DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Andrian G., Avdibegović M.: Šumarska
stvarnost u Bosni i Hercegovini. Stanje nakon sukoba


Ovo je nastavak članka objavljenog u br. 5 - 1998.
ovog časopisa pod naslovom "Šumarska stvarnost u
Bosni i Hercegovini. Stanje prije sukoba". Autori opisuju
aktualnu situaciju, utvrđujući kakve su štete nastale
zbog rata, koje su razlike između prijašnjeg i sadašnjeg
stanja i koje su najvažnije teškoće u obnovi šumarstva
u toj zemlji. Posebna pozornost posvećena je
smjernicama za jednu novu šumarsku politiku. U zaključku
su naznačene neke mjere koje bi valjalo poduzeti
radi obnove šumarstva općenito.


Certini G., U gol in i F., Co rt i G.: Degradacija
tla uzrokovana vegetacijom: jedan primjer


U jednoj 50-godišnjoj sastojini korzičkog crnog bora
(Pinus nigra Arn. ssp. laricio) u šumi Vallombrosa
(Firenca) uočene su mrlje izbijeljenog tla na vrhu A horizonta
u podnožju stabala s izbrazdanom korom, na samom
izljevu širokih brazdi kojima se kiša slijeva u tlo.
Da bi se razjasnila uloga borovih stabala u stvaranju
mrlja, skupljana je kišnica tijekom jedne godine, mjerena
količina vode propada kroz krošnje, koja teče niz
brazde triju borova i triju obližnjih jela (Abies alba
Mill.) i otopina iz listanca. Kod borova je mjerena i količina
vode koja je u tlo dospijevala jednim velikim kortikalnim
kanalom. Analizirani su uzorci tla iz mrlja i
obližnjeg horizonta A.


Rezultati istraživanja pokazuju da borovi s izbrazdanijom
korom degradiraju, iako za sada još neznatno,
tlo s mrljama. To se više odnosi na organsku tvar, ali je i
kod mineralne frakcije, koja je inače stabilnija, došlo
do laganih promjena. Postojanje ispranog materijala isključivo
na podnožju stabala dokaz je jake kiselosti
otopine, koja se cijedi niz debla.


De Luča V.: Integracija infrastruktura i servisa
za seljačka i planinska područja


U članku je prikazan drugi dio rada istog autora o
primjeni integralne metodologije za racionalizaciju servisa
i odgovarajuće mreže veza u poljoprivrednim i
šumskim područjima. Ista metodologija, uz raštrkani
tip seoskog graditeljstva kao reference, primjenjuje se u
ovome radu s dva matematička modela: "cluster analizom"
u prvoj fazi i "revidiranom simplex metodom" u
drugoj. Polazeći od dobivenih rezultata, prikazanih u
prijašnjoj studiji pomoću "cluster analize", ovdje je primjenjena
specifična kodifikacija algoritma "revidiranog
simpleksa" na pojedinačne zone (clusters) u odnosu
na tri socijalno-komercijalna središta izabrana za
lokalizaciju, za dvije različite hipoteze ograničenja kapaciteta,
imajući u vidu parametre troškova. Dobiveni
rezultati dopuštaju simplifikaciju i valorizaciju, na
ekonomskim osnovama, u području planiranog izbora,
teritorijalnog sastava istraživanog pomoću čvorova
povezanih u funkcionalnu mrežu.


I. Mikloš
VODIČ KROZ LOVIŠTA


(Primorsko-goranske županije)


"Vodič kroz lovišta" (Primorsko-goranske županije)
urednika Vjckoslava Kostijala, dipl. inž. šum. i suradnika
namijenjen "svim lovcima i ljubiteljima prirode,
lovačkim udrugama, zakupnicima lovišta te njihovim
gostima" po mnogočemu je svojim sadržajem i koncepcijom
jedinstvena publikacija u nas, kojom nakladnik
Upravni odjel za gospodarstvo Primorsko-goranske
županije, sve njih imenovane, želi upoznati "s lovnim i
prirodnim potencijalima" županije. A da ti potencijali
nisu mali moguće je zaključiti iz samog uvoda knjige
pročelnika spomenutog odjela Josipa Stankovića ,
dipl. inž. koji smatra daje "cijela Primorsko-goranska
županija jedno veliko lovište" u kojoj "od ukupno


358.000 ha površine čak 97% otpada na lovišta."Samo
lovno područje podijeljeno je na 55 lovišta, od čega se
33% prostire na primorskom dijelu, 37% na goranskom
i 30%> na otočnom dijelu. Uz spominjanje najljepšeg
ukrasa naših otočnih krajeva, kamenjarke grivne te
šljuke u priobalju, uvodničar ne propušta istaći da je
"malo zemalja i krajeva na starom kontinentu koji se
poput našeg Gorskog kotara mogu podičiti da u svojoj
prirodnoj baštini imaju sva tri velika predatora - smeđeg
medvjeda, vuka i risa."
Vodič se sastoji od općeg i kataloškog dijela. U prvom
prilogu općeg dijela Vodiča, Obilježja Primorskogoranske
županije autorica Blaženka K u 1 i ć, dipl. inž.
šum. opisala je smještaj i društveno-geografske značajke,
geoprometni položaj, gospodarske i prirodoslovne
značajke županije. Na 3.582 četvorna kilometra
(6,3%) ukupnog državnog teritorija) živi 323.130 stanovnika
(6,8% ukupnog pučanstva Hrvatske), od čega
na sam grad Rijeku otpada gotovo polovica. Prema autorici
ta se županija ističe pošumljenošću i velikom raznolikošću
biljnog pokrova, ilustrirajući to podatkom da
na jednog stanovnika ove županije dolazi 0,73 ha šume,
dok je to u Hrvatskoj 0,51, a u susjednoj Austriji 0,50.
Goleti se tu susreću samo na izrazitim krškim terenima
i na nekim dijelovima višeg reljefa, a krčevine pretežito
uz prometnice i uokolo naselja. Uz šumarstvo na kontinentalnom
dijelu, vrlo važnu gospodarsku granu za cijelu
županiju predstavlja turizam, posebno nautički, čemu
pridonosi povoljan geografski smještaj i jadranski
akvatorij.


Sljedeća dva priloga, Zaštićena prirodna baština i
Divljač naših lovišta prvog općeg dijela Vodiča potpisuje
Alojzije Frković , dipl. inž. šum. Uz Nacionalni




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 82     <-- 82 -->        PDF

park Risnjak, zaštićeni krajolik Lisina, strogi rezervat
Bijele i Samarske stijene, te više posebnih geomorfoloških,
ornitoloških i botaničkih rezervata i park šuma
kao područja osobite ljepote ili značajni krajolici na području
ove županije registrirani su: dolina Suhe Rječine
kod Mrzlih Vodica, prašumski predjel Pakleno, depresija
Velo Snežno, izvor rijeke Kupe, ponikva Ceclje i dr.


Raznolikost životne sredine i razmjerno velike površine
omogućuju da na ovom prostoru obitavaju praktički
sve vrste divljači i brojne zaštićene vrste koje se
nalaze na popisu lovne i zaštićene faune Hrvatske. Znatan
prostor u Vodiču dan je jelenu običnom, lopataru,
srni, divokozi, muflonu, divljoj svinji, vuku i risu. Kao
svojevrstan podsjetnik ovlašteniku prava lova koji ugošćuje
stranog ili domaćeg lovca turistu i koje je dužan
upoznati s lovnim propisima, od koristi su dva sljedeća
priloga, Lov i korišćcnje divljači te Načini lovljenja divljači
s preglednom tablicom lova autora Josipa Tro pi
ara, dipl. inž. šum. i Antuna Fučka, inž.


Drugi i najopsežniji dio Vodiča (126 stranica) čini
popis (katastar) svih 55 lovišta i uzgajališta ustanov


ljenih na prostoru županije, koji je popis prema podacima
(upitnicima) ovlaštenika prava lova sačinio mr. se.
Vjekoslav Kosti j al. Uz naziv, broj i površinu lovišta
za svako lovište/uzgajalište dati su i sljedeći podaci:
geografski smještaj, orografija, Iiidrografski, klimatski i
pedološki odnosi te biljni pokrivač. U tabličnom pregledu
za sve gospodarske vrste divljači iskazan je kapacitet
lovišta, sadašnje brojno stanje i godišnji plan odstrjela, a
za trofejne vrste ocjene do sada stečenih najjačih trofeja.
Tu je i prikaz lovnotehničke opremljenosti lovišta, posebno
lovačkih kuća te konkretna ponuda divljači za komercijalni
lov. U svrhu promidžbe lovnog turizma pojedini
značajniji ovlaštenici prava lova ("Hrvatske šume"


- Uprava šuma Delnice, Finvest Corporation d.d. Čabar,
Poljoprivredna zadruga Cres, Saccardo d.o.o. Mali Lošinj,
LD "Orebica" Krk i dr.) obznanili su značajnije kulturne
manifestacije, svetkovine, športske priredbe i spomenike
prirode. Uz preglednu zemljopisnu kartu lovišta
s ucrtanim granicama lovišta, mrežom prometnica, naseljima,
smještajnim kapacitetima i si. stoji puni naslov
ovlaštenika te ime i prezime osobe za kontakt s adresom
i brojem telefona.
Prema podacima iz kataloškog dijela Vodiča 17 primorskih
lovišta, koji zauzimaju obalni prostor od Plominskog
zaljeva do Vinodolskog podgorja, prosječne
širine 8-12 km, zauzimaju površinu od 120.315 ha, 19
goranskih 134.084 ha, te isto toliki broj otočnih lovišta
(Cres, Lošinj, Krk, Rab i nekoliko manjih otoka uz ili
između njih) 95.080 ha. Dok su u otočnim lovištima osnovne
vrste divljači zec, divlji kunić, kamenjarka i uneseni
fazan te šljuke, u gorskim lovištima to su jelen
obični, divlja svinja i smeđi medvjed, čija je brojnost u
skladu s gospodarskim kapacitetom staništa.


Na kraju razmatranja o Vodiču kroz lovišta riječkog
Upravnog odjela za gospodarstvo valja se kritički osvrnuti
na iskazane brojke o kapacitetu, sadašnjem brojnom
stanju i planiranom godišnjem odstrjelu za pojedine
krupne vrste divljači, za koje se općenito može
reći da su previsoke. Uzmimo za primjer smeđeg medvjeda.
U kataloškom dijelu Vodiča za 21 lovište Gorskog
kotara i Hrvatskog primorja ukupne površine


132.104 ha, na kojoj se ova vrsta vodi kao stalna i podvrgava
odstrjelu, iskazano je brojno stanje od 267 grla
(kapacitet 244 grla) s planiranim godišnjim odstrjelom
od 34 grla! Činjenica je da su medvjedi nejednoliko
raspoređeni na kontinentalnom dijelu županije, budući
da kod njih osobito dolazi do izražaja sezonsko premještanje,
povezano s raspoloživom hranom, razdobljem
parenja i traženjem odgovarajućeg brloga.
Takav način života medvjeda ne dozvoljava da se
bonitet/kapacitet staništa određuje za manja područja,
nikako ne za pojedina lovišta. Dugogodišnjim stalnim
praćenjem utvrđeno je da u Gorskom kotaru (125.000
ha) živi oko 120 do 140 medvjeda, koji broj odgovara
kapacitetu raspoloživog staništa i uz prosječni godišnji
mortalitet (odstrjel uvećan za prirodni otpad) od 15 do