DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 79     <-- 79 -->        PDF

da se demonstrira na koji način obaviti i interpretirati
sastojinsku strukturu. Taj su posao obavili profesor J.
Jimene z sa Šumarskoga fakulteta u Nuevo Leon i
profesori O. Agu irre i H. Kramer iz Instituta za
uređivanje šuma i prirasta Sveučilišta u Göttingenu, posljednja
dvojica kao gostujući profesori. H. Krame r
je počasni doktor Sveučilišta u Nuevo Leon.


Autori preporučuju različite načine kako se može istražiti
sastojinska struktura od "pune klupaže" do me


toda uzoraka. Na temelju izvršenoga mjerenja taksacijskih
elemenata autori su izvršili vertikalnu distribuciju
stabala, i to na način da su u I. zonu svrstana stabla viša
od 19,2 m, u drugu zonu stabla od 12,0 do 19,2 m, a u
treću zonu stabla od 0 do 12,0 m. Vertikalna distribucija
obavljena je po vrstama drveća i temeljnici. Najviše je
zastupljen Pinus Pseudostrobus, manje su zastupljeni
hrastovi Quercus rysophyla, Q. canbyi, Q. laceyi i Juniperus
flaeeida.


HORST KRAMER: DEUTSCH - FRANZUSISCHE FORSTLICHE BEZIEHUNGEN
WEHREND DREIR JAHRHUNDERTE - UNTER BERLTCKSICHTUNG DES
WIRKENS VON JEAN PARDE SEIT DEM 2. WELTKRIEG
(Tri stoljeća njemačko-francuskih šumarskih odnosa s osvrtom na djelovanje Jean Pardea
poslije Drugog svjetskoga rata), Forst und Holz, 1999., 54. Jahrgang, str. 3-7 Hannover


Ovaj članak prof. H. Kramer a posvećenje osamdesetogodišnjici
rođenja Jean Pardća .


U prvom dijelu članka H. Krame r podsjeća čitatelje
na prve pisane šumarske dokumente u Njemačkoj.
Među njima jedno od prvih mjesta zauzima djelo Karla
Velikoga "Capitulare de villis et curtis imperatoris" iz
godine 813. Zatim dolazi glasovita francuska odredba
koju je objavio 1669. godine financijski ministar Jean
Baptiste Colbert , pod naslovom Ordonnance sür le
fait des eaux et forets.


U 18. stoljeću Francuska je dala impuls šumarstvu i
šumarskoj znanosti kada je osnovana francuska akademija
znanosti {Academie des Sciences) u Parizu
1666. godine. Spominju se imena francuskih naturalista
među kojima H. Kramer ističe Buffona koji je
napisao temeljno šumarsko djelo "Histoire naturelle
generale et particuliere, avec la description du cabinet
du roy" (1749. - 1804.), prevedeno na njemački 1750 1781.,
izdano u Hamburgu i Leipzigu. Posebno se ističe
djelo glavnoga šumarskoga inspektora Duhamel du
M o n c e a u "Tratte des arbres et arbustes" (1755) koje
je također prevedeno na više jezika pa i na njemački.
Tako je francusko šumarstvo utjecalo na razvoj šumarstva
u Njemačkoj.


U 19. stoljeću, posebno na njegovu početku, osjeća
se obrat: njemačke šumarske škole obrazovat će francuske
šumare; prvi direktor šumarske škole u Nancyu
(1824.) Lorentz bio je đak slavnoga njemačkoga šumara
i profesora Georga Ludwiga Hart i ga, a sljedeći
direktor iste škole Parade završio je šumarsko školovanje
kod poznatog profesora C o 11 a e u najstarijoj šumarskoj
akademiji u Europi, u Tliarandtu (18171819).
Utjecaj njemačkih šumara Hartiga i Cotte
bio je velik, posebno u pogledu uređivanja šuma (šestarske
metode) i prorjeđivanja. Istini za volju, Francuzi
su njemačke metode dalje razvijali i prilagodili svojim
prilikama i svome mentalitetu i tako ih djelomično
unaprijedili. U tom smjeru spominju se francuski


šumari - autori Broillard, Boppe i Huffel sa
svojim teorijama o visokim proredama (Eclairciepar
le haut).


Nakon Drugog svjetskoga rata obnovljena je francusko-
njemačka šumarska veza. Za to je posebno zaslužan
Jean Pardć , profesor na Šumarskoj školi u
Nancyu i šumarski znanstvenik. On odlično govori, piše
i čita njemački, što mu je omogućilo da uspostavi
kontakt s njemačkim šumarima osobno, putem stručnih
organizacija, putem međunarodne Unije šumarskih instituta
(IUFRO), gdje je bio kodirektor i voditelj grupe
za uzgajanje šuma i proizvodnju.


Jean Pard e je uspio mnoge teoretske zasade njemačkoga
šumarstva objasniti na francuskom jeziku i
tako neke komplicirane odnose prikazati na svoj način:
stilom koji je uvijek bio jednostavan i jasan. U tom
pogledu poznata je njegova interpretacija Assmanove
teorije (E. Assmann , Waldertragskunde, 1961., str.
490, München).


Jean Parde učvrstio je dobre odnose ne samo s njemačkim,
nego i s europskim i svjetskim šumarstvom.
To je osobito uspio pomoću francuskoga šumarskoga
časopisa (Revue forestičre francaise) i znanstvenih šumarskih
anala (Annales de scinces forestieres) kojima
je bio glavnim urednikom. Uređivao je dulje vremena
ediciju IUFRO "Internationalen Verband Forstliche
Forschungsanstalten (IUFRO)".


Na kraju svoga članka H. Kram er se sjetio svečanosti
na Sveučilištu u Göttingenu 20. studenoga 1984.,
kada je ondje J. Pard e dobio medalju Heinrich-Christian-
Burkhardt-Medaille za osobite zasluge u razvoju
dobrih odnosa s njemačkim šumarstvom.


J. Parde bio je šampion odnosa među narodima,
dalekovidni šumarski idealist. Tim riječima završio
je svoj članak profesor H. Kramer.
Dušan Klepac