DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 57 <-- 57 --> PDF |
U gorskom bilu Javornika, u nesuvislom pojasu iznad 1.200 m, razvijena je zajednica Pretplaninske šume bukve koju smo ranije nazivali as. Fagetum croaticum subalpinum Ht 38, a prema novoj nomenklaturi pripada jednoj od asocijacija podsveze Saxifrago rotundifoliae- Fagenion. Na Seliškom vrhu (1.280 m) i Cigelu (1.267 m), u prizemnom rašću nalazimo biljke svojstvene toj asocijaciji: Adenostyles alliariae, Cicerbita alpina, Polygonatum verticilatum, Doronicum austriacum i skupine tzv. "visokih zeleni" s raznovrsnim papratima i dr. Kao i u svim našim pretplaninskim šumama bukve obilan je gorski javor (Acer pseudoplatanus). Nismo uočili ona tipična, u pridanku zakrivljena debla koja ličani nazivaju "krive". Šuma hrasta kitu jaka i običnog graba (Querco- Carpinetum croaticum Ht 38). Veće površine kitnjakovo- grabovih panjača nalazimo uz podnožje brda Medveđak, pretežno na ilimeriziranom tlu reliktnih crvenica. U smjesi s običnim grabom kitnjakom i cerom su: poljski javor, brijest i trešnja. Degradacijom te panjače prelaze u šikare lijeske, kaline, gloga i trna. Značajnije sastojine crne johe (Alnus glutinosa) rastu uz potok oko Glibovitog polja i Koreničke rijeke zajedno s vrbacima rakite (Salix purpurea) i sive vrbe (Salix cinerea). Neobično je da na zemljopisnim kartama Vodiča nije vidljiva ukupna površina nacionalnog parka Plitvička jezera. Tako je na karti mjerila 1:600.000 i dobrom poznavatelju zemljopisnog položaja Parka teško uočiti one plave "krpice" Plitvičkih jezera zapadno od Bihaća. Stoga bi bilo uputno oko jezera ucrtati granice Nacionalnog parka s nekom uočljivom bojom i označiti je na legendi. Karta jezera (bez mjerila) je zaista odlična orijentacija, no šteta da su slojnice gotovo nevidljive, pa nije moguće pratiti reljef okolnih terena. Ovom osvrtu priložio sam moju vegetacijsku kartu Nacionalnog parka Plitvice, približnog mjerila 1:50.000. Da bije priložili vodiču moramo pojednostaviti sadržaj odnosno, smanjiti broj kartografskih jedinica. Suvremeni turizam nastoji da gostu ponudi što bogatiji i zanimljiviji sadržaj sredine u kojoj boravi. Stoga je potrebno da se i po šumama trasiraju tzv. poučne staze, da se znatiželjnim amaterima, botaničarima, biolozima i dr. omogući neposredni kontakt s bogatom prirodom Parka. Zaključno želim naglasiti daje glavni cilj mog izlaganja da šumske zajednice na dolomitima Parka dobiju status jednakovrijednog "partnera" u odnosu na površinski dominantne bukove (Lamio orvalae-Fagetum) i bukovo jelove šume (Abieti-Fagetum dinaricum) razvijene na vapnencu. Dodajmo još i to da su reliktne borove (Helleboro-Pinetum) i smrekove šume (Piceetum dolomiticum) značajan doprinos raznolikosti vegetacije Nacionalnog parka Plitvička jezera. Dr. se. Zvonimir Pelcer Uz osvrt Srećka Božičevića na moju knjigu VODIČ KROZ PRIRODNE LJEPOTE U HRVATSKOJ Čitatelji "Šumarskog lista" staleškog glasila Hrvatskog šumarskog društva, u dvobroju 9-10, 1998. na str. 485. i 486. mogli su pročitati osvrt Srećka B o ž i č e v i ća na moju knjigu "Vodič kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj". "U svom osvrtu Božičević je uistinu nadrobio svega i svačega, od obznanjivanja šumarskoj javnosti kako imam tiskaru, pa do optužbe za izdaju vlastitog naroda. A iz svega proizlazi, ne objektivna kritika knjige, koja je poželjna i svakom autoru dobro došla, nego netrpeljivost, pa čak i mržnja. Čitajući taj osvrt čitatelj stječe dojam da Božičević obračunava s autorom, a ne s knjigom. Razlog tog obračuna nije u Vodiču, nego u činjenici da sam odbio objavljivati priloge dr. Božičevića u "Ekološkom glasniku". Kako me je Božičević nazvao imenima koja meni ne pripadaju, uložio sam malo truda da vidim stoje Božičević pisao primjerice godine 1984. i 1992., a vezano je uz ovu temu. Tako Božičević u svojoj knjižici "Kroz naše spilje i jame" (Zagreb, 1984.) piše i ovo: "Jedin stveni naziv za to područje je krš (hrvatski ili srpski), kras (slovenski), karst (makedonski), a karakterizira ga izrazito specifična površinska morfologija" (str. 6). Da kle, godine 1984. za Božičevića je riječ "krš" bila i hrvatska i srpska, a godine 1998. zbog toga jer rabim ri ječ kras, mene proglašava "jugonostalgičarom" "srbofilom", "neprijateljem vlastitog naroda" itd. Osim toga, mogao bih navesti velik broj poznatih hrvatskih prirodoslovaca, od Dragutina Hirca (1853, 1921), pa do autora "Izvješća o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj" (Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb, 1998.), koji upotrebljavaju riješ kras umjesto krš. U isto vrijeme, godine 1984. više sam puta pritvaran pod optužbom da sam hrvatski nacionalista. U prošlom režimu bio sam građanin trećeg reda, bez prava na posao i znanstveni rad, a sada me jedan Božičević optužuje da sam "jugonostalgičar". |