DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 42     <-- 42 -->        PDF

M. Harapin: KRPELJI I NEKE ANTROPO/OONOZK
Ixodes ricinuc L.


(f kukuljica


nasisana
kukuljica


ženka odrasla


mužjak odrasli


mužjak u kopulaciji
na ženki


nasisana ženka


Slika 1. Razvojni stadij krpelja
Fig. 1 Developmental instars of ticks


(From: Borčić)


Mužjak običnog krpelja dug je 2,5 mm, a ženka 4
mm. Sisanjem krvi samo ženka povećava obujam i do
100 puta). Krpelji su učinkoviti prenosnici virusa, bakterija,
rikecija i protozora iz sljedećih razloga: Sporo i
dugo se hrane na domaćinu pa mogu usisati velik broj
uzročnika bolesti; hrane se najmanje jedanput u svakom
stadiju pa mogu primiti i prenijeti patogene uzročnike;
posjeduju veliki reproduktivni potencijal; imaju
visok stupanj preživljavanja; mužjak običnog krpelja
može gladovati 18, a ženka 27 mjeseci (Romanović,
Mulić, 1999.).


Obični krpelj napada šumske sisavce i čovjeka. Šestonožna
ličinka siše krv na mišolikim glodavcima, a
kad se napije krvi otpadne i presvuče se u drugu osmonožnu
ličinku. Ta se ličinka popne na visoku biljku, travu
ili grmlje, pa kad prolaze sisavci ili čovjek prihvati
se za njih. Ona svojim rilcem probuši kožu o koju se zakvači.
Nakon napuštanja domaćina jajašca dozrijevaju
u ženki na tlu. Ženka snese od 1000 do 5000 jajašaca.
Stadij nametničkog života mužjaka kraći je nego u ženke.
Mužjak često i ne siše krv. Ubod krpelja praćenje
zapaljenjem kože (eritem) zbog sekreta žlijezda i bakterija.
Neki krpelji imaju otrovne izlučine, pa može nastupiti
paraliza janjaca, jarića, teladi i čovjeka. Slina kr


Šumarski liši br. 7-8. CXXI!I (1999), 323-328


Slika 2. Usni organi i rilo (hipostoma)
Fig. 2 Labial organs and feeler (hipostoma)


(From: Borčić)


pelja sadrži i anestetik, i zbog toga se ne osjeti ubadanje
u kožu čovjeka.


Stajski krpelji (Argasidae) su meki krpelji, jer nemaju
leđnog štita. Uglavnom napadaju ptice. Krv sišu u
svim razdobljima života. Vrsta Argus reflexus je dugačka
4 mm, noću siše krv golubovima, kokošima, patkama
i guskama. Ličinke se na domaćinu zadrže sedam
dana, a nimfe i odrasli samo 20 - 40 minuta. Za čovjeka
su opasne vrste roda Ornithodorus, jer prenose povratnu
groznicu (sin. povratni tifus), uzrokovan spirohetama
(Borrelia recurrentis).


Slika 3. Krpelj spreman za napad
Fig. 3 Tick ready to attack


(Foto: M. Harapin)


Na području Mediterana krpelj Rhipicephalus sanguieneus
je prenosnik mediteranske pjegave groznice
(sin. marsejska groznica, kvržičasti pjegavac) koji uzrokuje
Rickettsia conoti. Krpelj je vanjski nametnik
pasa, ali dolazi i na konjima, govedima, mačkama, svinjama
i štakorima. Krpelj je rasprostranjen u svim dijelovima
svijeta (Varma i sur. 1990.). Ima ga na psima i
u hladnim predjelima (Kanada i Skandinavija). Infekcija
se prenosi i transovarijalno. Do oboljenja dolazi
samo u našem priobalju, ne sjevernije od Zadra (Romanović,
M ulić, 1999.).