DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 101     <-- 101 -->        PDF

Značajno proširenje pilanske
proizvodnje postignuto je 1972. godine
izgradnjom nove pilane u Đurđevcu
(30.000 m3), a u Koprivnici
je stavljeno u pogon još nekoliko
manjih gatera (10.000 m3), tako da
je ukupni prorez povećan ukupno
na 70.000 m´/godišnje, ali je često i
premašen.


Glede velikog udjela hrastovine
na području Đurđevca, 1976. godine
je puštena u pogon tvornica masivnog
namještaja u Đurđevcu, i to
uglavnom za izvoz.


Osnovana je nova tvornica vrata
u Koprivnici s kapacitetom 1000
vratnih krila dnevno, odnosno


250.000 kom. godišnje.
Još od 1963. godine inž. Ivković
priprema studije za ulaženje u sasvim
novi smjer proizvodnje, stoje
bila prekretnica u razvoju "Bilo-
Kalnika".


Industriju papirne ambalaže ostvario
je 1964. godine puštanjem u
pogon nove tvornice valovite ljepenke
i kutija od ljepenke (555 tona),
a 1965. godine puštena je u pogon,
u probnu proizvodnju, nova
tvornica valovitog kartona i ambalaže
(7000 tona). U pregovorima sa
danskom firmom Hartman, kupuje
postrojenje za novu tvornicu hart-
man ambalaže, koja je 1970. godine
stavljena u pogon u Koprivnici. U
početku je za sirovinu korištena drvenjača,
ali je prelazom na 100%
papirne makulature - dio otpada od
kartonaže - poboljšana kvaliteta i
ubrzana je proizvodnja (podlošci za
jaja, voće, povrće, meso itd).


Potražnja raznih podložaka je
dnevno rasla, te je 1979. godine puštena
u pogon nova tvornica hart-
man II, udvostručen kapacitet (ukupno
113 milijuna podložaka).


Novi "Zaštitni pogon" za konfekcioniranje
valovitog kartona uz
primjenu stiropora i plastike pustio
je u rad 1976. godine u Glogovcu
kraj Koprivnice, a u svrhu zaposlenja
i rehabilitacije invalida rada.


1979. godine je u Borovljanima
kraj Glogovca pustio u rad tvornicu
papirnih vreća (2.000 tona), a u Koprivnici
je počela proizvodnja vodonepropusne
ambalaže.


1980. godine je u kartonaži
montiran novi "VELPAP" - stroj sa
suvremenom opremom, čime je
povećana proizvodnja na 30.000
tona, uz mogućnost povećanja do


50.000 tona godišnje. Time je D.I.P.
postao jedna od najsuvremenijih
tvornica u ovom dijelu Europe.
Sva gornja postrojenja podizana
su ingenioznošću inženjera Ivkovića.
Podizanje svih postrojenja pratio
je tijekom gradnje, a zatim i tijekom
proizvodnje, pronalazio nedostatke
i otklanjao ih. Tu je bio pravi
"majstor", a to su mu priznanje davali
i svi suradnici. Strog i nepopustljiv,
štediša, imao je "oštro oko",
čime je postizavao mnoge uštede.


Osim svih tih tvornica, pogona i
postrojenja inž. Ivković surađivao
je i poslovno i tehnički s poduzećima
"Javor" iz Križevaca, "Gaj" iz
Pitomače, te i nekim drugim poduzećima
iz drvne industrije.


Prije umirovljenja inž. Ivković
je planirao smjernice razvoja "Bilo-
Kalnika" u sljedećim tokovima:


razvoj finalne drvne industrije u


preradi


proširenje proizvodnje papirne


ambalaže i papira


funkcionalno povezivanje D.I. s
šumarstvom u svrhu osiguranja
sirovina za buduću finalnu preradu


osim navedenoga, ostali su gotovi
projekti za tvornice celuloze
i poluceluloze.


Inž. Ivković umirovljenje 1. veljače
1987. g. Za zasluge, požrtvovan
rad i zalaganje na radu primio je
mnoga priznanja, čak i medalju tadašnjeg
predsjednika republike.
Nije ni čudo jer je životni opus inž.
Ivkovića - u suradnji sa svojim suradnicima
bio zaista velik. Ostavio


je kolektiv od 3.000 radnika, desetak
pogona i tvornica na 20 hektara
površine u Koprivnici i nešto manje
površine u Đurđevcu. Bio je Spiritus
movens i generator uspjeha.


Inž. Ivković umro je 15. rujna
1998. godine u Koprivnici nakon
operacije pluća, kada su mu naglo
zakazale funkcije svih vitalnih organa.
Pokopan je u Koprivnici.


Našeg dragog kolegu Štefa pamtit
ćemo kao skromnog, druželjubivog
i dobrog prijatelja, te nadasve
poštenog i uspješnog gospodarstvenika,
a njegova obitelj - supruga i
troje djece kao brižnog supruga i
oca.


Neka mu je vječni spomen i hvala
i lahka mu bila Hrvatska gruda.


Rudolf Tomek dipl. inž. šum.