljiv, sposoban, samoinicijativan šumarski stručnjak dao je sve od sebe za razvoj šumarstva u Istri do 1975 godine kada je umirovljen. Nakon dugogodišnjeg aktivnog rada, za vrijeme kojeg je bio odvojen od svoje obitelji, konačno se mogao posvetiti njoj. Prije osam godina ostaje sam nakon smrti žene. Ako tome dodamo i njegov tragični i nesretni kraj, možemo reći da Nadana nije pratila sreća. Njegov sin Predrag, diplomirani ekonomista koji je bio nazočan očevoj komemoraciji u našem društvu ganutim je riječima opisao svoga požrtvovnog i dobrog oca, koji je do posljednjeg trenutka bio nježan i dragi djed svojoj unuci, kojoj je posvećivao većinu vremena, pazeći je i njegujući u njenoj bolesti. Pokojni Nadan bio je jedan od najaktivnijih članova našeg Šumarskog društva. Kao predsjednik i dopredsjednik bio je pokretač i prevoditelj naših akcija. Predavanja, izleti, izvješća, bila su i ostala do kraja njegovog života domena u kojoj se isto tako dokazao. Nije mogao mirovati, uvijek prisutan, bez stanke i odlučan, na idući sastanak dovesti bilo kojeg od nadležnih i uglednih strukovnjaka operative šumarstva, preradbe drva, ili sa fakulteta, ili instituta. Često nas je izvještavao o zdravstvenom stanju naših članova. Dugo će ostati u našim sjećanjima. Hvala mu za trud i napor. Neka mirno počiva na svojoj Hrvatskoj grudi. Za Hrvatsko šumarsko društvo V. Živković |