DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 67 <-- 67 --> PDF |
vatske šume" uz to slove kao jedan od boljih lovoovlaštenika u državnim lovištima. Unatoč navedenim i brojnim drugim aktivnostima u gospodarenju šumama i skrbi o zaštiti prirode i okoliša, šumarska je ukupnost izložena kritikama i nastojanjima da se, u kontekstu odabrane zaštitarske opcije, zagospodari prostorima o kojima su šumari skrbili stoljećima. Naime, danas u vremenu narušene kvalitete življenja i porasta ekološke svijesti, potreba za sačuvanim prirodnim sredinama je izuzetno velika. U tom kontekstu iskrsli su mnogi problemi koji se moraju stručno i adekvatno rješavati, od same funkcije (višefunkcionalnost), prostorno-tehničkog uređenja, zoniranja prostora, oblika zaštite, zakonskih mjera, posjedovnih odnosa, organizacije, upravljanja, financiranja i dr. Najveći problemi za šumarstvo proističu iz odabira modela zaštite prirode koji je ozakonjen Zakonom o zaštiti prirode, a kojim se omogućava monopoliziranje prava na zaštitu, što se sustavno i provodi od strane Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Tako se zaštita prirode, koju su uređivali i provodili šumari uz pomoć biologa i sustručnjaka sve više monopolizira, odnosno pokušavaju je štititi malobrojni biolozi isključujući pritom sustručnjake i dosadašnje načine zaštite. Rezultati zaživljavanja ovoga modela zaštite mogu se okarakterizirati sljedećim ocjenama: Iako Zakon o zaštiti prirode ne isključuje primjenu Zakona o šumama, definicija pojma upravljanja zaštićenim dijelovima prirode ima za posljedicu da javne ustanove svojim statutom, a Državna uprava pravilnicima o unutarnjem redu, otklanjaju bilo kakvu nadležnost JP "Hrvatske šume", p. o. Zagreb u gospodarenju šumama i šumskim zemljištima unutar granica zaštićenih dijelova prirode. Zakonom o zaštiti prirode propisano je da se zaštita, uređenje, unapređenje i korištenje nacionalnog parka i parka prirode utvrđuje prostornim planom kojeg donosi Hrvatski državni sabor. Osim što pravilnici o unutarnjem redu, koje donosi ravnatelj Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, uređuju pitanja iz nadležnosti Hrvatskoga državnog sabora (prostorni plan), pravilnici o unutarnjem redu u parkovima prirode propisanim zabranama konvergiraju pravilnicima o unutarnjem redu u nacionalnim parkovima. Tako se u nekim parkovima prirode zabranjuju sve gospodarske aktivnosti (gospodarenje šumama, lovištima i dr.), a iznimno dopuštaju javnim ustanovama, koje s njima upravljaju, po posebnom odobrenju Uprave. Dakle, povezujućim odredbama, od Zakona o zaštiti prirode do pravilnika i statuta javnih ustanova, na neprihvatljiv i upitan način derogiraju se drugi zakoni - pa i Zakon o zaštiti prirode, propisima nižeg reda. - Zaštitom pojedinog područja ili vrste dosadašnja skrb u cijelosti zabranjuje šumarskoj i lovnoj ukupnosti, javnom poduzeću s 10.000 zaposlenika raznih struka pa i biologa, visokostručnim i znanstvenim institucijama, tijelima državne vlasti od lokalne samouprave i uprave do ovog ministarstva, strukovnim udruženjima, udrugama i savezima, sveukupno stotinama tisuća skrbnika sa stoljetnim iskustvom i ogromnim sredstvima, i nadomješta skrblju javnih ustanova s malobrojnim ljudstvom i skromnim osnovnim sredstvima. Osnivanje javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode u financijskom pogledu nepotreban je teret budžetu i javnom poduzeću "Hrvatske šume" iz kojeg se pretaču sredstva (osnivanje i rad, smještajni prostori, financiranje radova i dr.), a sutra možda i kadrovi. Nastaje paralelno "Javno poduzeće" na trošak proračunu, kad tražimo rješenja za restrukturiranje i privatizaciju postojećeg koje se samofinancira. Zaštita prirode postaje svrha samoj sebi, a gospodarskim zahvatima na području posebno zaštićenih područja od strane Javnih ustanova derogiraju se osnovne postavke tih službi. S predloženim posljednjim "paketom zaštite" bilo bi zaštićeno 11,7 % državnog prostora (zaštićeno zakonima RH), odnosno 26,6 % šuma i šumskog zemljišta. Sa površinama koje su zaštićene Zakonom o šumama (u kategoriji zaštitnih šuma 97 036 ha) bilo bi zaštićeno 13,4 % državnog prostora (zaštićeno zakonima RH), odnosno 30,5 % šuma i šumskog zemljišta. Sa zaštićenim površinama koje su evidentirane u prostornim planovima bivših općina, pod zaštitom bi bila, zasigurno, dvostruko veća površina državnog prostora (oko 30 %), odnosno šuma i šumskog zemljišta (60 %). Ako se iz površine državnog prostora izuzmu i urbane površine, te površine koje su pod različitim gospodarskim restrikcijama (površine MORH-a, krš, ratom opustošene šume, šume u slivnom području hidroelektrana, šume pod služnošću - elektrovodovi, TT i dr., sjemenske sastojine,...), za gospodarske djelatnosti preostaje oko 30 % površine državnog prostora (šuma i šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta i voda). Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva posebno je zaokupljeno tim problemom, te je već duže vrijeme najveća pozornost usmjerena na sučeljavanja s Državnom upravom. Naše je opiranje rezultiralo usporavanjem ovih tendencija, smanjivanjem površina predloženih za zaštitu, te odustajanjem Državne uprave od pokretanja |