DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 58     <-- 58 -->        PDF

O uzrocima ozljeđivanja
Statistika o povređivanju radnika, kao i analitika, metode
su kojima je moguće utvrditi (otkriti) neke zakonitosti
ili karakteristike ozljeđivanja. Na temelju tih spoznaja
moguće je planirati i provoditi mjere kojima bi se
utjecalo na učestalost povređivanja i na težinu ozljeda.
Ne bih iznosio cijeli niz podataka o osnovnim obilježjima
povređivanja u šumarstvu (s čime se ozljeđuje,
što se ozljeđuje, tko se ozljeđuje i zašto se ozljeđuje)
već bih cijenjene čitatelje koje zanima ta problematika
uputio na stručnu literaturu. Naglasio bih samo jedan
čimbenik za kojeg smatram daje veoma značajan, čak
određujući.
Obzirom da su radnici (jedini) subjekti u procesu rada,
njihova fiziloška i psihološka stanja (znanja vještine,
emocije, motivacija, percepcija, umor, bolest, alkoholizam
i slično) u kombinaciji s objektivnim okolnostima
su glavni čimbenik koji određuje (ne) sigurnost
na radu.
Za sigurnost radnika je od odlučujućeg značenja njihova
procjena opasnosti, takozvana subjektivna opasnost!


Nju određuju:
a) percepcija, uviđanje prisutnih objektivnih rizika ili
opasnosti
b) ocjena radnika o vlastitim sposobnostima za izvođe


nje neke akcije


Temeljem te subjektivne opasnosti i pod utjecajem
motiva koji se svode na poželjnost nekog izbora, radnik
više ili manje svjesno uspoređujući i "vagajući" sve
moguće kombinacije i ishode donosi odluku koja mu je
inačica u tom trenutku najpovoljnija, on donosi odluku


o stupnju rizičnog ponašanja.
U uvjetima visokog stupnja objektivnih opasnosti, a
to je nesumnjivo rad u šumarstvu, posebice rad na sječi
i izradi drvnih sortimenata motornom pilom, rizično
ponašanje, koje se svodi na to da radnici ne primjenjuju
sve sigurnosne radne postupke ili ne koriste osobna i tehnička
zaštitna sredstva, neminovno dovodi do ozljeđivanja
radnika.
I dok se ozljede mladih, neiskusnih radnika mogu u
većem dijelu objasniti nedovoljnom uvježbanošću i osposobljenosti,
kod iskusnih radnika, koji se također ozljeđuju,
držimo daje glavni uzrok ozljeđivanja rizičan
rad. Potvrdu tome nalazimo u podacima o evidentiranim
uzrocima povreda u "Hrvatskim šumama" u 1997.
kada je u 75 % slučajeva navedeno kao uzrok:


obavljanje radne operacije protivno pravilima zašti


te na radu


-
nepravilan način rada
propuštene mjere sigurnosti i neopreznost
nekorištenje osobnih zaštitnih sredstava.
Sva ta četiri uzroka imaju zajednički nazivnik, a to
je da su radnici radili rizično, odnosno nisu se pridržavali
standardnih odredbi o sigurnom i pravilnom načinu
rada.


Nameće se pitanje: Da lije rizično ponašanje, nepridržavanje
pravila sigurnog rada, posljedica neznanja
radnika, njihove neosposobljenosti, ili se radi o svjesnom,
namjernom nekorišćenju sigurnosnih, pravilnih
radnih operacija, radnim operacijama koje se svjesno
izvode s određenim stupnjem rizika?


Odgovor na to pitanje pokušali smo naći u jednom
malom istraživanju kada smo pratili rad radnika na obaranju
i izradi drvnih sortimenata motornom pilom. Registrirali
smo sve nepravilne radne postupke koji su stoga
sami po sebi i rizični. Završetkom rada sa svakim
smo radnikom razgovarali nastojeći utvrditi razloge nepravilnog
rada. Da li se radilo o neznanju ili svjesnoj
odluci o rizičnom ponašanju. Tada smo zaključili da su
radnici radili nepravilno, rizično u slučajevima kada je
subjektivna ocjena opasnosti bila mala ili neznatna. U
slučajevima velikih objektivnih opasnosti, koje radnici
i subjektivo ocjenjuju opasnima, oni su radili pravilno,
bez rizika.


Dakle, radnici više ili manje, ali ipak svjesno, rade
s određenim rizikom. Stupanj rizičnog rada je u korelaciji
sa subjektivnom ocjenom opasnosti. Dobar je
primjer za razumijevanje tog odnosa alkoholiziranost radnika.
Kad radnik konzumira alkohol, pod njegovim utjecajem,
osim što se narušava funkcioniranje perceptivnog
sustava i motorike, na psihološkom planu dolazi do
promjene subjektivne ocjene opasnosti. Pravilo je da alkoholiziranost
utječe na snižavanje subjektivnih opasnosti
i samim time povećava učešće rizičnih postupaka.


Glede činjenice da u šumarstvu odnos nepravilnog
radnog postupka i ozljeđivanja nije bezuvjetan, da svaki
nepravilni rad ne uzrokuje ozljedu na radu, radnici time
samo potkrepljuju svoju procjenu (ocjenu subjektivne opasnosti)
i time opravdanost rizičnog ponašanja, tim više
što radnici od nepravilnog rada imaju i konkretnu korist.


Izbacivanjem sigurnosnih radnih operacija, koje su
inače ugrađene u normu, oni postaju učinkovitiji i time
dolaze do veće zarade, ili iz komocije, naime isti radni
učinak mogu postići s manje učinkovitog rada. Potkrijepu
tog zaključka nalazimo u objavljenim podacima o
problematici ozljeđivanja u Švedskoj. Kada su u Švedskoj
bonusni sustav, normativni sustav plaćanja radnika,
a pod pritiskom Sindikata zamijenili plaćanjem po
vremenu, smanjen je broj povreda na radu. Plaćanjem
po vremenu, radnici su smanjili intenzitet rada i počeli
više voditi računa o sigurnosti.


U našim je socio-ekonomskim uvjetima motiv za
većom zaradom značajan i utječe na sigurnosno ponašanje
radnika.