DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Anti-gospodarstveni zakon zaštite prirode donesen pod Čudnim okolnostima Do promjena odnosa između Državne uprave za zaštitu prirode i "Hrvatskih šuma" došlo je nakon donošenja novog Zakona o zaštiti prirode (NN/30/94) u 1994. godini, kada je člankom 17 stvoren dualizam upravljanja zaštićenim objektima prirode, između ostalog i na području Lovišta "Belje" (Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata Kopački rit.). Novi Zakon o zaštiti prirode donesen je u vrlo čudnim okolnostima. Za Prednacrt zakona znalo je vrlo malo ljudi. Većina zaštitnika prirode koji se profesionalno bave primijenjenom ekologijom doznali su za Zakon kada je objavljen u Narodnim novinama. Nakon objavljivanja skrenuli smo pozornost nadležnima u šumarstvu na moguće sporove do kojih će doći između državnih zaštitara prirode i šumara, međutim problem se nije shvatio ozbiljno. Pretpostavljalo se da će Javna ustanova zadržati ulogu znanstveno-stručnog usmjeritelja zaštite prirode pod okriljem "Hrvatskih šuma" te da će usuglašavati interese zaštite prirode sa strukovnim aktivnostima u šumarstvu, lovstvu, ribarstvu i poljodjelstvu. Naivno se vjerovalo da će se interesi usuglasiti razumnim dogovorom zainteresiranih. U ovome trenutku ne možemo imenovati protagoniste i tvorce ovoga pogubnog, antigospodarstvenoga zakona, a i nepoznata nanije intencija koja ih je navela na predlaganje Zakona. Cijeli slučaj bi se mogao pojednostavljeno protumačiti; državni zaštitari prirode nisu zadovoljni sa šumarima te su ih ovim zakonom fizički i strukovno zamijenili sposobnijima "pravim" zaštitarima prirode, odnosno medicinarima opće prakse, fiziolozima za kukce, ornitolozima, geografima, agronomima, arhitektima, itd. Grubo rečeno, Šumarski fakultet gubi kredibilitet i pravo zastupanja prirode, šumskih i ostalih ekosustava, posebice onih koji po ocjeni službenih državnih zaštitara imaju turističku, estetsku i prirodoznanstvenu vrijednost. U odnosu na Slika 4. Bat Siget, lokalitet u glasovitom Lovištu "Belje" Hrvatskih šuma i njegova populacija jelenske divljači; jelena izvanredne ljepote i vrijednosti rogovlja, - djelo je i umijeće šumara - lovnih stručnjaka. divljač krupne papkare kao što su jeleni, srne, divlje svinje, situacija je istovjetna, pa će se tako djelatnici Javne ustanove "Park prirode Kopački rit", (čl. 10 Statuta), baviti (citiramo): zaštitom, uzgojem, selekcijom i reguliranjem brojnoga stanja jelenske divljači, divljih svinja, uključujući i lovni turizam na divljač, te zaštitom i uzgojem druge divljači i domaće baštinjene pasmine (valjda se misli na križance divljih svinja s domaćim op. aut?) u Parku prirode. Nadalje bavit će se selekcijskim ribolovom stranih vrsta riba radi zaštite autoktonih vrsta (?) itd. Ravnatelji Lovno-šumskim i zaštićenim područjima Na natječaju za ravnatelja Javne ustanove izabran je profesor ornitologije (zoologije) za stručnog voditelja njegov sin, također biolog-ornitolog, jer ostali kandidati šumarski inženjeri prema Zapisniku o provedenom izboru kandidata povodom natječaja za izbor i prijam državnih službenika od 24. listopada 1998. godine (citirano): H.M. i O.T. su i sami priznali da ribu, ptice i sisavce i bogatstvo Kopačkoga rita slabo poznaju... Prema spomenutom Statutu za stručnoga voditelja može se imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu biološkog, šumarskog i zemljopisnoga smjera ... (!), dok je ravnatelju dovoljno da ima visoku stručnu spremu, prema čemu bi se za ravnatelja mogao postaviti mjerodavno i odgovorno atomski fizičar, kemijski tehnolog specijalista za alkaloide, a odgovarao bi muzičar s diplomom Muzičke akademije... U časopisu "Okoliš" (poseban broj iz 1999) objavljeno je ustrojstvo Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša sa slikama čelnih voditelja: načelnika, donačelnika, pročelnika, ravnatelja. Strukovno prirodu u Hrvatskoj štite i zaštićuju: 2 liječnika, 3 pravnika, 3 biologa, 1 geolog, 1 geograf, 2 arhitekta, 1 ekonomist, 1 informatičar, 1 tehničar i čak 4 tehnologa. Komentar nepotreban. Stari tim zaštitara bivšeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode, gdje su ključnu ulogu imali šumari gotovo je nestao. Neki su po sili zakona završili u mirovini, neki su umrli, neki su marginalizirani te obavljaju nekreativne poslove i zadatke. U odnosu na bivši Republički zavod, broj uposlenika DUZPO-a dvostruko je povećan. Uzmemo li u obzir djelatnike novoosnovanih Javnih ustanova, državni trošak je višestruko uvećan. Da li je učinkovitost takovog zaštitarskog ustroja ostala ista ili je bolja? Razlozi za takav odnos prema šumarima i lovnim stručnjacima nije poznat, zvanično tumačenje ne postoji. Pretpostavljamo daje da Državna uprava procijenila veću korist u suradnji s lokalnom samoupravom nego sa šumarskim managementom i pri tome iskoristila sve zakonske, proceduralne i druge veze u Saboru. U igri je izgleda i dogovor s Mađarskom o osnivanju |