DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 6     <-- 6 -->        PDF

N. Pleše i N. Juretić: VIRUSNA BOLEST POLJSKOG BRIJESTA (Ulmus minor Mill.) U HRVATSKOJ Šumarski list br. 3 -4. CXX111 (1999), 95-100
ne sadrže veće količine spojeva koji bi ometali mehaniji
smo djelomično pročistili organskim otapalom (kločko
prenošenje virusa sjedne na drugu zeljastu vrstu. roform/butanol) te virus istaložili polietilenglikolom


Za elektronskomikroskopsku analizu virusnih česti(
PEG 6000) i niskookretajnim centrifugiranjem. Tim je
ca služio je infektivan sok listova pokusne biljke ; postupkom odstranjen veći dio grubljih staničnih diChenopodium
quinoa (na kojoj je virus razmnožen) ko-jelova, kako bi virusne čestice postale uočljivije.


REZULTATI - Results


1. Izolacija i identifikacija virusa iz poljskog brijesta u Hrvatskoj
Isolation and identification of a virus from field elm in Croatia
Najpoznatija i čini se u svijetu najraširenija virusna
bolest brijesta jest šarenilo brijesta (elm mottle).
Uzrokovana je virusom šarenila brijesta (elm mottle
virus, Jones , 1974) iz skupine ilarvirusi. To su biljni
virusi koji posjeduju sferične čestice koje su po veličini
i izgledu pomalo heterogene.


Simptomi se najbolje zapažaju u proljeće tek što
drvo izlista. Na lisnoj plojci simptomi se vide u obliku
klorotičnih i žućkastih pjega i prstenova. Viroza je
utvrđena na vrstama Ulmus glabra i U. carpinifolia
{—U. minor) u Bugarskoj, Cehoslovačkoj, Rusiji, Njemačkoj
i Velikoj Britaniji (Schmelzer i sur., 1966;
Schmelzer, 1969;Jones iMayo, 1973).


Virusni izolat iz poljskog brijesta s podnožja Medvednice
izdvojen je iz stabla koje je bilo u vrlo slaboj
kondiciji. Pojedine grane su se osušile, a listovi su na
nekim granama nosili tipične prije opisane simptome
(SI. 1). Virus smo uspjeli izdvojiti mehaničkom inokulacijom
na zeljaste pokusne biljke u proljeće, i to iz
razvijenih mladih listova na kojima su se vidjeli simptomi.
Iz pupova virus nismo uspjeli izdvojiti, iako se taj
način vrlo često primjenjuje upravo pri izolaciji virusa
iz drvenastih biljaka. Naime, lisni pupovi sadrže manje
fenolnih spojeva koji oksidacijom mogu inaktivirati virus
i onemogućiti njegovo prenošenje. Očito je daje u
našem slučaju koncentracija virusa u mladim pupovima
bila nedovoljna za mehaničko prenošenje virusa.


Postupak izolacije virusa iz brijesta tekao je tako, da
smo infektivnim sokom listova brijesta natrljali listove
zeljaste biljke Chenopodium quinoa posute abrazivom.
Nakon tjedan dana pojavile su se na nekim od natrljanih
listova po jedna do dvije žućkastoklorotične virusne
lezije. Izdvajanjem dobivenih lezija i ponovnom
inokulacijom virus je razmnožen na istoj zeljastoj vrsti.
Pri nižim stakleničkim temperaturama virusni simptomi
u obliku žute pjegavosti pojavili su se i na neinokuliranim
gornjim listovima pokusne vrste Ch. quinoa
(SI. 2), stoje bio dokaz da niže temperature pogoduju


Slika 1. List poljskog brijesta (Ulmus minor Mill.) sa simptomima Slika 2. Klorotična pjegavost na listovima pokusne biljke Chenoklorotičnc
pjegavosti koju uzrokuje virus šarenila brijesta podium quinoa sistemično zaražene virusom šarenila bri(
elm mottle virus). jesta (elm mottle virus).