DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 74 <-- 74 --> PDF |
zbog krilnih pera za pecanje, preparirani orlovi bili su ukras lovačkih zbirki, muzeja pa čak i gostionica. Ništa bolje nisu prošle vidre, koje su u nekim šumskim revirima bile gotovo istrijebljene, dok nisu interno zaštićene odlukom Upravnog odbora Uprave uzgajališta divljači "Jelen". Nisu bile pošteđene ni čaplje, galebovi ni gnjurci, koji su ubijani kao štetočine (Getz 1962, 1997, 1998). Upravljani prirodni rezervat (zakonski) kompromis gospodarstva i zaštite prirode Iako danas možemo s pravom osuditi politiku prosrpski i komunistički nastrojenog "Jelena" i njegovih rukovoditelja, treba priznati da se "Jelen" izborio za cjelovitost područja i racionalno gospodarstvo, pri čemu se poštovala tradicija i nove spoznaje u šumarskoj znanosti, uz dakako prihvaćanje suvremenih trendova zaštite prirode. Pri tomu se integralno upravljanje šumom, divljači, divljim životinjama, biljkama uz nazočnost čovjeka i njegovo usmjeravanje evolucije ekosustava pokazalo najprihvatljivijim. Dualizam upravljanja s brojnim korisnicima jednostavno nije moguć, što će pokazati vrijeme koje dolazi. Pojam i smisao riječi zaštita prirode, koji je trebao biti neka nadgradnja u funkciji praktične ekologije, prisutan je od osnivanja Uprave uzgajališta divljači "Jelen" od po prilici 1952. godine, kada je Konzervatorski zavod NR Hrvatske iz Zagreba, Odjel za zaštitu prirode zamolio glasovite ornitologe Dragutina i Renatu Rucner da obiđu područje i o tome podnesu izvješće. Ponajprije, željelo se očuvati stanište od daljnjih hidromelioracijskih zahvata, urbanizacije, a od životinja ptice močvarice kao posebnu vrijednost područja. U Elaboratu o potrebi zaštite Kopačkog rita iz 1966. godine stoji (st. 7): "Budući daje Kopački rit (pri tomu se mislilo na cijelo područje dakle sadašnji Park prirode), zbog izvornosti, te specifičnih kvaliteta (prirodno-znanstvene, estetske, kulturno-prosvjetne) - jedinstveno područje ne samo za našu zemlju, već i za Europu, najidealnije bi bilo da se proglasi nacionalnim parkom, dakle najvišom kategorijom zaštite. Međutim, budući da veći dio toga područja ima privredno značenje (lov i ribolov), najprikladnije je da ga se zaštiti kategorijom upravljanoga prirodnoga rezervata (uz daljnju mogućnost zoniranja na "uže" i "šire" područje prema strogosti režima zaštite, u kojem se dozvoljavaju djelatnosti i zahvati, koji ne ugrožavaju izvornost biljnoga i životinjskoga svijeta, jer se racionalnim iskorištavanjem prirodnih bogatstava usmjerava evolucija prirode. (NN 34/65)". Drugim riječima prihvaća se gospodarski pristup (šumarstvo, lov, ribolov), dozvoljene su djelatnosti i zahvati u prostoru koji ne ugrožavaju izvornost biljnog i životinjskog svijeta, jer se, kako je to jasno rečeno, racionalnim iskorištavanjem resursa usmjerava evolucija prirode. Evoluciju razvoja ekosustava, njeno usmjeravanje u smjeru koji najbolje odgovara ovome prostoru, dopunili su kasnije i drugi zakonski akti kao što su mjere za zaštitu i uređenje Specijalnog zoološkog rezervata "Kopački rit", mjere za zaštitu šuma, ribljeg fonda, mjere za zaštitu visoke divljači, posjećivanje Rezervata i organizaciju znanstvenog rada. Nekadašnji Park prirode (10.770 ha), područje sjeverno od Vemeljskoga dunavca do starog pristaništa na Kazuku (na Dunavu) i tabla "C 1" Ribnjaka "Belje" (kao lovište) zadržao je pravno-formalno status lovno-šumskoga područja na kojemu su vrijedila pravila gospodarenja propisana Gospodarskim osnovama. U njima je posebno iskazana zaštitarska namjera gospodarenja, jer je područje Parka gnijezdilište orlova štekavaca, crnih roda, stepskih sokolova, vidri, i drugih ugroženih vrsta životinja, stanište crnih topola nevjerojatne ljepote stabla i krošnje, prastarih hrastova "žiraša" koji dijele stanište s trskom, grpkom, kupinom i šaševima (Rubeto - Quercetum robo ris "relietum " i Carice to - Quercetum roboris "relietum ") stoje izvjesni fitocenološki specifikum, nastao zbog promjene režima naplavljivanja. Ni u jednom zakonskom aktu, naredbi, rješenju od 1967. do 1994. godine nije bilo upitno gospodarenje područjem, odnosno nije bio upitan upravljač i korisnik područja. Manje-više od 1967. godine od proglašenja većeg dijela Lovišta "Belje" Upravljanim prirodnim rezervatom pa do 1994. godine nije bilo nesuglasja između državnih zaštitara prirode (bivšeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode) i upravljača. Poneki spor brzo bi se riješio, bez obzira na težinu i složenost. Za provođenje mjera zaštite prirode u radni odnos su primljena dva diplomirana biologa-ekologa (Getz iMikuška) itd. Slika 3. Na slici djelić spomenutoga nasipa "Drava-Dunav" (18 km.) sa Ustavom "Kopačevo" kojim je prostor današnjega Posebnoga zoološkog rezervata "Kopački rit" umanjen za 1.812 ha. |