DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 30 <-- 30 --> PDF |
M. Grubešić i I. Dorotič: UTJECAJ POPLAVU NA DIVLJAČ I LOVNO GOSPODARENJA Šumarski list br. 3^L CXXIII (1999), 119-127 PROBLEMATIKA POPLAVE - Überschwemmungsproblematik Poplave nastaju kao posljedica naglog topljenja snijega i obilnih ili dugotrajnih oborina, koje uzrokuju porast vodostaja i izlijevanja rijeka i potoka koji protiču ravničarskim područjem iz njihovih uobičajenih korita. Voda se razlijeva i poplavljuje veći dio prostora bliže ili dalje od matičnoga toka. Umjerena poplava je u našim nizinskim šumama uobičajena pojava i svake se godine najmanje jednom dogodi poplava, tako već tisućama godina. Takve, nazovimo ih, redovite poplave gotovo da su normalna prirodna pojava, pa se i divljač prilagodila takvim uvjetima. U početku poplavljivanja prostora divljač pronalazi povišena mjesta (grede) u svom životnom prostoru koja nisu plavljena i na njima se zadržava kraće vrijeme dok se voda postupno povuče s većeg dijela. Ekstremne poplave koje nisu redovite ili uobičajene, a do kojih dolazi svakih nekoliko godina (ili desetaka godina), znatno su opasnije za životinjski svijet s eksponencijalno većim posljedicama od uobičajenih poplava. U drugoj polovici ovoga stoljeća imali smo u nekoliko navrata pogubne poplave za divljač u našim nizinskim lovištima (I sako vi ć 1965, Anonimus 1974, Majstorović 1981.) U proteklih 50-ak godina aktivnosti čovjeka usmjerene su na sprječavanje utjecaja tako velikih voda na pučanstvo, te su stvorene takozvane retencije u koje se ispušta voda kako bi se zaštitila naselja i gradovi. Upravo ti zahvati, na određenome mjestu (u retenciji) izazivaju veće poplave od onih prirodnih. Veliki problemi upravo za divljač nastali su velikim vodoprivrednim zahvatima u prostoru, odnosno gradnjom nasipa i stvaranjem retencija. Posebno je taj problem izražen kod nas u Posavini, gdje su ogromne površine u funkciji retencije, te se kod visokih vodnih valova Save i Kupe ispušta voda na za to izgrađenim ustavama u retencije, kako bi se osigurali gradovi poput Zagreba i Siska te naselja uz vodotokove. Takve umjetno izazivane poplave daleko su pogubnije od onih koje su nastajale prirodno, jer se u znatno kraćem vremenu povisi razina vode za 2-3 metra, a ponekad i više. Razina poplava, brzina rasta razine vode i smjer dotjecanja vode, uglavnom se znatno razlikuju od onih poplava koje su prirodne, pa divljač teško može adekvatno reagirati na tako nagle promjene u staništu i ostaje zatečena nastalim stanjem. Najčešće na širem prostoru ne ostane niti malo kopna (greda), pa se divljač odluči na plivanje. U koliko se dobro orijentira i nije daleko od nasipa ili neke uzvisine, postoji mogućnost da će se spasiti, no ako je ta relacija predaleka, divljač se umori, ponestane joj snage i dolazi do utapanja. U takvim slučajevima najčešće stradava mladunčad ili kondicijski slabija grla. Česti je slučaj da se divljač dok pliva zaplete u granje ili grmlje i tu ostaje zarobljena, te postaje žrtva utapanja ili ugiba zaglavljena. Divljači koja se izuzetnim naporima i na izmaku snage domogne čvrstoga tla pod nogama, treba osigurati u najmanju ruku mir, kako bi se održala i ostala privremeno na vrlo skučenom ali spasonosnom prostoru. PODRUČJE PRAĆENJA - Verfolgungsgebiet Prve poplave u rujnu 1998. godine potakle su aktivnosti na praćenju stanja divljači u takvim situacijama, jerje poznato da divljač dijelom strada u velikim poplavama, a dio se preseli na područja koja nisu istom zahvaćena. Za praćenje stanja u vrijeme poplava, uz koordinirano prikupljanje podataka, odabrano je relativno veliko područje koje se proteže od Žutice pa do Lipovljana na prostoru lijevo od Save, te Turopolje i Posav REZULTATI PRAĆENJA Ujesen 1998. godine nakon dugo vremena, imali smo poplavu velikih razmjera, posebice u Posavini, gdje je u nekoliko navrata puštana voda u retencije. Prve veće vode (vodni val) pojavile su se na prostoru nizvodno od Zagreba i Siska sredinom rujna. Već tada je dio vode pušten na vodnoj ustavi Trebež u retenciju Lonjsko polje izazvao poplave, no ne u većem opsegu i ne s ekstremno visokom vodom. Nedugo potom, nakon ske šume na desnoj obali Save. Taj prostor većim dijelom biva poplavljen izravnim vodama koje se ispuštaju u područje retencija poput Žutice i Lonjskoga polja, ili poplavu izazivaju povratne vode koje se zbog visokog vodostaja matičnih rijeka Save i Kupe vraćaju i poplavljuju okolni prostor, kao stoje to slučaj s Odrom u Turopoljskom lugu ili Posavskim šumama gdje voda ulazi rijekom Sunjom i pritokama. - Verfolgungsergebnisse obilnijih višednevnih oborina u gornjem dijelu slivnog područja Save i Kupe, početkom listopada ponovno dolazi do porasta vodostaja. Kulminacija vodnog vala koji se nizvodno od Zagreba očekivao oko 20. listopada, a također zbog visokog vodostaja Kupe, uvjetovao je otvaranje ustave Prevlaka na lijevoj obali Save te ispuštanje dijela vode u retenciju Žutica. Kako je po prvi puta ispuštena voda u retenciju Žutica nakon ispuštanja |