DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 71 <-- 71 --> PDF |
cionalne šumarskouzgojne zadaće i zadaće lovstva, a također aktivno sudjeluju u očuvanju te daljnjoj izgradnji infrastrukture u nacionalnim parkovima; educiraju, brinu se, savjetuju i lokaliziraju posjetitelje i slično. To znači, šumarije Saveznih šuma usko su integrirane u organizacijsku strukturu nacionalnih parkova. Ovo ugrađivanje nameće se već samo po sebi, jer su Savezne šume još prije deklariranja nacionalnih parkova ostvarile sve za deklaraciju potrebne pretpostavke glede gospdarenja i zaštite okoliša. Mjere koje se u nacionalnim parkovima provode, a koje su značajne za struku, su: ne eksploatiraju se stare sastojine, podržava se prirodna obnova sastojina, odstranjuju se sastojine s egzotičnim neautoktonim vrstama, po potrebi se pošumljava domaćim vrstama i slično. Od osnivanja parka 1990. g. ovim mjerama povećala se primjerice uža/sržna zona Nacionalnog parka Dunav na oko 80 % sveukupne površine. Prihodi od eksploatacije (prodaja drva) i lovstva u Nacionalnom parku Donau-Auen idu u korist Saveznih šuma. Prihod opada u skladu s kontinuiranim porastom zaštićene (uže) površine. U Nacionalnom parku Kalkalpen prihod između uprave, koja se vodi kao d.o.o. i šumarije, dijeli se na mr. se. DarkoGetz , dipl. inž. biologije Zaštita lovno-šumskog područja "Belje" primjer neprimjerene politike Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i lokalne samouprave Začuđuje činjenica da u Hrvatskoj, odgovorni čelnici i voditelji gospodarstva ne mogu razlikovati gospodarstveno značenje šumarstva od lobirane zaštite prirode, šumare kao nositelje struke od zaštitara prirode, stvaratelje sredstava od korisnika državnoga proračuna. Osim toga, ova dvojba nameće povijesno i gospodarstveno starije pitanje, tko je do sada upravljao lovno-šumskim bogatstvom Baranje i zašto se to pravo osporava, kada je poznato da su baš šumari podigli, uzgojili većinu postojećih šuma, brinuli se za divljač i sve one ekološko-gospodarstvene vrijednosti ovoga područja. Prema Rukavini (1998) "Hr pola. To znači da se zakonodavac pri upravljanju nacionalnih parkova koristi u operativi ekspertizom i stručnim strukturama Austrijskih Saveznih šuma i isplaćuje za to odgovarajuće nadoknade i odštete. Zakonodavac, su obično Savez i zemlje, određuje ciljeve gospodarenja nacionalnim parkovima. Na kraju bih htio napomenuti da su se u Austriji, jer smo na osnovi kompetencije suočeni sa devet zemaljskih zakona i jer su u Austriji vrlo razvijene demokratske forme suodlučivanja građana, uspjele razviti vrlo šarolike upravne strukture u nacionalnim parkovima kao d.o.o. (članovi udruge/ulagači su Savez i zemlja), naklade, društva/udruge/korporacije i slične udruge. Vlasnici i zastupnici pojedinih interesnih grupa suodlučuju značajno pri ostvarenju projekata. Osnovno je da se odštete i nadoknade izdvajaju iz javnih proračuna saveza i zemalja, da se odluke donose na konsenzulnom temelju, te da je šumarska struka mjerodavno uključena u svim stadijima procesa, od osnivanja do kontinuiranog ostvarenja cjelokupnog projekta nacionalni park. Kolegice i kolege, s ovim bih završio, hvala na strpljenju i pozornosti. vatske šume" upravljaju sa: 5 parkova prirode, 2 stroga rezervata, 3 botanička rezervata, 29 rezervata šumske vegetacije, 27 park-šuma, 11 zaštićenih krajolika, 1 botaničkim vrtom i 1 parkom. Što to više ne valja kod šumara, kada im se novim Zakonom o zaštiti prirode iz 1994. godine osporava pravo brige za zaštićene objekte prirode, a preuzimaju ih novokomponirani zaštitari prirode. Što to "zaštitari" nude kao bolje, da li neka nova znanja, višu stručnost, bolju učinkovitost u uzgoju, održavanju, zaštiti i korištenju lovno-šumskih resursa ili nešto treće? Problem dvojnosti upravljanja zaštićenim objektom prirode do kojeg je došlo osnovom Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94), odnosno člankom 17 kojim se osnivaju Javne ustanove na području "Hrvatskih šuma", objasnit ćemo u slučaju Parka prirode "Kopački rit" dijela nekadašnjega glasovitog lovišta "Belje". Vlastelinstvo "Belje" dobio je darovnicom (Donation Leopoldiana) glasoviti ratnik, vojskovođa Eugen Franjo Savojski od Leopolda I., hrvatsko-ugarskoga kralja za odanost Kruni i uspješno završenu bitku s Turcima kod Sente (na Tisi) 1697. godine. Budući da nije imao krvnoga sljednika, Vlastelinstvo je nakon njegove smrti 1736. godine pripalo Carskoj kruni, koja gaje povremeno iznajmljivalazakupcima(Getz, 1998). Po isteku zakupa Vlastelinstvo kupuje Marija Kristina i njen suprug nadvojvoda Albrecht - Sasko - Teschenski, koji ga 1784. godine gruntovno upisuju u privatno vlasni |