DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 107 <-- 107 --> PDF |
nu vrstu i neodređenih imena za razne skupine ptica. Pojasnit ćemo to na primjeru jastreba, pod kojim se i u nas šumarnika općenito misli na krupne danje ptice grabljivice savinuta kljuna koje "tamane" sitnu divljač i domaću perad, a u koje smo bez dvoumljenja trpali i jastreba kokošara, i kopca ptičara, sve škanjce, pa i po kojeg manjeg orla. Sada pak, kad napišemo Jastreb onda točno znamo da je to određena vrsta latinskog imena Accipiter gentilis, a ne više primjerice ni Škanjac (Buteo buteo), ni Škanjac Osaš (Pernis apivorus), od kojih je prvi naša stanarica i gnjezdarica selica, a drugi gnjezdarica selica prisutna samo tijekom ljetnog razdoblja godine. Kako je pravilo pisanja velikim slovom standardnih imena ptica danas prisutno u svim novijim ornitološkim knjigama, pa i u originalu ovog priručnika, za očekivati je da će ga, makar i teška srca, prihvatiti i naši jezikoslovci. Kako je za prepoznavanje ptica, uz strpljenje i oštro oko, od važnosti i fino uho (promatrač ornitolog-amater Prof. dr. se. Milan Glavaš: GLJIVIČNE BOLESTI U prepunoj velikoj dvorani, u Hrvatskom šumarskom društvu 6. sprnja 1999. godine uz nazočnost će u šumi više ptica determinirati uhom negoli okom!) ovom inače odličnom priručniku manjka audiovizualni dodatak: pjev ptica na gramofonskoj ploči ili Compact disc (CD). O tom izdavač Hrvatsko ornitološko društvo treba povesti računa. Kažimo na kraju da su izdavanje ovog Vodiča uvelike pomogli Ministarstvo kulture RH i Hrvatska gospodar ske komora, dok su medijski pokrovitelji bili časopis Priroda Hrvatskog prirodoslovnog društva, Lovački vje snik Hrvatskog lovačkog saveza i dnevnik Jutarnji list. Ovim prikazom neskromno vjerujemo da se na najbolji mogući način pridružio i naš Šumarski list Hrvatskoga šumarskog društva. Džepni vodič Ptice Hrvatske i Europe može se naručiti kod Hrvatskog ornitološkog društva, 10000 Zagreb, Učkina 30. Alojzije Frković ŠUMSKOGA DRVEĆA članova obitelji, brojnih šumarskih stručnjaka iz cijele Hrvatske, kolega i prijatelja, predstavljena nova knjiga - sveučilišni udžbenik prof. dr. se. Milana Glavaša "Gljivične bolesti šumskog drveća". Knjigu su predstavili prof. dr. se. Branimir Prpić, dr. se. Miroslav Harapin i doc. dr. se. Danko Diminić. Izdavač je Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, pripremu je obavila "Denona" d.o.o Zagreb, a tiskanje "Targa" d.o.o. Zagreb. Tehnički urednici su doc. dr. se. Danko Diminić i Marija Glavaš, dipl. inž. šum., a lektorica je dr. se. Branka Tafra. Recenziju su obavili prof. dr. se. Midhat Uščupulić sa šumarskog fakulteta iz Sarajeva, znanstveni savjetnik dr. se. Miroslav Harapin iz šumarskog instituta Jastrebarsko, prof. dr. se. Zvonimir Ostojić s Agronomskog fakulteta. Knjiga je B5 formata s 281 stranicom i 96 vrlo uspjelih fotografija u boji, koje svojim odabirom i kakvoćom daju ovoj knjizi osobitu vrijednost. Popis litertature sadrži 316 naslova od kojih 48 domaćih. U knjizi su obrađene samo gljive kao uzročnici različitih oboljenja šumskoga i parkovnoga drveća i grmlja zbog činjenice što uzrokuju više od 90% danas poznatih bolesti. Bakterije, virusi, mikoplazmama slični organizmi (MLO) te parazitske cvjetnice uzročnici su manjeg broja bolesti. Navedene uzročnike isti autor je već ranije ukratko opisao u udžbeniku "Osnove šumarske fitopatologije" iz 1996. godine. Autor je gljivične uzročnike bolesti svrstao u sljedeća poglavlja: Bolesti plodova i sjemena, Polijeganje po |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 108 <-- 108 --> PDF |
nika, Deformacije biljnih organa, Bolesti bjelogorice, Bolesti crnogorice, Obojavanje (plavilo) drva i Trulež drva. Osnovu ove knjige čine dva velika poglavlja Bolesti bjelogorice i Bolesti crnogorice u kojima po glavnim vrstama, odnosno rodovima drveća u Hrvatskoj autor obraduje pojedine gljivične organizme. U ostalim spomenutim poglavljima nije bilo moguće na isti način svrstati fitopatogene gljive, jer npr. gljiva Armillaria mellea kao uzročnik truleži drva napada vrste drveća i bjelogorice i crnogorice. Ono što ovo djelo čini jedinstvenim i aktualnim je upravo stajalište s aspekta šumarske fitopatologije u Hrvatskoj. U svakom od navedena dva glavna poglavlja autor obrađuje one fitopatogene gljive koje su u nas najčešći uzročnici različitih bolesti pojedinih vrsta, odnosno rodova drveća. U poglavlju Bolesti listača autor obraduje fitopatogene gljive najvažnijih vrsta: hrasta, bukve, topole, vrbe, pitomog kestena, brijesta, divljeg kestena, platane, lipe, javora, jasena i breze. U poglavlju Bolesti četinjača autor obrađuje fitopatogene gljive sljedećih vrsta: bora, jele, smreke, čempresa, duglazije, tuje i borovice. Držeći se odabranoga kriterija o opisivanju samo najučestalijih gljivičnih uzročnika bolesti u Hrvatskoj autor npr. na borovima opisuje najviše fitopatogenih gljiva, čak 18, dok na pitomom kestenu spominje samo uzročnika raka kore. Podpoglavlja po pojedinim vrstama drveća nisu zasebno naznačena, a autor fitopatogene gljive navodi po svakoj vrsti (rodu) drveća redoslijedom važnosti same gljive za određenog domaćina. Tako npr. na hrastu prvo opisuje hrastovu pepelnicu Microsphaera alphitoides, ektoparazita koji napada prvenstveno lišće hrasta, dok na topolama prvo opisuje uzročnika upale kore i raka gljivu Cryptodiaporthepopulea. I jedna i druga navedene gljive danas su po svojoj važnosti s aspekta fitopatologije, odnosno zaštite šuma na prvome mjestu. Takav redoslijed nije do kraja mogao biti ispoštovan kod opisivanja fitopatogenih gljiva na borovima te je autor prvo opisao uzročnike bolesti iglica a zatim ostale gljive. U poglavlju o uzročnicima truleži drva na prvome su mjestu također po svojoj važnosti gljive iz roda Armillaria te gljiva Heterobasidion annosum. Kod opisa svake pojedine gljive, odnosno u tekstu o pojedinoj gljivi, autor u naslovu navodi hrvatski naziv bolesti. Za pojedine bolesti hrvatski nazivi nisu postojali te ih je sam autor stvorio na način, kako i sam kaže, "motiviran glavnim značajkama patogena, simptoma i štete". Tako je npr. bolesti iglica bora uzrokovanu poznatom gljivom Lophodermium pinastri dao naziv - osipanje starijih borovih iglica, a uzročniku truleži drva gljivi Daedalea auercina dao naziv - hrastova labirintica. Dalje u tekstu o pojedinoj gljivi slijede njen latinski naziv, eventualni sinonimi, zatim ukoliko postoji opisan i naziv konidijskoga stadija. Zatim slijede domaćini koje gljiva napada te njena rasprostranjenost u svijetu. Nakon toga autor daje kraći tekst općenito o pojedinom patogenu. Glavninu teksta čine četiri jasno odvojena podpoglavlja: Patogen, Biologija, Simptomi i štetnost. Upodpoglavlju Patogen autor iznosi osnovna obilježja patogena: opis plodnih tijela, spora, njihovu veličinu i dr. U podpoglavlju Biologija autor opisuje eventualne razvojne stadije gljive te njen razvojni ciklus. U podpoglavlju Simptomi opisani su simptomi karakteristični za svaku pojedinu bolest. U podpoglavlju štetnost izneseni su podaci o štetnosti pojedinog gljivičnog organizma, a time i njegove važnosti za pojedinu vrstu drveća. Navedeni način opisa svake pojedine gljive omogućuje na jednostavan i brz način njihovu međusobnu usporedbu, npr. simptomi koje uzrokuje određeni gljivični organizam, ili štete koje uzrokuje na pojedinoj vrsti drveća. Značenje ove knjige sveučilišnog udžbenika i autor a za odnosno područje šumarstva razvidno je iz prikaza stručnjaka-znanstvenika. Tako Prpić posebno podcrtava. "Knjiga ima posebnu vrijednost za hrvatsko šumarstvo jer potanko i znalački opisuje gljivične bolesti koje se pojavljuju u našim prorodnim šumama, a posebnu pozornost autor daje čestim i opakim bolestima primjerice hrastovoj pepelnici, raku kestenove kore, raku bukve, što knjizi daje veliko praktično značenje. Svaka biljna bolest opisana je za čitatelja rauzumljivo i to redosljedom: hrvatski naziv, latinski naziv, sinonimi, domaćin, rasprostranjenost, povijesni zapis o bolesti od pojave do danas, zatim patogeni, biologija, simptomi i štetnost. Prof. dr. se. Milan Glavaš vrijeđanje znanstvenik i sveučilišni predavač što potvrđuje izdavanje ove knjige koja slijedi za samo četiri godine poslije izdavanja njegovih Osnova šumarske fitopatologije 1995. godine. Da to nije kraj ambicija profesora Glavaša vidimo iz najave zaštite biljaka od ovdje opisanih bolesti koja će se obraditi na drugom mjestu. Čestitam u prvome redu profesoru Glavašu, ali i svima onima koji su pomogli da sveučilišni udžbenik Gljivične bolesti šumskog drveća ugleda svjetlo dana. Izvrstan opis pojedinih bolesti u ovoj knjizi, vrlo uspjele fotografije, objašnjenje stručnih pojmova, popis gljiva, kukaca i domaćina te bogat popis domaće i strane literature, približava šumarsku fitopatologiju šumaru praktičaru ali i znanstveniku srodnih područja. Pedagoški dobro napisan ovaj udžbenik omogućit će studentima da lakše svladaju ovu tešku šumarsku disciplinu. I nakraju ću s ponosom ustvrditi kako je šumarska fitopatologija došla u šumarske ruke". |