DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 45     <-- 45 -->        PDF

M. Harapin: KRPIiL.ll 1 NHKH ANTROPO/OONOZE
Šumarski liši hr. 7 X. CXX111 (1999), 323-328
SKIDANJE KRPELJA - Removal of ticks


O skidanju krpelja koji se učvrstio na koži, postoji
mnogo različitih mišljenja i načina rješavanja tog problema.


Nema dvojbe da ga treba izvaditi cijeloga, zajedno s
rilom (hipostoma) i nogama. Najteže se vadi hipostoma
kojom se krpelj učvršćuje u koži. Hipostoma ima na sebi
veći broj zubića usmjerenih u suprotnom smjeru od
ubušivanja (sistem kišobrana) koji su učvršćeni u izlučini
(cementu), pa se teško izvlače iz kože.


U praksi se često upotrebljavaju razna sredstva za
stavljanje na krpelje, kao što su ulje, balistol (ulje za
oružje), lak za nokte, petrolej, alkohol i dr. Smatra se da
mazanje (natapanje) nije dobro, jer tada dolazi do pojačanog
lučenja sline, a to znači i virusa i bakterija u tki


vo. Ako u koži ostane rilo (hipostoma) treba ga izvaditi
sterilnom iglom.


U Njemačkoj i Austriji može se kupiti u apotekama
pinceta od plastike pod nazivom Zecken-Zange (Zecken
- krpelj, Zange - kliješta). U preporuci stoji da se
pincetom jednostavno i sigurno može ukloniti krpelj,
tako da se lagano pritisne glava kliješta, vrhom hvataljke
se uhvati krpelj, a kliješta se zatim okrenu 2 -3 puta u
lijevo i povuče prema gore.


Drugi smatraju da krpelj nije vijak (Borčić, 1998)
pa je preporuka sljedeća: Spomenutim kliještima ili
pincetom za depilaciju, bez prethodnog natapanja ili
mazanja, krpelja uhvatiti tik uz kožu i izvući ga laganim
povlačenjem u raznim smjerovima.


Slika 8. Kliješta (pinceta)
Fig. 8 Forceps (pincette)


(Foto: M. Harapin)


MJERE SPRJEČAVANJA I SUZBIJANJA - Preventive and control measures


1.
Preventivna mjera bi bila izbjegavanje prirodnih žarišta
običnog krpelja, područja KME i Lyme borelioze.
Međutim, toje teško za sve one koji iz profesionalnih,
rekreacijskih, turističkih i drugih razloga ne
mogu to učiniti.
2.
Hodanje očišćenim stazama, te nošenje odijela s dugim
nogavicama i rukavima.
3.
Primjena repelenata na površinu kože i na odjeću
(eventualna impregnacija odjeće repelentom osobito
kod šumskih radnika).
4.
Pregled i istresanje odjeće nakon boravka u prirodi,
te pažljiv pregled tijela. Za zadnji dio tijela to treba
učiniti druga osoba.
5.
Primjena insekticida za uništavanje krpelja i rodenticida
za uništavanje mišolikih glodavaca, koja nažalost
ne daje puno uspjeha.
6.
Jedina djelotvorna preventivna mjera ili imunooprofilaksa
je cijepljenje. Za KME se cijepi s tri doze
po shemi 0,1 i 6 - 12 mjeseci s docjepljivanjem
jednom dozom cjepiva svakih 3 -5 godina (Borčić,
1998).
7.
Nakon uboda u žarištima KME daje se specifični
imunoglobulin jednokratno i to najkasnije 4 dana
nakon uboda. Zaštita traje samo mjesec dana.
8.
Cijepiva kao preventive za Lyme boreliozu za sada
nema, iako se na tome intenzivno radi u Europi i
Americi. U SAD je nedavno registrirano cjepivo
protiv Lyme borelioze (Borčić, 1999.).
9.
Lyme borelioza se nakon uočenih simptoma i manifestacija
uspješno liječi antibioticima iz skupine penicilina,
tetraciklina, cefalosporina i dr.
LITERATURA - References


Babos, S. 1964: Die Zeckenfauna Mitteleuropas, Borčić, B. 1998: Epidemiologija zaraznih bolesti.
Akademia Kiado. Budapest, str. 410. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, str. 208.
Zagreb.


Borčić, B. 1995: O epidemiologiji krpeljnog meningocncefalitisa.
Priroda, str. 27 - 29, Zagreb.