DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 101     <-- 101 -->        PDF

Tijekom sastanka raspravljano je o izrađenoj Tehničkoj
uputi za očuvanje plemenitih listača, koji je pripremila
grupa autora. Zbog velike grupe vrsta šumskog
drveća, koja su obuhvaćena u plemenitim listačama,
njihovo je očuvanje u uputi odijeljeno za vrste
koje su šire rasprostranjene ili rijetko pridolaze u šumskim
ekosustavima, ili pak imaju višestruku ulogu kao
npr. Prunus avium i Juglans regia. Glavna uloga ovih
Uputa bila bi osiguranje minimalnih zahtjeva za konzervaciju
gena pojedine vrste, a bila bi primjenjiva ili
adaptirana za primjenu, ovisno o njezinom stanju i situaciji
u pojedinoj zemlji. Završna verzija obuhvaćala
bi ekologiju i ciljeve konzervacije gena, načela i metode,
definiranje ekogeografskih zona (sjemenskih zona),
inventarizaciju genetskih resursa pojedine vrste,
određivanje broja populacija i individua potrebnih za
konzervaciju metodama "in situ" i "exsitu", kao i određivanje
uzgojnih radova koji bi se provodili u zaštićenim
sastojinama, te istraživanja utjecaja čovjeka na populacije
plemenitih listača. U dijelu Uputa jedno se poglavlje
odnosi na evolucijsku genetiku i konzervaciju
gena plemenitih listača, koja je od signifikantnog značenja
za očuvanje kontinuirane varijabilnosti ovih vrsta.
Randomizirana selekcija od 500 stabala pojedine vrste
obuhvatila bi većinu genetske varijabilnosti potrebne
za prirodnu selekciju, utvrdio je Prof. dr. Gösta
Eriksson.


Za potrebu očuvanja genofonda ovih vrsta potrebno
je očuvati postojeći genetski varijabilitet, njihovu
adaptabilnost za prirodnu evoluciju i za oplemenjivanje,
te unaprijediti saznanja o plemenitoj crnogorici.
Posebna je pozornost posvećena stanju s brijestovima,
a uključuje identificiranje i konzervaciju tolerantnih jedinki
na holandsku bolest brijestova, uz izbjegavanje
smanjenja veličine genetskog resursa ovih vrsta.


U sklopu nacionalnih izvješća referirano je o radovima
na "in situ" i "ex situ" konzervaciji vrsta plemenitih
listača koji su provedeni tijekom razdoblja od zadnjeg
zasjedanja održanog u Estoniji u tijeku lipnja 1998.
godine. Izvješća bi trebalo nadopuniti podacima koji bi
obuhvatili inventarizaciju, zakonodavstvo, istraživanja,
praktičnu primjenu, koordinaciju na nacionalnoj razini,
kao i promicanje svijesti u javnosti o važnosti očuvanja
plemenitih listača u šumskim ekosustavima.


Slika 2: Očuvanje genofonda gorskogjavora i na 1450 m


Domaćini su nas upoznali s najnovijim istraživanjima
koja su provedena u njihovoj zemlji na raširenoj
bolesti raka kore pitomog kestena (Dr. Eva Wilhelm),
te molekularnim istraživanjima kloroplastne
DNK kod divlje trešnje (Dr. Berthold H e i n z e).


Terenski dio sastanaka održan je na području
Salzkammerguta, gdje su sudionici upoznati s uzgojnim
radovima i očuvanjem genofonda plemenitih listača
(gorskoga javora, jasena i brijesta) na nadmorskim
visinama i do 1500 m (nižem subalpskom području).


Doc. dr. se. Davorin Kajba


IZVJESCE S INTERNATIONAL POPLAR SYMPOSIUMA II (IPS II/IUFRO)
održanog od 13. do 17. rujna 1999. godine u Orleansu, Francuska


Na međunarodnom simpoziju o topolama i vrbama
(IPS II/IUFRO) okupilo se ukupno 150 sudionika iz 28
zemalja. Nakon uvodnih riječi voditelja Simpozija dr.
Marca Vi 11 ara, te zamjenika ministra francuskog
Ministarstva poljoprivrede i ribarstva, te organizacije
I.N.R.A., rad se na simpoziju održavao prema programu
plenarnih sjednica.


Tijekom prve plenarne sjednice o kvaliteti drva referiranje
sudionika se odnosilo na najnovija istraživanja
provedena u zapadnoj Europi, SAD-u i Japanu, a
odnose se na smanjenje učešća lignina i njegove biosinteze
u topolama pomoću genetskog inženjeringa.
Tijekom kemijske preradbe drvne pulpe lignin je potrebno
odvojiti od celuloze, a budući je taj proces tok




ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 102     <-- 102 -->        PDF

sičan, zahtjevan za energijom, a rezultira također i smanjenjem
iskorištenja biomase. Za proizvodnu industriju
celuloznog drva znatno bi se poboljšanje ostvarilo
procesima koji bi osiguravali manje lignina u drvu ili
pak modificiranog lignina kojeg je lakše izdvojiti iz
celuloze. Pomoću genetskog inženjeringa pokušava se
modificirati ekspresija gena koji imaju odlučnu ulogu u
biosintezi lignina kod topola. Svjetske koorporacije
već godinama financiraju ova istraživanja, a transgenične
biljke topola već se nalaze i u prvim eksperimentalnim
testovima.


Poboljšanje kvalitete drva u industriji celuloznog drva
i papira, kao što su svojstva gustoće drva ili tenzijsko
drvo uvjetovana su i znatnom interakcijom genotip x
stanište, kako je utvrđeno u dosadašnjim istraživanjima.


Plenarne sjednice koje su obuhvaćale područja istraživanja
molekularnog oplemenjivanja i oplemenjivanje
na otpornost glede bolesti i štetnika, bilo je vezano
za mapiranje genetskih markera, lociranje genetskih
regiona odgovornih za otpornost, kao i ekspresiju sintetičkih
gena u transgcničnim topolama otpornim na
bolesti i štetnike.


Istraživanja fiziologije topola i fiziologije stresnog
stanja kod topola prezentirana su u referatima dobivenim
nakon provedenih obimnih radova u svjetskim
znanstvenim centrima, a odnosila su se na povećanje
koncentracije C02 i ozona u atmosferi. Utjecaj povećanja
njihove koncentracije još nije istražen glede njihovog
dugogodišnjeg interaktivnog djelovanja na rast i
fiziološke procese kod šumskog drveća. Utvrđene su
genetske razlike u otpornosti pojedinih klonova topola,
no njihovo djelovanje (posebice ozona) utječe na smanjenje
količine dušika u biljci i djeluje negativno na njegovu
translokaciju. Također se znatna znanstvena pozornost
posvećuje genetskoj varijabilnosti osmotskog
potencijala i osmotskog stresa, te njegove regulacije.


Većinu ovih istraživanja izlagali su kemičari, biokemičari
i molekularni biolozi, te ona predstavljaju novu
strategiju u pristupu poboljšanja svojstava topola i vrba.


Dio plenarnih izlaganja koji se odnosio na genetske
resurse i ekologiju topola i vrba obuhvaćao je radove
na njihovoj konzervaciji u pojedinim dijelovima svijeta,
njihovoj geografskoj raširenosti i genetskom diverzitetu
u prirodnim sastojinama. U tome dijelu izlaganje
i referat naših autora, D. Kajba, S. Bogdan i P.
Vratarić, pod naslovom:"Growth of white willow
clones (Salix alba L.) in mixed plantations with black
alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) on the peat-clay
type of soil in Podravina (Croatia)". I u sklopu ovog dijela
istraživanja provedeni su znatni radovi na izučavanju
izozima, mikrosatelita i drugih molekularnih
markera, te mogućnosti genetskog inženjeringa u sklopu
izučavanja genetske varijabilnosti različitih vrsta
topola i vrba.


Domaćini su nas upoznali i sa stanjem topolartsva u
njihovoj zemlji. Kulture topola u Francuskoj obuhvaćaju
ukupno 250.000 ha, što je 0,5 % njezine ukupne
površine. Do kraja devedesetih godina sadilo se od 1,5
do 2 milijuna sadnica topola, stoje odgovaralo površini
od 10 000 ha. Gustoća sadnje iznosi od 155 do 204 sadnica
po hektaru. Najrašireniji su klonovi ´1-214´ i
´1-45/51´ (30 %), ´Dorskamp´ (10 %), te hibridi P. x
interamericana (´Beaupre´, ´Boelare´, ´Unal´, ´Raspalje´ i
´Donk´). Francuska ima 230 privatnih rasadnika specijaliziranih
za reprodukciju i uzgoj topola, a također i
95 % ukupne površine topolovih kultura u vlasništvu
je privatnika.


U terenskom dijelu simpozija obišli smo klonskc
testove topola uz rijeku Loire (Jugnie i Denee). U novim
testovima CEMAGREFA koriste se kontrolni klonovi
´Beaupre´, ´Boelare´ i ´Dorskamp´, te novi eksperimenatlni
klonovi kao ´Hazendas´ i drugi. Većina klonova
osjetljiva je na bolesti Melampora larici-populina
i allii-populina.


Slika 1. Klonski test klonova P. x interamericana i P. x euramericana
uz rijeku Loire (plantažna starost osam godina).


Slika 2. Testiranje genetski modificiranoh klonova topola s reduciranim
sadržajem lignina (I.N.R.A., Orleans).