DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 57 <-- 57 --> PDF |
članku 70. ZOŠ-a, vrlo jasno stoji da se ta sredstva troše za namjene iz članka 67. stavak 2. ZOŠ-a, a on vrlo određeno ustvrđuje kako se sredstva naknade za općekorisne funkcije šuma raspoređuju prema namjenama, u skladu sa šumskogospodarskom osnovom područja, programima za gospodarenje Slika 6. Lužnjakova sudbina; zamočvarcnje i čivitnjača u Posavini šumama na području krša, programima za proširenu biološku reprodukciju šuma, zaštitu šuma i neophodne znanstveno-istraživačke radove i programe u oblasti šumarstva. Treba li reći o kojim se površinama radi kad je riječ o radovima sanacije šuma stradalih u ratu, vrijednih šuma i šumskih staništa zahvaćenih sušenjem ili pak, sad već skoro redovitim godišnjim količinama vjetroizvala. Puno je teškoća u poslovanju, puno je organizacijskih nedorečenosti, puno je nesnalaženja na tržištu drveta, izostanku marketinga, pa sve do razvoja vanjske usluge, puno je i naše nedoraslosti, no pozdravljam ovaj stav kolege Marušića, poštujem to zato, što je kolega Marušić osjetio potrebu da se za interes šumarstva suprostavlja i bori. Uvjeren sam da će se upravo takvim raspravama i borbom mišljenja osigurati budućnost našeg ukupnog šumarstva, a onda i naše Domovine. Tomislav Starčević, dipl. inž. (Fotografije T. Starčević) SIGURNOST I ZDRAVLJE ŠUMSKIH RADNIKA - POTICAJ ZA NJIHOVO UNAPREĐENJE U HRVATSKOJ (2) Obzirom da sam se više godina bavio problematikom sigurnosti na radu u šumarstvu, a ponešto i problematikom zdravlja šumarskih radnika, osvrnuo bih se na članak dr. se. I. Martinić a objavljen u Šumarskom listu br. 5-6/1999. Namjera mije da na temelju provedenih istraživanja i saznanja do kojih sam došao, a dobro poznavajući stanje sigurnosti u šumarstvu Hrvatske, unekoliko dopunim gospodina Martinića, odnosno dam naglasak na neke aspekte sigurnosti radnika, za koje držim da su toliko značajni da bi se o njima moralo voditi računa prilikom izrade programa sigurnosti pri šumskom radu. O osposobljenosti radnika Sto se tiče značaja osposobljenosti za produktivan, kvalitetan i siguran rad tu zaista nema dvojbe. Bez znanja o tome kako raditi, ali isto tako i bez usvojenih radnih vještina nema niti može biti sigurnosti pri radu. Za potkrijepu toga stajališta navest ću jedan podatak: daleko najviše povreda pri radu u šumarstvu imaju mladi, neiskusni radnici. Statistike pokazuju da su šumarski radnici do tri godine radnog staža nositelji čak do 45% od svih povreda (2), (3), (5). Iz toga se logično nameće zaključak da se u šumarstvu Hrvatske novi zaposlenici uključuju u proces proizvodnje nedovoljno stručno osposobljeni i uvježbani. Iskustva stječu metodom "vlastite kože", što ima za posljedicu velik broj ozljeda. Mladi su radnici, pored toga, i nedovoljno psihofizički pripremljeni za te opasne i teške radove (4) (6) koji se obavljaju često u vrlo nepovoljnim klimatskim uvjetima. Iz tih su razloga "Hrvatske šume" Pravilnikom o obrazovanju uredili da osposobljavanje šumarskih radnika sjekača bude primjerenije potrebama. Programom osposobljavanja šumarskih radnika uređeno je da se ono sastoji od: teoretske nastave 168 sati uvježbavanje na poligonima 168 sati - praktičnog rada u sastojini 672 sata U odnosu na dosadašnji način osposobljavanja koje je nerijetko trajalo samo tjedan dana, očekuje se znatno povećanje stupnja osposobljenosti i pripremljenosti novaka za samostalan i siguran rad. Osobno smatram da su anketirani radnici (7) u pravu kada promišljaju da bi osposobljavanje trebalo trajati godinu dana i nadam se da ćemo tome težiti. Sastavni dio osposobljavanja radnika trebao bi biti i sigurnosni odgoj. U postupku osposobljavanja, i nakon njega, radnici bi trebali usvajati sigurnosne navike, kako po pitanju uporabe osobnih zaštitnih sredstava tako i u primjeni sigurnosnih radnih operacija. U uskoj svezi s odgojem je i dostignuti stupanj radne discipline i općenito kulture rada. Nažalost, čini se da su oni na niskoj razini. Na njih najviše može utjecati sustav upravljanja u poduzeću. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 58 <-- 58 --> PDF |
O uzrocima ozljeđivanja Statistika o povređivanju radnika, kao i analitika, metode su kojima je moguće utvrditi (otkriti) neke zakonitosti ili karakteristike ozljeđivanja. Na temelju tih spoznaja moguće je planirati i provoditi mjere kojima bi se utjecalo na učestalost povređivanja i na težinu ozljeda. Ne bih iznosio cijeli niz podataka o osnovnim obilježjima povređivanja u šumarstvu (s čime se ozljeđuje, što se ozljeđuje, tko se ozljeđuje i zašto se ozljeđuje) već bih cijenjene čitatelje koje zanima ta problematika uputio na stručnu literaturu. Naglasio bih samo jedan čimbenik za kojeg smatram daje veoma značajan, čak određujući. Obzirom da su radnici (jedini) subjekti u procesu rada, njihova fiziloška i psihološka stanja (znanja vještine, emocije, motivacija, percepcija, umor, bolest, alkoholizam i slično) u kombinaciji s objektivnim okolnostima su glavni čimbenik koji određuje (ne) sigurnost na radu. Za sigurnost radnika je od odlučujućeg značenja njihova procjena opasnosti, takozvana subjektivna opasnost! Nju određuju: a) percepcija, uviđanje prisutnih objektivnih rizika ili opasnosti b) ocjena radnika o vlastitim sposobnostima za izvođe nje neke akcije Temeljem te subjektivne opasnosti i pod utjecajem motiva koji se svode na poželjnost nekog izbora, radnik više ili manje svjesno uspoređujući i "vagajući" sve moguće kombinacije i ishode donosi odluku koja mu je inačica u tom trenutku najpovoljnija, on donosi odluku o stupnju rizičnog ponašanja. U uvjetima visokog stupnja objektivnih opasnosti, a to je nesumnjivo rad u šumarstvu, posebice rad na sječi i izradi drvnih sortimenata motornom pilom, rizično ponašanje, koje se svodi na to da radnici ne primjenjuju sve sigurnosne radne postupke ili ne koriste osobna i tehnička zaštitna sredstva, neminovno dovodi do ozljeđivanja radnika. I dok se ozljede mladih, neiskusnih radnika mogu u većem dijelu objasniti nedovoljnom uvježbanošću i osposobljenosti, kod iskusnih radnika, koji se također ozljeđuju, držimo daje glavni uzrok ozljeđivanja rizičan rad. Potvrdu tome nalazimo u podacima o evidentiranim uzrocima povreda u "Hrvatskim šumama" u 1997. kada je u 75 % slučajeva navedeno kao uzrok: obavljanje radne operacije protivno pravilima zašti te na radu - nepravilan način rada propuštene mjere sigurnosti i neopreznost nekorištenje osobnih zaštitnih sredstava. Sva ta četiri uzroka imaju zajednički nazivnik, a to je da su radnici radili rizično, odnosno nisu se pridržavali standardnih odredbi o sigurnom i pravilnom načinu rada. Nameće se pitanje: Da lije rizično ponašanje, nepridržavanje pravila sigurnog rada, posljedica neznanja radnika, njihove neosposobljenosti, ili se radi o svjesnom, namjernom nekorišćenju sigurnosnih, pravilnih radnih operacija, radnim operacijama koje se svjesno izvode s određenim stupnjem rizika? Odgovor na to pitanje pokušali smo naći u jednom malom istraživanju kada smo pratili rad radnika na obaranju i izradi drvnih sortimenata motornom pilom. Registrirali smo sve nepravilne radne postupke koji su stoga sami po sebi i rizični. Završetkom rada sa svakim smo radnikom razgovarali nastojeći utvrditi razloge nepravilnog rada. Da li se radilo o neznanju ili svjesnoj odluci o rizičnom ponašanju. Tada smo zaključili da su radnici radili nepravilno, rizično u slučajevima kada je subjektivna ocjena opasnosti bila mala ili neznatna. U slučajevima velikih objektivnih opasnosti, koje radnici i subjektivo ocjenjuju opasnima, oni su radili pravilno, bez rizika. Dakle, radnici više ili manje, ali ipak svjesno, rade s određenim rizikom. Stupanj rizičnog rada je u korelaciji sa subjektivnom ocjenom opasnosti. Dobar je primjer za razumijevanje tog odnosa alkoholiziranost radnika. Kad radnik konzumira alkohol, pod njegovim utjecajem, osim što se narušava funkcioniranje perceptivnog sustava i motorike, na psihološkom planu dolazi do promjene subjektivne ocjene opasnosti. Pravilo je da alkoholiziranost utječe na snižavanje subjektivnih opasnosti i samim time povećava učešće rizičnih postupaka. Glede činjenice da u šumarstvu odnos nepravilnog radnog postupka i ozljeđivanja nije bezuvjetan, da svaki nepravilni rad ne uzrokuje ozljedu na radu, radnici time samo potkrepljuju svoju procjenu (ocjenu subjektivne opasnosti) i time opravdanost rizičnog ponašanja, tim više što radnici od nepravilnog rada imaju i konkretnu korist. Izbacivanjem sigurnosnih radnih operacija, koje su inače ugrađene u normu, oni postaju učinkovitiji i time dolaze do veće zarade, ili iz komocije, naime isti radni učinak mogu postići s manje učinkovitog rada. Potkrijepu tog zaključka nalazimo u objavljenim podacima o problematici ozljeđivanja u Švedskoj. Kada su u Švedskoj bonusni sustav, normativni sustav plaćanja radnika, a pod pritiskom Sindikata zamijenili plaćanjem po vremenu, smanjen je broj povreda na radu. Plaćanjem po vremenu, radnici su smanjili intenzitet rada i počeli više voditi računa o sigurnosti. U našim je socio-ekonomskim uvjetima motiv za većom zaradom značajan i utječe na sigurnosno ponašanje radnika. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 59 <-- 59 --> PDF |
To se može zaključiti i iz istraživanja dr. Vondre (7) gdje sjekači skrb za vlastito zdravlje, doduše, drže najznačajnijom vrijednošću, ali ocjenjujemo niskom, jer se radi o samo 38% ispitanika. Istovremeno, sjekači drže da je neredovitost isplate plaća i niska plaća najizraženija briga u svezi s radom i ostvarenjem prava iz rada. Mogući su i neki drugi razlozi koji uvjetuju sklonost rizicima. Jedno je gledište daje sklonost rizičnom ponašanju jednostavno osobina ličnosti i da se po toj osobini ljudi međusobno razlikuju. Jedni radnici rade rizično jer su tome skloni, a drugi su više skloni sigurnom radu. No, sve u svemu, rizično ponašanje radnika na radnom mjestu gdje su velike objektivne opasnosti dovodi kad-tad do takvih spleta okolnosti koje uvjetuju ozljedu radnika. Na žalost, kad se radnik i ozlijedi, on najčešće poslije izvjesnog vremena počinje ponovo rizično raditi, jer je uvjerenja da se tada ili slučajno ozlijedio ili nije u tom trenutku bio dovoljno pažljiv, ali da mu se to više neće dogoditi. O tehničkoj zaštiti i osobnim zaštitnim sredstvima Iz članka dr. Martinića, kada se govori o dosezima zemalja uzorne razine sigurnosti na radu i o usvojenom kodeksu, proizlazi da "ključ sigurnosti" leži u: a) upravi poduzeća i suradnji sa zaposlenima b) integriranim sigurnosnim i zdravstvenim programima c) obučavanju i potvrđivanju sposobnosti. Da, kada se radi o "zemljama uzorne razine sigurnosti" ta su opredjeljenja ciljevi kojima se kod njih može još više unaprijediti sigurnost. U našim uvjetima na našoj razini, sigurnost kao najjednostavniju i najučinkovitiju mjeru u borbi za smanjenje broja povređenih radnika, treba bez odlaganja podići tehničku zaštitu, ono što se u Zakonom o zaštiti na radu zove "osnovne mjere" kao i dostupnost kvalitetnih učinkovitih osobnih zaštitnih sredstava svim ugroženim zaposlenicima na razinu kako je to danas u zemljama razvijenog šumarstva. Rješenja postoje, mi ih samo trebamo prihvatiti i dosljedno primijeniti. Navest ću neka tehnička rješenja kojima se, to je statistički dokazano, ukupni broj ozlijeđenih radnika smanjivao sukladno vremenu primjene: kočnica lanca motorne pile, štitnici za noge radnika, zaštitne čizme i cipele, primjena specijalnih lanaca koji bitno ublažavaju povratni udar motorne pile (2). Mišljenja sam daje primjena osobnih zaštitnih sredstava u šumarstvu zabrinjavajuće niska, tim više što poslodavac opskrbljuje radnike propisanim osobnim zaštitnim sredstvima (ocjena ispitanika u istraživanju dr. Vondre): - pravodobno u 14% slučajeva - s malim zakašnjenjem u 39% slučajeva velikim kašnjenjem u 47% slučajeva. Stoga, prije nego se poduzmu suptilnije metode u poduzimanju sigurnosti radnika, bez odlaganja, prioritetno, trebalo bi prihvatiti i primijeniti u svijetu poznata tehnička zaštitna sredstva i kvalitetna osobna zaštitna sredstva. Istovremeno bi se trebalo poraditi i na odgovornosti svih subjekata koji imaju Pravilnikom o zaštiti na radu utvrđene konkretne obveze u provedbi sigurnosnih mjera, pa tako i primjene osobnih zaštitnih sredstava. O zdravlju šumarskih radnika Iako je naslov članka dr. Martinića "Sigurnost i zdravlje šumskih radnika - poticaj za njihovo unapređenje u Hrvatskoj", u samom članku, osim što se donosi broj invalida rada o zdravlju nije više rečeno. Kad se stavi u odnos broj dana bolovanja s osnova ozljeda na radu, i s osnova ostalih bolesti, nedvojbeno je problematika zdravlja šumarskih radnika značajnija ako se uopće tako može govoriti, nego je to njihova sigurnost. U "Hrvatskim šumama" je 1997. zbog ozljeda na radu izgubljeno 17.559 radnih dana, a zbog ostalih bolesti 181.482 radnih dana. Unatoč tome, činjenica je da nema sustavnog i interdisciplinarnog bavljenja zdravljem šumarskih radnika. To je veliki propust, jer osim stoje učešće bolovanja u strukturi radnog vremena visoko i ne smanjuje se, isto je tako učešće invalidnih radnika u strukturi zaposlenih visoka i ne smanjuje se. Znakovit je podatak o starosti šumarskih radnika sjekača. U "Hrvatskim šumama" je u 1997. od svih radnika koji su radili kao šumarski radnici - sjekači samo njih 6,2 %, bilo starijih od 50 godina. Ima indicija daje to tako već godinama. Drugim riječima, moglo bi se zaključiti daje radni vijek na sječi i izradi drva motornom pilom uvjetovan starošću radnika i da je opća granica njihove radne sposobnosti do 50-te godine života. Tada se radnicima umanjuje radna sposobnost za poslove na sječi i izradi, a preostala radna sposobnost, glede zdravstvenog stanja (dijagnoze) i uvjeta rada u šumarstvu i ostale poslove na kojima se mogu zaposliti u okvirima osnovnih djelatnosti, bitno se ograničuje. Invalidi rada na taj način postaju svojevrsni problem jer je upitna učinkovitost- dohodovnost poslova na koje se raspoređuju. Dosadašnji Zakon o mirovinsko-invalidskom osiguranju omogućavao je raniji odlazak u mirovinu temeljem uplate beneficiranog radnog staža, te su sjekači s 25-godišnjim radnim stazom uglavnom odlazili u punu mirovinu u prosjeku s 50 do 55 godina života. To je tada bilo zadovoljavajuće rješenje. Novi Zakon uvjetuje odlazak u mirovinu s višom dobnom granicom, te možemo očekivati velike proble |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 60 <-- 60 --> PDF |
me, jer je razdoblje od nastanka prvih oboljenja, pa do stjecanja prvog uvjeta za mirovinu, produženo. Stoga je potrebno u okvirima novog Zakona pronaći način za zapošljavanje invalida rada u ovom (duljem) razdoblju. Novi Zakon više pozornosti posvećuje prevenciji i profesionalnoj rehabilitaciji, dok su uvjeti za dobivanje statusa invalida rada i ostvarenje prava na invalidsku mirovmu stroži nego ranije. Zakon obvezuje poslodavca da na sve moguće načine pokuša pronaći rješenja za zapošljavanje invalida rada. Osnovni je zaključak jasan i kratak: "Treba se zalagati za sve moguće oblike prevencije invalidnosti i to kako poslodavac tako i zaposlenici. Poslodavac je dužan osigurati mjere zaštite, a zaposlenik je dužan provoditi i pridržavati ih se." (1) (podvukao B. R.) Razvojem poduzetništva u šumarstvu, njihovim preuzimanjem određenih poslova, a posebice izrade ogrijevnog drveta, opće zdravlje šumarskih radnikasjekača, zbog većeg učešća rada s motornom pilom tijekom radnog dana, i time jednostranijih opterećenja i većoj izloženosti štetnim utjecajima motorne pile, bit će još više ugroženo. Mjere prevencije, mjere za poboljšanje zdravlja moraju biti sveobuhvatne, interdisciplinarne, zdravstveno- organizacijsko-tehnološke. Na izradi i provedbi zdravstvenih programa najvažnijim ocjenjujemo suradnju poslovodstva, sindikata i zaposlenika. Aktivnost i suradnja na tom planu sada izostaje. Možda je dobar primjer za potvrdu takvog stanja (ne) provedba još uvijek zakonske obveze o dostavi toplog obroka radnicima na radilišta, što se može indirektno staviti u vezu i sa zdravljem radnika. Toplog obroka na radilištima nema. U istraživanju dr. Vondre 61% anketiranih radnika smatra to velikim gubitkom. Unatoč tome, nema interesa, izostaje skrb o zaposlenicima da i kvalitetnom prehranom utječemo na očuvanje zdravlja radnika i njihove radne sposobnosti. Zbog uvjeta rada, težine samih radova u šumarstvu, morat će se prihvatiti činjenica da će šumarski radnici sjekači u svom radnom vijeku, ako ga provedu u šumarstvu, trebati barem jednom, pravovremeno promijeniti radno mjesto. To drugo radno mjesto moralo bi biti primjereno zdravstvenom stanju i radnim sposobnostima, ali istovremeno i dohodovno. Razvojem sporednih djelatnosti u šumarstvu to je moguće i postići, zato je pohvalno da se o tome već danas ozbiljno razmišlja. Literatura 1. Bebek, J. (1999): Prava invalida po novom Zakonu o mirovinskom osiguranju. Izlaganje na Skupštini Hrvatskog sindikata šumarstva 2. Ranogajec, B. (1989): Povreda na radu u šumarstvu 3. Ranogaj ec,B.: Analiza povreda na radu u šumarstvu, Šumarski list, 1981. br. 3-4 4. Rano gaje c, B., Terzin V.: Istraživanje različitih učinaka na poslovima sječe i izrade drva, Šumarski list, 1981.br. 8-9 5. Ranogajec,B.: Analiza povreda na radu u SŠGO "Slavonska šuma" od 1980-1983., Šumarski list, 1985.br. 1-2 6. Ranogaj ec, B.: Utjecaj radnog staža u šumarstvu na radnu uspješnost proizvodnih radnika, Šumarski list, 1986.br. 9-10 7. Vondra, V.: Promišljanje šumskih radnika o vlastitoj profesiji, Šumarski list, 1998. br. 3-4 Branko Ranogajec "Hrvatske šume", p.o. Zagreb Lj. F. Vukotinovića 2 |