DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 100 <-- 100 --> PDF |
- prema mjerilima Svjetske unije za zaštitu prirode i prirodnih izvora (IUCN) donesenih na općim skupštinama u New Delhiju (1969. g) i Banffu (1972. g) definiran je nacionalni park kao razmjerno veliko područje od minimalno 20 km2. Od toga potpuno sačuvano i zaštićeno treba biti najmanje 10 km2 površine.1) S obzirom na takve kriterije, nacionalni park "Sjeverni Velebit" očito nije posjedovao uvjete za njegovo uvrštenje u takvu kategoriju zaštite. - neobično bremenita problematika zaštite prirode u našoj zemlji i sve zategnutiji odnosi između šumarstva i zaštite prirode, bili su predmetom i posebnog savjetovanja na redovitoj godišnjoj skupštini Hrvatskog šumarskog društva u Ogulinu 25. 6. 99. god., pod nazivom "Aktualni problemi i zadaće hrvatskog šumarstva". U okviru savjetovanja, bila je uvrštena i tema "upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima prirode" autora Tomislava Starčevića, dipl. inž. šum. i mr. Darka Getza. Tom prigodom usvojeni su i zaključci, koji se u punoj mjeri odnose i na budući status nacionalnog parka "Sjeverni Velebit". Cjelokupni materijali s ovog Savjetovanja bit će sigurno objavljeni u Šumarskom listu, pa ih ovom prilikom nećemo ponavljati. U svakom slučaju krajnje nezadovoljavajuće stanje u odnosu šumarstvo - zaštita prirode traži brzo rješenje uključivanjem svih odgovornih struktura naše zemlje. - ukoliko ipak ne dođe do promjene sadašnjih granica i nacionalni park "Sjeverni Velebit" započne radom, prethodno treba razriješiti više dilema. Na prvom mjestu je pitanje naknade za ograničena prava u pogledu šuma i šumskih zemljišta, šumskih cesta i vlaka, te različitih nastambi. Napominjemo daje Uprava šuma Senj nudila jedan drugi koncept granica nacionalnog parka "Sjeverni Velebit", koji bi u južnom dijelu obuhvatio vrlo interesantne predjele Štokić dulibe. Ovo područje povezalo bi se sa Štirovačom - posebnim rezervatom šumske vegetacije i završilo sa Šatorinom. U sjevernom dijelu bili bi obuhvaćeni svi do sada zaštićeni prirodni objekti, izuzev gospodarskih šuma. Ovakvim prijedlogom udovoljilo bi se kriteriju IUCN o veličini, a također bi se izostavile gospodarske šume, koje uostalom ionako ne znače puno u sadržaju budućeg nacionalnog parka. Nažalost, takva solucija odbijena je od strane predlagača, pa je prihvaćena varijanta tek djelomično uzela u obzir sadašnje nepovoljno stanje u gospodarstvu Grada Senja i naše zemlje. Šumarstvo nikako nije protiv zaštite naših prirodnih resursa, ali se pri tomu čvrsto zalaže za jedan racionalan i postupičan pristup, glede objektivnih mogućnosti. Pritom šumarska struka s pravom smatra da cjelokupni poslovi zaštite, pogotovo šuma i zaštićenih prirodnih objekata, budu u domeni jedinstvenog gospodarenja šumarskih organizacija. Kao najvažniji segment zaštite naših vrijednih prirodnih predjela postavlja se pitanje daljnjeg života područnog stanovništva. Tu situaciju najbolje je okarakterizirao riječki "Novi list" krajem prošle godine u članku njegovog novinara M. Kukine, pod naslovom "Proglašenje Velebita nacionalnim parkom ugrožava Podgorje". U tom zanimljivom članku autor je između ostalog napisao: "Nitko nema ništa protiv strateških planova i pretvaranja Velebita u nacionalni park, ali ovdašnje stanovništvo mora ipak postaviti nekakve ograde koje bi mu jamčile kakvu-takvu perspektivu, ako se uopće o njoj može govoriti. Razni dusebriznici sa svih strana svojataju Velebit i dive se njegovoj ljepoti, ali žive dovoljno daleko od njega da ne bi mogli ovisiti o njemu i njegovoj ljepoti." Unatoč takvim dilemama i opravdanom strahu područnog stanovništva kojega ni ovaj puta nitko ništa nije pitao, donijet je Zakon o proglašenju nacionalnog parka "Sjeverni Velebit". Sadašnji cijeli splet nepovoljnih okolnosti oko proglašenja nacionalnog parka "Sjeverni Velebit" nikako ne stvara realne pretpostavke za njegov nesmetan rad. Zbog toga bi bilo potrebno što prije potražiti novo prihvatljivo rješenje, koje bi maksimalno zaštitilo i unaprijedilo Velebit kao i daljnji prosperitet njegovih stanovnika i cijele naše zemlje. dr. se. Viče Ivančević 10. Lončarić - Horvat et. ali. Osnove prava okoliša, str. 86., Zagreb 1997. 0 MINIRANA PODRUČJA UPRAVE SUMA GOSPIĆ 1. Minirana područja Uprave šuma Gospić pokazana su u Tablici 1 i to za šumarije; Gospić, Perušić, Karlobag, Sveti Rok, Otočac, Brinje, Vrhovinc, Donji Lapac, Gračac, Korenicu, Udbinu i Srb. U istoj tablici dat je prikaz po gospodarskim jedinicama, odjelima i odsjecima i to: površina, drvna zaliha s godišnjim prirastom, etatom i dužinom miniranih cesta. 2. Prioriteti razminiravanja dati su u Tablici 2 također po gospodarskim jedinicama, šiframa, odjelima i odsjecima, površinama. 3. U Tablici 3 data je rekapitulacija po šumarijama i to: površina, drvna zaliha, godišnji prirast, 10 god. etat i dužina miniranih cesta. |