DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 125 <-- 125 --> PDF |
1960-1968. godine. Danas je četvrtak. I eto od Vas se opraštamo baš danas, skoro u isto vrijeme kada smo dolazili na šumarske četvrtke u Šumarsko društvo. To je naš posljednji šumarski četvrtak na kojeg smo došli s dubokim poštovanjem prema Tebi kao profesoru, kolegi, prijatelju i dobrom čovjeku. Osim toga, bio je urednik edicije "Prvo jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma", urednik knjige "Šumarska nastava u Hrvatskoj 18601960", podpredsjednik u Zagrebu obnovljenog Entomološkog društva od 1969-1990. Bio je odgovorni urednik "Acta entomologica Jugoslavica" od 1971-1990. godine. Bio je i predsjednik Republičkog vijeća narodne tehnike Hrvatske od 19711975. godine, predsjednik pokreta Nauka mladima od 1970. godine, predsjednik Jugoslavenskog društva za širenje naučnih saznanja "Nikola Tesla" od 1977. godine, predsjednik Savjeta za odgoj, obrazovanje i znanost, fizičku i tehničku kulturu Republike Hrvatske od 1974-1980, član Komisije za obrazovanje od 1968-1970. Značajan je i veliki doprinos prof. Androića u teškim i sudbonosnim danima za vrijeme Hrvatskoga proljeća (1968-1971). Bio je veliki erudit. Dobro je poznavao složenu šumarsku problematiku. Imao je izuzetan dar za matematiku i strane jezike. Prvi je u nas pisao o suvremenoj ekološkoj problematici u šumarstvu. Poznata je njegova misao "Ekologija se ne može naučiti, ona se može samo razumjeti". Imao je izuzetnu sposobnost sinteze. Svim problemima i izazovima prilazio je kompleksno i znao je izdvojiti dominantne i terminalne čimbenike u složenosti neke pojave, osobito onih koji dovode do narušavanja stabilnosti šumskih ekosustva i propadanja šuma. U ime direktora dr. Jose Gračana, znanstvenika i svih djelatnika Šumarskog instituta, izražavamo posebno štovanje i zahvalnost profesoru Androiću, jer je aktivno sudjelovao u osnivanju Šumarskog instituta i uvijek smo ga smatrali svojim. Bio je naš dragi suradnik, nesebični pomagač u razvoju u idejnom i materijalnom pogledu, a bio je i naš dragi mentor. S tugom u srcu djelatnici Šumarskog instituta Ti nakon 15 božičnih jelki danas šalju vijenac. Latice na cvjetovima znače bezbroj sjećanja na naše druženje, uspomene, prijateljstvo, zahvalnost i štovanje. Ovdje nisu došli samo šumari iz cijele Hrvatske svih dobnih razreda. Tu ima i drugih struka. Ovdje je i naš prijatelj primarijus dr. Šojat, koji je bio i mnogim kolegama šumarima uvijek na usluzi i pomoći, a za Tebe je nesebičo brinuo i angažirao svoje kolege liječnike na Jordanovcu, Rebru i konačno u Traumatološkoj bolnici, gdje je završio Tvoj životni put. Jednom ne tako davno spomenuo si mi da bi htio da ti na oproštaju kažem nekoliko riječi. Moj odgovor je bio da se ne zna tko će od nas otići prvi. Onda smo se dogovorili da ćemo govore unaprijed napisati pa ćemo vidjeti tko će prvi čitati. Providnost je htjela da ja govorim Tebi, da se svi mi oprostimo s Tobom baš danas. To činim u ime svih nazočnih i onih koji ne znaju da si nas napustio i onih koji nisu mogli doći. Svima si nam bio drag, volio si čovjeka i mi smo voljeli tebe, a sada volimo tvoju sjenu i uspomenu. Dozvoli mi da ovdje spomenem samo jednu strofu moje pjesme koju sam Ti jednom čitao, simboličnog naslova za ovu priliku: Vječna rijeka Svaka rijeka teče, Od izvora do ušča I od ušća do izvora. Sada si završio prvi smjer. Ostaje Ti drugi. Prvi je bio prolaznost, a drugim se dolazi do Izvora, a to je Vječnost. U prvom dijelu mi smo bili za Tebe tvoja stvarnost, a u drugom dijelu si Ti za nas sjećanje i uspomena. Jedan putuje a drugi ga prate Jedan ostaje a drugi se vrate To je igra života i smrti U kojoj se prošlost i budućnost vrte. I na kraju zbogom i doviđenja. Neka Te do vječnih poljana prate naše misli i osjećaji. Samo na vječnim poljanama Vrijeme ne prolazi Samo tamo izašlo sunce Nikad ne zalazi. Neka Ti tamo vječno proljeće traje, tihi lahor neka lišće njiše, a mi ćemo obrisati suze i ponosni biti što smo se znali i što smo s Tobom bili. Doviđenja na šumarskom četvrtku na Vječnim poljanama. Zbogom naš dragi profesore. Dr. M. Harapin |