DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 26 <-- 26 --> PDF |
M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA SUME I MAKI.IH NA POŽARIŠTIMA U ARBORL´I UMU TRSTENO Šumarski list br. 3 4. C XXIII (1 999). 109-118 tvori stadij gustih i prostranih, mjestimice čistih populacija. Daljnji proces sukcesije reducira njenu pokrovnost, ali ona ostaje mjestimice prisutna u konačno razvijenoj šumskoj sastojini. Navedena zapažanja potvrđuje analiza životnih oblika flore istraživanih lokaliteta. U spektru životnih oblika dominiraju fanerofiti s 26,8% u makiji i 60,8% u sastojini šume. Veći udio u makiji imaju terofiti s 23,2% i hemikriptofiti s 21,4%, a u sastojini šume s većim udjelom su zastupljeni hamefiti s 17,7% i hemikriptofiti s 13,7% (Tablica 3 - Table 3). Tablica 3. Spektar životnih oblika - Table 3 Biological spectra Fizionomski oblik Životni oblik - Life form Physiognomic formation (Broj vrsta i %) - (Number of species and %) P Ch H Makija 15 7 12 Macchia 26,8 12,5 21,4 Šuma 31 9 7 Wood 60,8 17,7 13,7 Vegetacijski pokrov istraživanog požarišta obnavlja se izbojcima iz podzemnih organa izgorjelih biljaka, a također i sjemenom biljaka s istog i s drugih okolnih lokaliteta. Sve vrste listača makije obnavljaju se izbojcima iz korijena, dočim se Pinus halepensis obilno širi sjemenom, u mnogo manjoj mjeri Cupressus sempervirens, a gotovo neznatno Juniperus macrocarpa i Juniperus phoenicea. Alepski bor se na južnom dijelu Jadranskog primorja i otoka, koji pripadaju stenomediteranskoj zoni, ponaša kao potpuno autoktona vrsta i prirodno se regenerira na tom području (Trinajstić 1993). Nakon požara brzo se razvijaju mlade, vrlo guste sastojine koje su još osjetljivije na požar od prethodne stare borove šume. Odnos broja onih vrsta koje se obnavljaju izbojcima i onih koje se šire sjemenom, na istraživanom lokalitetu makije pokazuje omjer 1:2,5, a na lokalitetu šumske sastojine omjer 1:1. Napose, u sloju grmlja te u sloju niskoga rašća, omjer je približno jednak u sastojini makije kao i šume, a iznosi 2:1 u sloju grmlja, te 1:9 u sloju niskoga rašća. Ovi omjeri potvrđuju zapažanje da su gotovo svi elementi sastojine prisutni i da se sukcesija u smislu obnavljanja sastojina odvija vrlo brzo. Brzina razvoja šume zavisi od brzine rasta bora, što je pak uslovljeno dubinom tla i nagibom terena. Iako se takav razvoj tijekom obnove vegetacije odvija kao sukcesija, to se ne bi moglo smatrati sukcesijom u fitocenološkom smislu (Trinaj stić 1993), jer krajnji je rezultat povrataak na ishodišnu zajednicu. Razmatranje cjelokupnog utjecaja požara na vegetaciju omogućila bi komparativna kvantitativna i kvalitativna analiza opožarenih sastojina. Međutim na području samog Arboretuma, a ni u bližoj okolici, nije se mogla naći niti jedna homogena neopožarena ploha. Komparacija je učinjena s rezultatima istraživanja vegetacije na Šipanu (Hećimović 1981, 1982), kao najbliže očuvane zone. G T EA 8 13,2 2 3,9 13 23,2 2 3,9 1 1,8 - Ukupni br. vrsta Total numb, of species 56 100% 51 100% U Arboretumu je u sastojini šume alepskog bora obuhvaćena ukupno 51 vrsta, s prosječnim brojem od 27,5 vrsta po vegetacijskoj snimci. Na Šipanu su u istraživanjima zabilježene ukupno 53 vrste i prosječni broj od 25 vrsta po snimci (Hećimović 1981, 1982). Relevantni su i rezultati komparativnih istraživanja na Kozjaku iznad Kaštel Sućurca, gdje je istraživanjima obuhvaćeno ukupno 29 vrsta, a prosječni broj vrsta po snimci jednak je kod opožarenih i neopožarenih sastojina i iznosi 17,25 vrsta (Tr i n aj s t i ć 1996). Na temelju iznesenih rezultata razvidno je da požar nije u većoj mjeri narušio osnovnu flornu strukturu sastojina makije i šume alepskog bora, nit u njihovom kvantitativnom ni u kvalitativnom odnosu. Sedam godina nakon požara vrlo dobro se razvio sloj grmlja, mjestimice prelazeći visinu od 2 m. Gustoća sklopa je toliko velika, daje najvećim dijelom sastojina potpuno neprohodna. Spaljena stabla, srušena i slomljena od vjetrova doprinose neprohodnosti mlade sastojine, a gomile skršenih drvnih ostataka pogodna su podloga za razvoj i porast populacija sekundarnih ksilofaga koji su prijetnja naknadnim oštećivanjem vegetacije. Razvoj zdrave sastojine može se očekivati samo na terenu gdje su izvršeni radovi na saniranju posljedica šumskih požara, dakle uklanjanju spaljenih i srušenih stabala i granja. U obnovu osim navedenog čišćenja treba uključiti i zaštitu od brsta koza i paše, jer ozbiljno ugrožavaju prirodni tijek obnove, a dovode i do uništavanja i iskorjenjivanja pojedinih vrsta. Pokazuje se potrebnim ponovo istaknuti smjernice koje je akademik Vidaković izložio u okviru koncepta razvoja Arboretuma, a koje se odnose na očuvanje dijela prirodnih površina u obliku rezervata, te osnivanje nove dendrološke zbirke na slobodnim površinama (Kovačević 1995). S navedenim smjernicama nije sukladna ideja o unošenju vrste Quercus ilex i njenom sadnjom u većim |