DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 59 <-- 59 --> PDF |
To se može zaključiti i iz istraživanja dr. Vondre (7) gdje sjekači skrb za vlastito zdravlje, doduše, drže najznačajnijom vrijednošću, ali ocjenjujemo niskom, jer se radi o samo 38% ispitanika. Istovremeno, sjekači drže da je neredovitost isplate plaća i niska plaća najizraženija briga u svezi s radom i ostvarenjem prava iz rada. Mogući su i neki drugi razlozi koji uvjetuju sklonost rizicima. Jedno je gledište daje sklonost rizičnom ponašanju jednostavno osobina ličnosti i da se po toj osobini ljudi međusobno razlikuju. Jedni radnici rade rizično jer su tome skloni, a drugi su više skloni sigurnom radu. No, sve u svemu, rizično ponašanje radnika na radnom mjestu gdje su velike objektivne opasnosti dovodi kad-tad do takvih spleta okolnosti koje uvjetuju ozljedu radnika. Na žalost, kad se radnik i ozlijedi, on najčešće poslije izvjesnog vremena počinje ponovo rizično raditi, jer je uvjerenja da se tada ili slučajno ozlijedio ili nije u tom trenutku bio dovoljno pažljiv, ali da mu se to više neće dogoditi. O tehničkoj zaštiti i osobnim zaštitnim sredstvima Iz članka dr. Martinića, kada se govori o dosezima zemalja uzorne razine sigurnosti na radu i o usvojenom kodeksu, proizlazi da "ključ sigurnosti" leži u: a) upravi poduzeća i suradnji sa zaposlenima b) integriranim sigurnosnim i zdravstvenim programima c) obučavanju i potvrđivanju sposobnosti. Da, kada se radi o "zemljama uzorne razine sigurnosti" ta su opredjeljenja ciljevi kojima se kod njih može još više unaprijediti sigurnost. U našim uvjetima na našoj razini, sigurnost kao najjednostavniju i najučinkovitiju mjeru u borbi za smanjenje broja povređenih radnika, treba bez odlaganja podići tehničku zaštitu, ono što se u Zakonom o zaštiti na radu zove "osnovne mjere" kao i dostupnost kvalitetnih učinkovitih osobnih zaštitnih sredstava svim ugroženim zaposlenicima na razinu kako je to danas u zemljama razvijenog šumarstva. Rješenja postoje, mi ih samo trebamo prihvatiti i dosljedno primijeniti. Navest ću neka tehnička rješenja kojima se, to je statistički dokazano, ukupni broj ozlijeđenih radnika smanjivao sukladno vremenu primjene: kočnica lanca motorne pile, štitnici za noge radnika, zaštitne čizme i cipele, primjena specijalnih lanaca koji bitno ublažavaju povratni udar motorne pile (2). Mišljenja sam daje primjena osobnih zaštitnih sredstava u šumarstvu zabrinjavajuće niska, tim više što poslodavac opskrbljuje radnike propisanim osobnim zaštitnim sredstvima (ocjena ispitanika u istraživanju dr. Vondre): - pravodobno u 14% slučajeva - s malim zakašnjenjem u 39% slučajeva velikim kašnjenjem u 47% slučajeva. Stoga, prije nego se poduzmu suptilnije metode u poduzimanju sigurnosti radnika, bez odlaganja, prioritetno, trebalo bi prihvatiti i primijeniti u svijetu poznata tehnička zaštitna sredstva i kvalitetna osobna zaštitna sredstva. Istovremeno bi se trebalo poraditi i na odgovornosti svih subjekata koji imaju Pravilnikom o zaštiti na radu utvrđene konkretne obveze u provedbi sigurnosnih mjera, pa tako i primjene osobnih zaštitnih sredstava. O zdravlju šumarskih radnika Iako je naslov članka dr. Martinića "Sigurnost i zdravlje šumskih radnika - poticaj za njihovo unapređenje u Hrvatskoj", u samom članku, osim što se donosi broj invalida rada o zdravlju nije više rečeno. Kad se stavi u odnos broj dana bolovanja s osnova ozljeda na radu, i s osnova ostalih bolesti, nedvojbeno je problematika zdravlja šumarskih radnika značajnija ako se uopće tako može govoriti, nego je to njihova sigurnost. U "Hrvatskim šumama" je 1997. zbog ozljeda na radu izgubljeno 17.559 radnih dana, a zbog ostalih bolesti 181.482 radnih dana. Unatoč tome, činjenica je da nema sustavnog i interdisciplinarnog bavljenja zdravljem šumarskih radnika. To je veliki propust, jer osim stoje učešće bolovanja u strukturi radnog vremena visoko i ne smanjuje se, isto je tako učešće invalidnih radnika u strukturi zaposlenih visoka i ne smanjuje se. Znakovit je podatak o starosti šumarskih radnika sjekača. U "Hrvatskim šumama" je u 1997. od svih radnika koji su radili kao šumarski radnici - sjekači samo njih 6,2 %, bilo starijih od 50 godina. Ima indicija daje to tako već godinama. Drugim riječima, moglo bi se zaključiti daje radni vijek na sječi i izradi drva motornom pilom uvjetovan starošću radnika i da je opća granica njihove radne sposobnosti do 50-te godine života. Tada se radnicima umanjuje radna sposobnost za poslove na sječi i izradi, a preostala radna sposobnost, glede zdravstvenog stanja (dijagnoze) i uvjeta rada u šumarstvu i ostale poslove na kojima se mogu zaposliti u okvirima osnovnih djelatnosti, bitno se ograničuje. Invalidi rada na taj način postaju svojevrsni problem jer je upitna učinkovitost- dohodovnost poslova na koje se raspoređuju. Dosadašnji Zakon o mirovinsko-invalidskom osiguranju omogućavao je raniji odlazak u mirovinu temeljem uplate beneficiranog radnog staža, te su sjekači s 25-godišnjim radnim stazom uglavnom odlazili u punu mirovinu u prosjeku s 50 do 55 godina života. To je tada bilo zadovoljavajuće rješenje. Novi Zakon uvjetuje odlazak u mirovinu s višom dobnom granicom, te možemo očekivati velike proble |