DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 27     <-- 27 -->        PDF

A. Mcštrović: USPIJEVANJE MUNIKE Pinu.i heldreichii Christ U HERCEGOVINI
Šumarski liši br. 9 10. CXX11I (1999). 43 1-452
RASPROSTRANJENOST - Expansion


Prirodna


Munika najčešće tvori čiste sastojine, a ponekad i
mješovite sastojine s drugim četinjačama (molika, c.
bor, jela) i listačama (bukva) na mediteranskim i submediteranskim
planinama Balkanskog poluotoka i južne
Italije. Lijepe manje sastojine tvori na bosanskim
planinama Hranisavi, Bjelašnici i Visočici, zatim u
Hercegovini samo na sjevernim padinama Čvrsnice,
Čabulje, Prenja, Veleža i Orijena-Štirovnika. U Crnoj
Gori i na Kosovu dolazi na Bijeloj Gori, Lovćenu, Durmitoru,
Sinjajevini, Bjelasici, Maganiku, Kameniku,
Komovima, Koritniku, Žlijebu i na padinama Prokletija.
U Makedoniji se javlja na Galičici, Korabu, Rudoki i
na ogranku Sar-planine. U Bugarskoj se javlja na plani-


Umjetna


Umjetno proširenje areala munike zahtijeva da se
svestrano izuči njena ekologija, sposobnost adaptiranja
na nova staništa, otpornost i dr. Bioekologija munike
danas je dosta dobro upoznata. Munika je prilagođena
na kratko vegetacijsko razdoblje, sušno i planinsko ljeto,
a isto tako i na surove visokoplaninske uvjete za vrijeme
zime. Neprijeporno je da su do sada stečena znanja
kroz praktičan ili znanstvenoistraživački rad podstakla
šumare da ovu vrstu koriste za pošumljavanje
kserotermnijih staništa, unoseći istu ponekad i u mezofilnijc
uvjete. Tako su prije četiri do šest desetljeća podignute
prve grupacije ili manje kulture te vrste šumskog
drveća. Takvi i slični pokušaji omogućuju nam da
donesemo i prve zaključke o uspjehu introdukcije mu


-
Natural
ni Pirinu i Slavjanki (Ali-Botuša). U Albaniji je najrasprostranjeniji
bor, koji dolazi od sjevera do juga zemlje.
U Grčkoj se javlja na sjeveru i to u Epiru, Makedoniji i
Tesaliji na planinama Gramosu, Tymphiju, Pindu, Vermionu,
Olimpu i donjem Olimpu (Kato-Olimpu). U
južnoj Italiji dolazi u Kalabriji i Brazilikati. Prethodnim
su nalazišta munike utvrđena od sjevera do juga i od istoka
do zapada. Mnogim lokalnim istraživanjima detaljnije
je utvrđeno disjunktno rasprostranjenje munike
u okviru navedenih granica. U okomitoj rasprostranjenosti
obično zauzima pojas od 1.000 do 1.900 m nad
morem, ali se javlja i niže (720 m) u Grčkoj i više


(2.500 m) na Olimpu također u Grčkoj.
Artificial


nike na više-manje nepovoljnim specifičnim staništima
za muniku na prostoru Balkanskoga poluotoka. Na do
sada istraženim staništima na kojima je munika umjetno
podignuta, utvrđen je osjetno sporiji rast stabala
munike od stabala crnoga bora, što potvrđuje iskustvo
daje spor rast u mladosti obilježje te vrste drveća. Na
muniku treba računati pri pošumljavanju vrlo siromašnog
i oskudnog, kamenitog, vapnenastog, bezvodnog,
krševitog planinskog područja, gdje crni bor ne dolazi i
gdje samo munika može dati lijepa i pravilno uzrasla
stabla. Munika stoga pripada vrstama drveća s najmanjim
zahtjevima u Europi - posjeduje širok ekološki
raspon, nalazeći se često vrlo visoko u pojasu bora krivulja,
dosežući granicu šumske vegetacije.


MUNIKA U HERCEGOVINI - Pinus heldreichii Christ in Herzegovina


Općenito


Na prostoru Hercegovine munika je prirodno rasprostranjena
na njenim planinskim lancima u čistim
prirodnim sastojinama. Međutim, nerijetko tvori mješovite
sastojine sa crnim borom i borom krivuljom, te
pojedinačno pridolazi u mješovitim sastojinama bukve
i obične jele. Široka ekološka amplituda munike omogućava
pojavu većeg broja tipova njenih šuma, odnosno
izdvajanje posebne sveze šuma munike Pinion heldreichii,
Horv. 1946, što predstavlja široki kompleks fitocenoza,
od kojih skup hercegovačkih fitocenoza tvori
jedan od osnovnih skupova istih. Do sada je proučen
veći broj tipova šuma munike iz skupa hercegovačkih
fitocenoza, koje su prirodno pridošle na prethodno navedenim
planinama Hercegovine. Hercegovačke šume
munike (Pinetum heldreichii hercegovinicum Horv.
1963) javljaju se najčešće u vidu vrlo raskidanih sastojina,
gdje se ova vrsta nalazi pojedinačno ili grupimično
unutar više fitocenoza visokoplaninskih rudina ili u zajednicama
subalpinske bukve i šuma bora krivulja. U


Generally


ovom prirodnom dijelu areala munika izgrađuje, prema
Fukareku (1966.) sljedeće fitocenoze:
a) Amphoricarpo-Pinetum heldreichii Fukarek 1966.


zauzima izložene i vrlo uske dolomitne grebene s
izrazito strmim padinama na nadmorskoj visini od


1.300 do 1.800 m. Odlikuje se brojnim endemnim
vrstama, među kojima su za zajednicu svojstvene:
Amphoricarpus neumameri, Thesium auricilatum i
Hieracium villosum, tipičnih za kserofilne i kamenjarske
fitocenoze.
b) Senetio-Pinetum heldreichii Fukarek 1966. zauzima
relativno povoljnija staništa. Za ovu zajednicu također
su karakteristične neke endemne vrste kao što su
Senetio vissianianus i Sesleria coerulans.


c)
Pinetum-nigre-heldreichii Fukarek 1966. zauzima
granična područja c. bora i munike, gdje dolazi do
prirodnog križanja ovih dviju vrsta borova, što se
odražava u morfološkim svojstvima jedne i druge
vrste u fitoeenozama crnoga bora i munike.