DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 61 <-- 61 --> PDF |
I. Dimilrov: ŠUMSKI POŽARI U HRVATSKOJ POVOD ZA RAZMIŠLJANJE Šumarski list br, 9-10, CXXIII (1999), 461-468 IZOLINIJE SREDNJEGA NAJNIŽEGA SADRŽAJA VLAGE IZOLINIJE SREDNJEGA NAJNIŽEGA SADRŽAJA VLAGE U GORIVU (%) ZA SIJEČANJ (RAZDOBLJE 1956-1975.) U GORIVU (%) ZA SRPANJ (RAZDOBLJE 1956-1975.) Autor T. Dimitrov Autor T. Dimitrov Eksperimentalni laboratorij Makarska (341) u središtu je primarnog klima-požarnog područja 9,4 -19,5 Vrijednosti ravnoteženoga sadržaja vlage u gorivu (%) 015 - 598 Oznaka meteorološke postaje Granica krša Slika 6. Karta prostorne razdiobe primarnog i sekundarnog klimapožarnog područjaza siječanj (razdoblje 1956.-1975.) razmjere, a istovremeno je broj požara u Hrvatskom primorju i Istri ispod prosjeka ". Nisu isti ni klimatski ni vegetacijski uvjeti, a odgovor se može naći u knjizi "Osnove zaštite šuma od požara" tiskanoj u Zagrebu, 1987. godine. Međutim, pitanje je u osnovi korektno i njegovo je objašnjenje korisno ne samo za stručnu nego i za širu javnost. Odgovor daju klima-požarna područja na tlu Hrvatske koja su dokazana na temelju analize 20-godišnjeg niza podataka određenih meteoroloških elemenata, unutar kojih nastaje najveće isušivanje (a time i zapaljivost) mrtvog gorivog materijala. Na kartama su prikazana prostorna i vremenska razdioba (za siječanj i srpanj) dvaju klima-požarnih područja i to: primarnog (na tlu Dalmacije i dijela BiH) i sekundarnog (na tlu dijela Istre i dijela Hrvatskog primorja). Veća je učestalost i veći je intenzitet šumskih požara (što rezultira i većom sagorjelom površinom) koji nastaju unutar klima- požarnih područja, a manja je učestalost i slabijeg su intenziteta šumski požari (što rezultira i manjom sagorjelom površinom) koji nastaju izvan tih područja. Razlog je jednostavan, jer to kontroliraju (uvjetuju) vrijeme i klima našeg priobalja. 7,5 - 11,8 Vrijednosti ravnoteženoga sadržaja vlage u gorivu (%) 015 - 598 Oznaka meteorološke postaje Granica krša Slika 7. Karta prostorne razdiobe primarnog i sekundarnog klimapožarnog područja za srpanj (razdoblje 1956.-1975.) Granice klima-požarnih područja prikazanih na kartama čitatelj ne treba strogo uzeti, jer su rezultat analize za razdoblje od 1956. do 1975. godine. Sada bi mlađi istraživači trebali napraviti analizu za razdoblje od 1976. do 1995. godine, kako bi se zbog promjene klime dokazala nova prostorna i vremenska razdioba klimapožarnih područja na tlu Hrvatske. S druge pak strane, uglavnom nestručnjaci, tu vrlo osjetljivu problematiku opasno pojednostavljuju ili još gore politiziraju, stoje slaba strana današnjice i predstavlja besmislicu. Stoga mnoga pitanja široj javnosti ostaju bez odgovora. O problematici se šumskih požara treba raspravljati na nepolitičkoj razini i o tome trebaju u prvome redu govoriti šumari, meteorolozi, biolozi, ekolozi, agronomi i stručnjaci iz ostalih znanstvenih disciplina koje graniče s požarnom znanošću. Tu pripadaju i nositelji organizacije zaštite šuma od požara u Hrvatskoj, koje treba ujediniti radi timskoga rada, na primjeru razvoja požarne znanosti u Institutu za šumarska istraživanja INRAu Francuskoj, ili Kanadske šumske službe. Uz potporu hvale vrijedna izvješća kanadskih savjetnika g. Cliffa B. Smitha i g. Murraya W. Mac |