DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 114 <-- 114 --> PDF |
tima jela ne posjeduje dovoljnu konkurentsku sposobnost u natjecanju s bukvom i ostalim pratećim vrstama. Udjel jele u idućem razdoblju još će više izostajati, što ubrzava pomanjkanje adekvatnih uzgojnih zahvata. Benicivenga M.: Proizvodnja tartufa u šumama listopadnih hrastova Tartufi žive u simbiozi sa raznim vrstama drveća i grmlja uz slijedećih porodica: Betulaceae, Cistaceae, Corylaceae, Cupresaceae, Pinaceae Salicaceae i naročito Fagaceae. Unutar porodice Fagaceae posebno značajne su listopadne vrste roda Qeurcus koje su najčešći simbionti za sve vrste Tuberaceae. Na ovoj osnovi se temelji mogućnost umjetnog uzgoja tartufa, koji danas na svjetskom, a naročito na talijanskom tržištu imaju vrlo visoku cijenu. Pojedine vrste tartufa su vrlo selektivne u odnosu na ambijent. Autor navodi da za uspješan uzgoj raznih vrsta tartufa trebaju određeni ekološki uvjeti, a za stvaranje mikorize, određene vrste hrastova. Autor navodi.kao primjer da bijeli tartuf (Tuber magnatum) raste na dubokim vapnenim tlima bogatim organskim tvarima, traži zasjenjeno tlo, podnosi male temperaturne razlike i uspjeva u zoni od 200 do 500 m nadmorske visine, za razliku od crnog tartufa (Tuber OBLJETNICE melanosporum) koji živi između 300 i 1000 m n.v. na sunčanim obroncima, u prorijeđenoj vegetaciji na plićem skeletnom tlu te podnosi veće dnevne i sezonske temperaturne razlike. Umjetni uzgoj bijelog tartufa bazira se na umjetno mikoriziranim sadnicama hrasta lužnjaka (Quercus robur), a crnog tartufa na sadnicama medunca (Quercus pubescens). Autor daje podatke i za ostale vrste tartufa. Mnogobrojni rasadnici proizvode i prodaju mikorizirane sadnice, koje se uvoze (Francuska) i izvoze u razne zemlje. Autor upozorava da često nekontrolirani promet sadnicama može uzrokovati genetske poremetnje unutar roda Quercus. Zbog toga preporučuje uzgajivačima tartufa da za simbionte koriste one vrste tartufa i hrastova koji se nalaze u prirodnom okruženju uzgajališta. Istraživanja na ovom području uzimaju sve veći zamah, ali svakako su već postignuta značajna iskustva. Frane Grospić, dipl. inž. šum. Anina 30, Zagreb ZLATNI PIR" apsolvenata šumarstva Dana, 30. lipnja 1999. godine u Zagrebu je održan sastanak šumara, posljednje generacije upisa. Apsolventi šumarstva 1949. g. proslavili su 50-godišnjicu apsolutarije na zagrebačkom Šumarskom fakultetu. To je ujedno bila i posljednja godina zajedništva studija šumarstva i preradbe drva. Na sastanak se odazvalo 13 kolega od evidentnih 79 apsolvenata, od kojih je 26 umrlo. Nazočnaje bila i magistra Marija Tomek-Šporčić - prva žena šumar, diplomant Šumarskog fakulteta u Zagrebu, a vrijedno je spomenuti daje iz Kanade doputovao i kolega Mladen Zajc . Osim spomenutih nazočni su bili : Edo G r a d e č k i, Zvonko G u d e k, Ivan H aj e k, Zvonko Kranjčec, Ladislav Molnar, Bogdan Sepčić, mr. Mladen Stojković, Eduard Tomas, Rudolf Tomek, AdamZafi rović i BrankoŽerj avić . Zbog visoke dobi sudionika, osmo desetljeće - terenski dio nije bio predviđen. Druženje je održano u središtu Zagreba. Nakon obilaska prvostolnice, uz odavanje počasti zemnim ostacima kardinala blaženoga Alojzija Ste pi nca, održanje zajednički ručak u "Kaptolskoj kleti" na Kaptolu. Od sastanka održanog 1997. g, zauvijek nas je napustio kolega Milan Dečko , organizator posljednjeg druženja na Pohorju i kolega Stjepan I v k o v i ć. Idući susret zakazan je sljedeće godine, također u Zagrebu. Inž. Rudolf Tomek |