DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Stoga je zaključeno, da se o temama savjetovanja rasna temelju prispjelih primjedbi i prijedloga ogranaka, pravi do konca rujna na ograncima HSD-a, a da pripremi zaključke i po potrebi organizira Okrugli stol Upravni odbor HŠD-a kao Povjerenstvo za zaključke, na odnosne teme. AKTUALNI PROBLEMI I ZADAĆE HRVATSKOGA ŠUMARSTVA Tema 1.: Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima prirode Tomislav Starčević, dipl. inž. Pitanja za podsticanje rasprave: Svjedoci smo brzopletog, znanstveno- stručno pa i formalno-pravno neutemeljenog, a uz to i agresivnog procesa proglašenja zaštićenih objekata prirode, zasnovanog na pretežito deklarativnim postavkama zaštite okoliša. Vidljivo je kako popratni učinci i posljedice na održivi razvoj gospodarstva Republike Hrvatske nisu sagledani, pa ocjenjujemo moralnim, da znanstveno- stručnim dokazima upozorimo i obavijestimo Hrvatski državni Sabor, Vladu Repulike Hrvatske i javnost. Zaštita, uređenje, unapređenje i korištenje nacionalnog parka i parka prirode utvrđujuju se prostornim planom kojega donosi Hrvatski državni Sabor, kako to određuje članak 28. Zakona o zaštiti prirode. Do sada prostorni plan nije donesen, no valja upozoriti na odredbe Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, donesenog na Zastupničkom domu Hrvatskog državnog Sabora, 7. svibnja 1999. (NN br. 50/1999.) koji određuje i obvezuje na sljedeće: - u točci 5-2 * na globalnoj razini važno je uspostavljanje integralnog pristupa gospodarenju većim cjelinama pri čemu osobitu važnost imaju i područja šuma. - u točci 5-4 * ispitati i korigirati dosadašnje prostorno planske i razvojne projekcije, osobito s gledišta pretežito deklarativnih postavki zaštite okoliša. - u točci 5-11 * usklađenje Zakona o šumama i Zakona o zaštiti prirode i odgovarajućih podzakonskih akata s ciljem preciznijih određenja i ovlaštenja zaštite i gospodarenja šumama. prema Zakonu o zaštiti prirode, (NN br. 30/1994.) članku 4, Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti gdje je izričito zabranjena uporaba prirodnih dobara. Pitanja: 1. Kako je moguće da se u Hrvatskoj ide na proglašavanje nacionalnim parkovima područja koja su više od dva stoljeća utjecana gospodarskim mjerama šumarske struke, a sve to bez temeljite znanstvenostručne podloge, tek na osnovi, uistinu deklarativnih postavki zaštite prirode i okoliša (proširenja NP "Risnjak", NP "Plitvice" i novo proglašenog NP "Sjeverni Velebit", kao i prijedlog za proglašenje Parka prirode "Kopački rit" nacionalnim parkom? - Kako je moguće da se unutar postojećih nacionalnih parkova obavljaju sječe, dakle da se protivno članku 4. Zakona o zaštiti prirode vrši gospodarska uporaba prirodnih dobara? Ako država želi imati nacionalne parkove i u njima zadržati redovite gospodarske aktivnosti, onda mora izmijeniti Zakon o zaštiti prirode i objaviti međunarodnoj zajednici da odstupa od poznatih međunarodnih kriterija kao i do sada brojnih, od naše države potpisanih međunarodnih konvencija. 2. Je li Hrvatski državni Sabor kod donošenja zakona o proglašenju zaštićenih objekata prirode znao: - da se samo proširenjem površina nacionalnih parkova Risnjak, Plitvice i proglašenjem NP "Sjeverni Velebit" isključuje iz gospodarenja 19.694 ha šuma sa 3,563.439 m3 drvne zalihe i redovne godišnje drvne mase za sječu od 50.389 m3, da će odustajanjem od gospodarenja šumama gdje se stručno gospodarilo više od 200 godina, ozbiljno pasti broj zaposlenika kako u šumarstvu tako i u preradi drva, kao i to da će tako dugotrajno gospodareni šumski eko-sustavi, prestane li se s njima stručno gospodariti, biti osuđeni na degradaciju, da je proglašenjem parkova prirode samo u 1998/1999. godini, upitanim režimom kontrole propisanim Pravilnikom o unutarnjem redu, na temelju |