DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 110     <-- 110 -->        PDF

zani u skladu s važećim normativima u JP "Hrvatske
šume", u vremenu učinkovitoga rada i kao satni obujamni
učinak. Za postavljene ciljeve značajno je da su
sve pile razmatrane na jednak način u približno jednakim
uvjetima.


5. Zaključak:
Zaključci su iznijeti sustavno i sažeto, bez nedoumica.
Najprije se ispravno ističe da su istraživanja obavljena
u skladu s postavljenim ciljevima, da su sva mjerenja
provedena u skladu s preporukama međunarodnih
normi, da su obavljena mjerilima i mjernim lancima koji
udovoljavaju kriterijima međunarodnih normi i organizacija.


Donosimo u cijelosti tekst Povjerenstva o ocjeni izrađenog
magistarskog rada:


"Magistarski radpristupnika po opsegu provedenih
istraživanja značajno premašuje okvire prosječnoga
rada ove vrste. Kao predmet istraživanja izabrana je
motorna pila lančanica, najzastupljenije mehanizirano
radno sredstvo u šumarstvu. Izabrani predmet istraživanja
značajan je i po tome što su na rukovateljima posljedice
njegove uporabe najjače izražene. Sve to daje
provedenome istraživanju posebnu važnost. Pored toga,
pristupnih je u svojim istraživanjima problem obradio
cjelovito i sveobuhvatno, što je gotovo pionirski
pothvat.


Istraživanjima je prethodila iscrpna analiza do sada
obavljenih istraživanja izabranoga problema. Pritom
jepristupnik obradio mnoge naslove kako citirane tako


IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


i studijske literature, obavio mnoge rasprave i konzultacije.
Sve je to doprinijelo ispravnom određivanju ciljeva
istraživanja. Plan istraživanja bio je jasno i precizno
postavljen. Mjerenja su obavljena u skladu s preporukama
nacionalnih i međunarodnih normi i organizacija.
Svi su uporabljeni mjerni lanci bili izabrani sukladno
istim preporukama. Posebna je pozornost posvećena
i analizi utjecaja okruženja na istraživane veličine
kako bi se eventualni neželjeni utjecaji uočili, izolirali
i objasnili.


Pristupnik je po prvi puta u ovome radu dao odgovore
na mnoga do sada neistražena pitanja, otvorio
mnoge puteve budućih istraživanja, čime će ostaviti
trajni trag u šumarskoj praksi.


U svim je dijelovima rad vođen sustavno i pregledno.
Podaci su jasno iskazani, a obavljena analiza ne
ostavlja prostora nepotpunom zaključivanju. Pristupnik
je u radu pokazao da može uspješno i samostalno
oblikovati znanstvenu zadaću, primijeniti suvremene
mjerne postupke.


Rad je tehnički zavidno opremljen, grafička je priprema
slikovnih prinosa vrsna, mjeriteljski su iskazi u
skladu s priznatim normama, a ispis mjernih veličina
zakonit. "


Time je Stjepan Puljak, dipl. ing. šum. promoviran u
zvanje magistra biotehničkih znanosti, područje iskorišćivanje
šuma, na čemu mu još jednom svi čestitamo.


Rezultati njegovih istraživanja naći će primjenu u
praksi uporabe dijela mehanizacije u šumarstvu.


dr. Dominik Raguž


SIBIRSKI LED U SRCU


Na žalost, odvajkada je bilo tako
Da su zbog gluposti velikih stradali i mali.


La Fontaine, Fables II, 4


U bivšoj državi Jugoslaviji između dva rata bilo je
ljudi koji su dospjeli u zloglasne zatvore i logore staljinističkoga
režima. Ponajprije su to bili članovi KPJ koji
su boravili u Sovjetskom Savezu po partijskim dužnostima
ili školovanju. Nakon dugogodišnjeg boravka
u logorima Sibira napisana su dva memoarska književna
djela, iako ih je izdano dvadesetak, a možda i više,
na prvome mjestu je djelo Karla Stajnera , 7000


dana u Sibiru (Globus, 1981), a drugo djelo je napisao
inženjer šumarstva Julius Jemeljanović Baran
o v s k i: "Sibirski led u srcu" (Centra za informacije
i publicitet, Zagreb, naklada 7000 primjeraka).


Ovdje ćemo se ponajprije osvrnuti na djelo Baranovskoga,
jer je po zanimanju bio šumar, a po povratku
iz Sovjetskog Saveza 1957. radio je u Sekretarijatu za
šumarstvo pri Izvršnom vijeću Narodne Republike
Hrvatske.


Znakovito je napomenuti kako su me u knjižnici
grada Zagreba odvraćali od čitanja ovoga djela te je bilo
potrebno pričekati za to neko bolje vrijeme.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 111     <-- 111 -->        PDF

Ovoga ljeta u visokoj starosti umro je Julius Baranovski.
Podrijetlom Ukrajinac, rođenje 1904. godine u
Bosni i Hercegovini, općina Prnjavor. Roditelji su mijenjali
mjesta stanovanja, a otac zidar držao se gradova
gdje se našlo više posla. Živjeli su između ostaloga i u
Prnjavoru. Bilo je osmero djece, majka je umrla, ostali
su bez svega pa i kuće. U takvim prilikama Julius je prihvatio
radnički posao. Godine 1921. sa svojim poslodavcem
iz Vinkovaca dospio je u Zagreb, i uključio se u
radnički pokret, a posljedica toga bio je otkaz. Centralni
komitet komunističke partije Jugoslavije uputio gaje
u Sovjetski Savez na školovanje. Na putu kroz Poljsku
oduzimaju mu putovnicu i kod prijelaska granice u Rusiju
osuđen je zbog ilegalnog prelaska granice. Do prispjeća
dokumenata prošlo je skoro tri godine.


U Sovjetskom Savezu završava Gimnaziju, a potom
i Šumarski fakultet. Diplomski rad napisao je na temu:
"Splavarenje drva i rezane građe zapadnim Dvinom u
pribaltičke zemlje".


Po završetku studija radio je u Oblasnom izvršnom
komitetu grada Kalinjina na Volgi kao savjetnik za šumarstvo
i drvnu industriju. Uhapšen je 1937. godine. O
tome opširno piše kao i o svojim osjećajima i optužbama
za izdajstvo domovine, teror, antisovjetsku agitaciju
i sudjelovanje u antisovjetskim organizacijama. Pri
istražnim postupcima tuklo se uz viku i psovke. U siječnju
1938. godine "Osobni savjet NKVD-a", bez suda,
osudio gaje na 10 godina prisilnoga rada u radnim logorima,
poznatima kao GULAG-i. Nakon brojnih teškoća
i žalbi dopušten mu je sastanak sa suprugom Antonjinom,
prije odlaska u logor. Nju su izbacili iz stana,
otpustili je s posla i isključili iz partije, jer nije pristala
da ga se odrekne kao supruga. "Tonja, nemoj ništa
žrtvovati za mene. Gledaj samo kako ćeš spasiti sebe i
djecu. Oprosti ! -Vratili su me u ćeliju gotovo slomljenog."
Slijedio je zatvor u Lenjingradu gdje su osuđenici
bili teško kažnjavani i premlaćivani za najmanji prestup.
Premještanje u nekoliko logora, pa je tako stigao u
Kargopol na rijeci Onegi. Logor je bio velik jedan kvadratni
kilometar. Osuđenici su svakoga dana umirali od
gladi i batina. Sijedih su zatim i drugi logori u Sibiru
(Pojamenka, Rabovo, Suhaja, Uhta). Logoraši su radili
na šumskim poslovima - splavarenju drveta u jezero
Lač, istovaru šlepera itd. Baranovski je uspio napisati
žalbu Osamnaestom kongresu SPP, ali je bila odbijena
po Vrhovnom tužitelju Sovjetskoga Saveza.


Došlo je doje napada Njemačke na Sovjetski Savez.
Logorska uprava dobila je narudžbu za isporuku brezovine
za vojne potrebe tj. kod izrade zrakoplova. U
šumi koju su sjekli nije bilo takvog materijala pa je
načelnik logora odredio Juliusa da u drugim šumama
izabire stabla za sječu. Drugog stručnjaka nisu imali.
Našao se sam u šumi, jer čuvari taj napor nisu mogli izdržati.
Stiglo je priznanje, pa je postavljen za tehničkog
rukovoditelja za vojne potrebe.


U studenom 1942. nakon šest godina provedenih u
nekoliko logora, ponovno je uhapšen i ponovno osuđen
za iste optužbe, pa mu je dodijeljeno još osam godina
kazne. Ponovno logor i rad u šumi uz minimum hrane.
Nemoguće je opisati užasne životne prilike logora
Aleksejevski. Uz pomoć potpukovnika Didorenka
slab i bolestan dospio je u invalidski odjel logora.


Završio je rat ali amnestija je obuhvatila samo građanske
krivce i kriminalce. Bio je iznenađen posjetom
sina Volođe i kćeri Valje. 1948. godine stražar je pucao
u Juliusa kada je zasijecao drveće, metak mu je probio
kaput. Nakon Rezolucije Informbiroa postao je sumnjiv
kao titoist pa su počela nova hapšenja, izolacije i
istrage.


Ipak, nakon 13 godina provedenih u užasnim logorima,
postao je prognanik na obali Jeniseja u Sibiru. Do
tog mjesta putovalo se iz logora u logor punih devet
mjeseci, ali nitko mu nije dao obavijest o progonstvu.
Ovdje je bio postavljen za tehničkog rukovoditelja velikog
Šumskog gospodarstva, koje je imalo brojne
pogone (tvornicu za izradu željezničkih pragova, pilanu,
skladište rezane grade itd.).


Prva supruga se preudala, te sc Julius oženio Olgom,
također ranijom osuđenicom. Došla je odluka o progonstvu.
Bilo je više promjena mjesta (bez slobode kretanja)
i rada u šumarstvu, uz česta politička nepovjerenja
i prezir prema onome tko zna više.


Staljin je umro 1953. godine i dolazi do sporazuma
Tita i Hruščova. Odlukom Vojnoga suda 1956. godine
zaključeno je kako nije pronađena krivica za djela po
kojima je osuđen i potpuno je rehabilitiran za prvu i
drugu osudu.


Uz teškoće, ali i pomoć jugoslavenskih vlasti, u lipnju
1957. godine vratio se s kćerkom Nadjom u Jugoslaviju.
Tito i Ranković intervenirali su kod Hruščova,
pa je nakon šest mjeseci došla i supruga Olga. Sin Vladimir
morao je ostati u Rusiji jer nije dobio dozvolu
sovjetskih vlasti.


Kako je već navedeno, zaposlio se u Sekretarijatu za
šumarstvo Izvršnog Vijeća najprije kao savjetnik, a zatim
kao glavni inspektor šumarskog sekretarijata. Pored
sposobnosti razlog za to bila je i knjiga: "Organizacija
rada na eksploataciji šuma".


Joža Vlahović napisao je pogovor i kritiku ovoga djela
koje je obuhvaćeno u tri knjige, 919 strana. Njegove
završne riječi su: "Kada slušate svjedočenja toga čovjeka
može vam se učiniti da su ovaj uzburkani vijek i sva
njegova revolucionarna gibanja, divovski, nezadrživi
pokreti masa, sukobi i ratovi, nasilja i stradanja i ljudsko
propadanje do tragične granice, bezumlja, istodobno
neusporedivi i nevjerojatni, nezadrživi usponi neuništivog
života Juliusa Jemeljanovića Baranovskog".


Mladen Stojković