DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 76 <-- 76 --> PDF |
jedinstvenog mađarsko-hrvatskog nacionalnog parka, kojim bi se mađarska vlada lakše opravdala za neispunjenje dogovora sa Slovačkom u svezi sa zajedničkom izgradnjom hidroenergetskog objekta na Gabčikovu. Praktično od Eugena Savojskoga (od 1699) prvoga vlasnika Lovno-šumskog područja "Belje", pa do osnivanja Javne ustanove "Park prirode Kopački rit" 1997. godine, područjem su upravljali šumari, odnosno struka utemeljena na znanstvenim spoznajama suvremenoga šumarstva. Novim zakonskim aktima o zaštiti prirode "Hrvatske šume" od upravljača postaju korisnici, a eventualnim preimenovanjem Parka prirode u nacionalni park, Hrvatske šume izgubit će veći dio lovnošumskog područja Baranje. Preostaje još manji šumski pojas baranjskoga podravlja (tz. Dravsko-baranjski ritovi) koje za sada ima status zaštićenog krajolika prirode. I u ranijim razdobljima, pa i za vrijeme Socijalističke Jugoslavije, bilo je protivnika šumarskom načinu upravljanja i korištenja značajnijih i zanimljivijih prirodnih krajolika. Nametao se idealistički pristup koji je morao ustuknuti pred razlozima gospodarstva. Međutim i u takvim situacijama uvijek bi se našlo neko zadovoljavajuće rješenje, što se može većim dijelom zahvaliti Zakonu o zaštiti prirode iz 1960. godine (NN 19/60 čl. 5) koji je predvidio kategoriju upravljanog prirodnog rezervata. Na IV. svjetskom kongresu o nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima održanom 1992. godine u Caracasu (Venezuela) istaknuto je, da u svijetu postoji 33,3 %, a u Europi 18,7 % upravljanih rezervata označenih IV. kategorijom po UICN-u (tz. Habitat/ Species Management area; Protected area managed mainlv for conservation througt management intervention). Prema mnogim poznavateljima prilika u zaštiti prirode, kategorija upravljanog prirodnog rezervata bila je pravno rješenje, prihvatljiva za mnoga područja u Hrvatskoj, pa se stoga nije trebala ukinuti Zakonom o zaštiti prirode iz 1976. godine (NN 54/76). Zaključak Pojava javnih ustanova, zatim nova izvlaštenja šumskih površina iz "Hrvatskih šuma" u korist postojećih parkova prirode i nacionalnih parkova (Nacionalnog parka Plitvička jezera za 6.583 ha, N.p. "Risnjak" za 3.386, N.p. "Mljet" za 2.275 ha, N.p. "Kornati" proširio se za 500 m od obale i si.), često dozrelih šumskih sastojina i davanja istih na korištenje javnim ustanovama, zatim uvođenje dualizma u upravljanju lovno-šumskim područjima, itd. manje-više je političko pitanje s polazištem u interesima lokalne samouprave, kojekakovih općinskih načelnika i donačelnika u sprezi s lobiranim zaštitarima prirode, često povezanim s inozemnim emisarima i savjetnicima, te vodećim establismentom Državne uprave za zaštitu prirode. Malo je nade da bi se na tom planu moglo nešto promijeniti. Očigledno u ovom vremenu gospodarstveni razlozi nisu prioritetni, što će se odraziti na opstojnost drvno-preradivačke industrije, na zaposlenost, ubrzati će propadanje obitelji koje su živjele isključivo od rada u šumi, pa štoviše i naselja kao što su u Baranji "Tikveš" i Zlatna greda. Stoga je potrebno: sudbinu Lovišta "Belje" Hrvatskih šuma riješiti dogovorom između Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, "Hrvatskih šuma" i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO). Da li Lovište "Belje" (Park prirode Kopački rit) prepustiti nedirateljima prirode ("dontnaturtačerima") ili ga obnoviti i podići na razinu reprezentativnog državnog lovišta Hrvatske i vratiti mu sjaj i ulogu koju je imalo u prošlosti ili ga prepustiti prirodnoj evoluciji, zbog čega će, možemo tvrditi, doći do promjena u ekosustavu, koje u konačnosti neće zadovoljiti ni ornitologe, ni promatrače ptica, a niti turiste, a vjerojatno će zbog toga poneka vrsta životinja gotovo nestati s ovoga područja. ako problem nije moguće riješiti dogovorom potrebno gaje aktualizirati na razinu Hrvatskoga državnog sabora i Vlade. Što će se dogoditi s područjem kada se njime prestane gospodariti i sa veličinom šteta zbog odsutnosti gospodarenja moraju se upoznati saborski zastupnici i relevantni članovi Vlade. o problematici je potrebno javno progovoriti u novinama, na televiziji, radiju, u časopisima kao što su "Priroda", "Ekološki glasnik", "Hrvatske šume", "Šumarski list" i si. Moralo bi se energičnije utjecati na javno mišljenje da šumari nisu zatiratelji šume, divljih životinja i ne upropaštavaju prirodne ekosustave. Potrebno je demistificirati lobirane zaštitare prirode tz. "dontnaturtačere", koji neosnovano, a često i iz osobnog koristoljublja uzimaju sebi pravo nazivati se zaštitarima prirode. - budući da će se uskoro mijenjati Zakon o zaštiti prirode, potrebno je izboriti se za ukidanje članka 17 sadašnjeg zakona, kojim je ustoličena institucija Javne ustanove. Ako i ne dođe do ukidanja javnih ustanova, potrebno je izboriti za njenu realnu ulogu pomiritelja interesa gospodarstva, šumara - zaštitara prirode s interesima i zahtjevima idealističkih zaštitara prirode, "dontnaturtačera (Don´t touch the Nature) - izboriti se da se u novi Zakon o zaštiti prirode ponovno uvede kategorija upravljanoga prirodnoga rezervata, kojom bi se mogla riješiti mnoga pitanja proizašla iz interesa gospodarstva i pobornika nediratelja prirode. |