DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 102 <-- 102 --> PDF |
sičan, zahtjevan za energijom, a rezultira također i smanjenjem iskorištenja biomase. Za proizvodnu industriju celuloznog drva znatno bi se poboljšanje ostvarilo procesima koji bi osiguravali manje lignina u drvu ili pak modificiranog lignina kojeg je lakše izdvojiti iz celuloze. Pomoću genetskog inženjeringa pokušava se modificirati ekspresija gena koji imaju odlučnu ulogu u biosintezi lignina kod topola. Svjetske koorporacije već godinama financiraju ova istraživanja, a transgenične biljke topola već se nalaze i u prvim eksperimentalnim testovima. Poboljšanje kvalitete drva u industriji celuloznog drva i papira, kao što su svojstva gustoće drva ili tenzijsko drvo uvjetovana su i znatnom interakcijom genotip x stanište, kako je utvrđeno u dosadašnjim istraživanjima. Plenarne sjednice koje su obuhvaćale područja istraživanja molekularnog oplemenjivanja i oplemenjivanje na otpornost glede bolesti i štetnika, bilo je vezano za mapiranje genetskih markera, lociranje genetskih regiona odgovornih za otpornost, kao i ekspresiju sintetičkih gena u transgcničnim topolama otpornim na bolesti i štetnike. Istraživanja fiziologije topola i fiziologije stresnog stanja kod topola prezentirana su u referatima dobivenim nakon provedenih obimnih radova u svjetskim znanstvenim centrima, a odnosila su se na povećanje koncentracije C02 i ozona u atmosferi. Utjecaj povećanja njihove koncentracije još nije istražen glede njihovog dugogodišnjeg interaktivnog djelovanja na rast i fiziološke procese kod šumskog drveća. Utvrđene su genetske razlike u otpornosti pojedinih klonova topola, no njihovo djelovanje (posebice ozona) utječe na smanjenje količine dušika u biljci i djeluje negativno na njegovu translokaciju. Također se znatna znanstvena pozornost posvećuje genetskoj varijabilnosti osmotskog potencijala i osmotskog stresa, te njegove regulacije. Većinu ovih istraživanja izlagali su kemičari, biokemičari i molekularni biolozi, te ona predstavljaju novu strategiju u pristupu poboljšanja svojstava topola i vrba. Dio plenarnih izlaganja koji se odnosio na genetske resurse i ekologiju topola i vrba obuhvaćao je radove na njihovoj konzervaciji u pojedinim dijelovima svijeta, njihovoj geografskoj raširenosti i genetskom diverzitetu u prirodnim sastojinama. U tome dijelu izlaganje i referat naših autora, D. Kajba, S. Bogdan i P. Vratarić, pod naslovom:"Growth of white willow clones (Salix alba L.) in mixed plantations with black alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) on the peat-clay type of soil in Podravina (Croatia)". I u sklopu ovog dijela istraživanja provedeni su znatni radovi na izučavanju izozima, mikrosatelita i drugih molekularnih markera, te mogućnosti genetskog inženjeringa u sklopu izučavanja genetske varijabilnosti različitih vrsta topola i vrba. Domaćini su nas upoznali i sa stanjem topolartsva u njihovoj zemlji. Kulture topola u Francuskoj obuhvaćaju ukupno 250.000 ha, što je 0,5 % njezine ukupne površine. Do kraja devedesetih godina sadilo se od 1,5 do 2 milijuna sadnica topola, stoje odgovaralo površini od 10 000 ha. Gustoća sadnje iznosi od 155 do 204 sadnica po hektaru. Najrašireniji su klonovi ´1-214´ i ´1-45/51´ (30 %), ´Dorskamp´ (10 %), te hibridi P. x interamericana (´Beaupre´, ´Boelare´, ´Unal´, ´Raspalje´ i ´Donk´). Francuska ima 230 privatnih rasadnika specijaliziranih za reprodukciju i uzgoj topola, a također i 95 % ukupne površine topolovih kultura u vlasništvu je privatnika. U terenskom dijelu simpozija obišli smo klonskc testove topola uz rijeku Loire (Jugnie i Denee). U novim testovima CEMAGREFA koriste se kontrolni klonovi ´Beaupre´, ´Boelare´ i ´Dorskamp´, te novi eksperimenatlni klonovi kao ´Hazendas´ i drugi. Većina klonova osjetljiva je na bolesti Melampora larici-populina i allii-populina. Slika 1. Klonski test klonova P. x interamericana i P. x euramericana uz rijeku Loire (plantažna starost osam godina). Slika 2. Testiranje genetski modificiranoh klonova topola s reduciranim sadržajem lignina (I.N.R.A., Orleans). |