DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 45     <-- 45 -->        PDF

unikomerc-uvoz


JsiirfJL


Tel.: 01 6221 555, Fax: 01 6221 569




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 44     <-- 44 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXII1 (19991,543-563
ZUSAMMENFASSUNG: Kontinentales Relief, seine Merkmale und Faktoren
werden konzis beschrieben und seine Wichtigkeit als ökologischer Faktor
und Modifikator wird betont. Einige ältere und neuere Reliefunterlagen werden
erwähnt: Höhezonenkarten, Karten von geomorphologishen Eigentümlichkeiten,
Profile, Luft-und Satelitaufnahmen.


Ausgenommen der phytogeographischen Werke und Erkenntnisse, in der
aktuellen und zitierten Literatur bestehen keine klare und zweifellose Kriterien
und Definitionen für die fundamentalen Reliefformen -Ebenenstufe,
Bergstufe, montane Stufe, subalpine Stufe und alpine Stufe. Für ihre genauere
Angehörigkeit und Analyse sind nicht nur die Meereshöhen genügend zuverlässig,
sondern ist auch die Vegetationsbedeckung entscheidend (aber völlig
vernachlässigt) weil die zonalen und interzonalen Phytozönosen direkt und
auffallend einzelne morphographische Einheiten, ihre Verbreitung und Standortzustände
und Veränderungen bezeichnen.


Jede einzelne Reliefform besitzt ökologische, biologische, wirtschaftliche,
physiognomische und andere Merkmale die nicht unterschätzt oder generalisiert
werden sollen. Jede Reliefeinheit/Reliefform sollte eine fachlich übereinstimmte,
eindeutige Beschreibung (Definition) haben, ohne Rücksicht auf weitere
wissenschaftliche, wirtschaftliche und jede andere praktische Bestimmung
und Anwendung.


Nach den wissenschaftlichen Kenntnissen Name/Form alpine Stufe (Alpinengebirge)
ist korrekt nur für Alpen und verwandte Massive in denen über
der natürlichen Waldgrenze ein, von Makrorelief und Makroklima bedingter,
Klimazonaler Gürtel der Alpinen vegetation existiert. Solche höchste Relieferhebungen
- alpine Stufe (Alpinengebirge) -existieren in Republik Kroatien
und Republik Bosnien und Herzegowina nicht und alle Gebirge die als alpine
Stufe gennant wurden sind in Wirklichkeit Gebirge der subalpiner Stufe.


Häufige und eingewurzelte Verwendung den Namen von Berge, und besonders
der Gebirge und Alpengebirge, als Synonyme ist überall unwissenschaftlich
und fehlerhaft und der Gebrauch dieser Synonyme soll aufgegeben werden.
Substantiv-und Adjektivbezeichnungen: Alpinengebirge, (alpine Stufe)
und ähnliches sollen aus den Besehreibungen der Reliefformen in Republik
Kroatien und Republik Bosnien und Herzegowina und aus allen, über unseren
Relief, schriftlichen, sprachlichen und anderen Anwendugsförmen ausgeschlossen
werden. Das wird ein Beitrag zu einem wahrhaftigen, geographischen,
ökologischen und im überhaupt objektiven Landschaftsbild in Kroatien
und auch in den Nachbarländern sein.


An Stelle allgemein und fehlerhaft beschriebenen Reliefformen werden, für
besseres Verständnis und für räumliche bioökologische Analyse sachlichere
und mehrfach verwendbare Begriffe, vorgeschlagen: Ebenen-, Berg-, Gebirge-,
Subalpine-, Alpinenreliefzonen und (orographische) Unterzonen. Alle
diese Zonen sind in der Natur, mit Hilfe der Vegetation, sehr gut erkennbar, sie
können sich kartographisch gut begrenzen lassen und danach entsprechend
bioklimatisch, phytozönologisch und edaphisch genau definieren. Solche Interpretation
verbindet und achtet auf die geographische Lage, Relief, Klima,
Boden und Vegetationsbedeckung was naturwissenschaftlich, wirtschaftlich
und praktisch einen bedeutenden Vorteil hat.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 40     <-- 40 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXI11 (IgggX 543-563
Pretplanina je rijetko rabljen apelativ za osobit zemljopisno-
reljefni pojam koji zamjenjuje toponomastičkim
pridjevom označenopretplaninsko (subalpsko, subalpinsko)
područje. Po sličnosti krajolika i stojbinskih
prilika pretplanine se često poistovjećivalo i nazivalo
planinom. Zbog toga su danas za područja u RH i RBiH
proturječni i neprihvatljivi nazivi: "Planinska Hrvatska,
Planinska Bosna, Planinska Hercegovina (J. Đ. Marković,
Subotica-Beograd, 1976), Dinarske planine, najviši
planinski vrh u Hrvatskoj, planine pitomoga Hrvatskoga
zagorja, Žumberačke planine, Ćićarija - planinski dio
Istre, planinska klima, vrijeme u visokim planinama
(HRTV), planinske i visokoplaninske šume, brdsko-planinsko
stočarstvo i gospodarstva, planinski turizam, planinske
prometnice i prijevoji" ... i još mnoštvo sličnih, u
nas često rabljnih planinskih nestvarnosti.


L) U našoj shemi tipoloških istraživanja (1961,
1983) opisi reljefa su već onda bili pretpostavljeni (ali
nažalost zanemareni) unutar tematske obrade petrografske
podloge i tla.


Prihvaćajući iste prirodne čimbenike kako u obilježbi
reljefa (p. bilj. A), tako i u polazištu vegetacijskim,
klimatološkim, pedološkim i ostalim proučavanjima
(H or vat, M. Gračanin,M aksić idr. 1950; Bertović
1961; Z. Gračanin 1962; Martinović
1973, 1997) obogaćuje se, uz ostalo, bit reljefnih (orografijskih
> zemljoobličnih ?) pojasa, a osobito njihova
indikacijska i interpretacijska bioekologijska, znanstvena,
gospodarska i praktična uporabna vrijednost.


6. BITNE PROSUDBE I PREPORUKE
Reljef i njegove geomorfološke osobitosti svugdje
su stalno djelujući bioekološki čimbenik i izmjenitelj,
kojega treba uvažavati pri izboru i djelatnostima u čovjekovu
životnome okolišu.


Izuzevši fitogeografska djela i spoznaje, u ostaloj
aktualnoj literaturi ne postoje jasna i nedvojbena obilježja
i tumači za osnovne (ravničke, brdske, gorske, pretplaninske
i planinske) reljefne oblike. Za njihovu točniju
pripadnost i prostornu raščlambu nisu dovoljno pouzdane
samo nadmorske visine, već je odlučan dosad zanemarivan
vegetacijski pokrivač, jer zonalne i intrazonalne
fitocenoze neposredno i najuočljivije obilježavaju
pojedine morfografijske jedinice i njihovo stojbinsko
stanje i promjene.


Svaki pojedini reljefni oblik posjeduje ekološke,
biološke, gospodarske, fizionomske i ostale svojstvenosti
koje se ne bi smjelo potejenjivati ili olako uopćavati.
Svakoj reljefnoj jedinici/obliku trebalo bi strukovnjački
usuglasiti egzaktan jednoznačan opis (definiciju)
bez obzira na daljnju znanstveno-istraživačku, gospodarsku
i bilo koju praktičnu namjenu i uporabu.


M) Površine pojedinih reljefnih pojasa izračunate su
pomoću mreže točaka s karte "Orografski pojasi i analogni
bioklimati" (M= 1:2 600 000) u Katedri za geodeziju
Zavoda za uređivanje šuma na Šumarskom fakultetu
u Zagrebu.


N) Osim već citiranih napisa, potanje o povezanosti
reljefnih, klimatskih i vegetacijskih odnosa (dokumentirano
s brojčanim podacima, klimatskim dijagramima,
klimatogramima. i kartama) pišu Bertović (1985,
1987, 1994) i Bertović & Lovrić (1987, 1988,
1990, 1992, 1995) u različitim časopisima i u 20-tak
planova prostornog uređenja i razvojnoga planiranja,
počevši od godine 1966. u Urbanističkom institutu SR
Hrvatske (krt. 8). Između potonjih ističu se originalnošću
reljefne bioekološke obrade prirodnih sustava Prostorni
plan SR Hrvatske do 2000. godine (voditelj arh.


Z. Š v i g i r, 1984.) i sinteza republičkih prostornih planova
uređenja SFRJ (naručitelj biv. VGI JNA, voditeljicaarh.
ŽeljkaRužić, 1987.).
Najiscrpniji pregled sve relevantne literature dvojice
prvospomenutih autora može se naći u popisu radova
kojeg je objavio prof. dr. J. B i skup u ediciji "Hrvatski
šumarski životopisni leksikon", knj. 1., Tutizleksika,
Zagreb 1996, pp. 76-92.


Među prvim sličnim poredbenim ekološkim polazištima
odlikuju se opisi o rasprostranjenosti i vrstama tala
(Martinović 1990, 1999) te životinjskoga svijeta
(Matvejev 1992).


Wichtige Beurteilungen und Empfehlungen


Po suvremenim snanstvenim spoznajama naziv/oblik
planina je ispravan samo za Alpe i srodne im masive,
u kojima postoji iznad gornje prirodne šumske granice
i osobit, makroreljefom i makroklimom uvjetovan
klimatskozonski pojas planinske (alpske, alpinske) vegetacije.
Takvi najviši reljefni isponi - planine - ne postoje
nigdje u R. Hrvatskoj i R. Bosni i Hercegovini, a
svi tamo planinski nazivani predjeli zapravo su pretplaninskoga
(subalpskog, subalpinskoga) značenja.


Cesta i ukorijenjena uporaba apelativa brda, a osobito
gora i planina, kao istoznačnica (sinonima) svuda je
neznalačka i pogrešna, pa bi tu sličnoznačnost posvuda
trebalo napustiti. Imeničke i pridjevne pak oznake: planina,
planinski i slične treba neodložno isključiti iz opisa
reljefnih oblika zastupljenih u RH i R BiH, te iz svake,
o našem reljefu pisane, govorne i ostale uporabe. Na
taj bi se način pridonijelo istinskoj geografskoj, ekološkoj
i općenito objektivnijoj slici obličja krajine u hrvatskim
a i susjednim zemljama.


Umjesto općenitih i manjkavo opisanih reljefnih
oblika predlažu se za njihovu prostornu bioekološku




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 39     <-- 39 -->        PDF

S. Berlin ič: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12, CXX1II (1999), 543-563
1


2


r i


I) Susedgrad 2) Crnomerec 3) Centar, 4) Medveščak, 5) Maksimir,
6) Dubrava, 7) Trešnjevka, 8) Trnje, 9) Peščeniea, 10) Novi Zagreb


IT1} generalizirane konture zagrebačkih izgrađenih površina
v j generalisierte Umrisse der ausgebauten Flächen in Zagreb


´

0 5 10 km


Karla 8. Reljefni pojasi, analogni bioklimati i potencijalan vegetacijski pokrivač u zagrebačkom okolišu (po Bertoviću, pojednostavljeno)*.
Karte 8. Relicfzonen, analoge Bioklimate und potentielle Vegetationsbedeckung in der Umgebung von Zagreb (nach Bertović, vereinfacht)*


1 visokogorski orografski pojas i bioklimat; bukovo-jelove klibrdski
orografski pojas i bioklimat; kitnjakove klimaksne i pamaksne
i paraklimaksne te ostale intrazonalne fitocenoze raklimaksne te ostale intrazonalne biljne zajednice
Allimontane orographischc Stufe und Bioklimat; Buchen und Orographischc Bergstufe und Bioklimat; Klimax- und Parakli-
Tannen Klimax- und Paraklimax- Pflanzengesellschaften sowie max-Pflanzengesellschaftcn der Traubeneiche, sowie andere
andere intrazonale Phytocenosen intrazonale Phytocenosen
2 niskogorski orografski pojas i bioklimat; bukove klimaksne i ravničarski orografski pojas i modificirani bioklimat; različite
paraklimaksne te ostale intrazonalne fitocenoze lužnjakove i ostale intrazonalne fitocenoze
Submontane orographischc Stufe und Bioklimat; Buchen-Kli-Planare orographischc Zone und modifiziertes Bioklimat; vermax-
und Paraklimax-Pflanzcngesellschaft, sowie andere intraschicdcntliche
Pflanzcn-gcscllsehaftcn der Sommereiche und
zonale Phytocenosen andere intrazonalc Phytocenosen


a) jako aeidofilne fitocenoze, b) umjereno i slabo acidofilne filocenoze, c) neutrofilne fitocenoze, d) slabo bazifilne fitocenoze, e) mozaik higrofilnih fitocenoza,


različitih edafskih svojstava.
a) ausgeprägt aeidophile Pflanzengesellschaften, b) massig und schwach aeidophile Pflanzengesellschaften, c) neutrophile Pflanzengesellschaften, d) schwach
basiphile Pflanzengesellschaften, c) Das Mosaik der hygrophilen Pflanzengesellschaften mit verschiedentlichen edaphischen Eigenschaften


*) Isječak iz karte "Podneblje i vegetacijski pokrivač Zagrebačke regije". Zajednički prostorni plan grada Zagreba i Zajednica općina Zagreb, Urbanistički institut SRH,
Zagreb 19X3.
*) Ausschnitt aus der Karte "Klima und Vegetation der Zagreber Region), Gemeinsamer Raumplan der Stadt Zagreb und der Zagreber Gemeindegemeinschaft, Institut
für Urbanismus der SRH, Zagreb 1983.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 38     <-- 38 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
G) Spomenute i ostale evidentirane netočnosti trebalo
bi svakako ispraviti u najavljivanom 2. izdanju toga
zapaženog i vrlo popularnoga hrvatskog leksikografskog
djela.


Čak u svim izdanjima topografskih karata i sekcija,
u različitim mjerilima, koje je tiskao bivši Vojnogeografski
institut JNA, na cijelom teritoriju Hrvatske (v.
Kartografija, Šum. cnc, 2, Zagreb 1983), isključivo su
rabljeni (točni) apelativi - gora. Iznimke su neka imena,
npr.: sela Planina Donja i Planina Gornja (oko 340
m n. m.) na istočnom prisojnom brdskom obronku Medvednice
i vrhunac Planina (1428 m) u pretplaninskom
skupu Hrvatskoga Snježnika u Gorskom kotaru.


Iako reljefni opisi, slike i karte o gorama i planinama
prozirniju sadržaje zemljopisnih publikacija - posvemašnji
izostanak prihvatljivih pojmova, kriterija i
definicija za jasnu razliku između brda, gora i planina,
ozbiljan su nedostatak i zamjerka poznatim i opširnim
geografskim djelima, kakva su npr.: Visoke planine u
našoj kraljevini (B. Ž. Milojević, Beograd, 1937, 468
str.); Jugoslavija, zemljopisni pregled (A. Melik, Ljubljana,
1958, 675 str.); Geografske oblasti SFRJ (J. Đ.
Marković, Beograd, 1970, 897 str.); Geografija SR Hrvatske
(Skupina autora, Zagreb, 1974, 1975) i Priroda
Jugoslavije (J. Đ. Marković, Subotica-Beograd, 1976,
284 str.).


Iako točno pišu "Jugoslavija je izrazito gorovita zemlja"
-u raskošnoj fotomonografiji (Skupina pisaca,
Planine Jugoslavije, Zagreb, 1967) i u zapaženom, planinarsko-
turističkom vodiču s atlasom (Ž. Poljak, Hrvatske
planine, Zagreb, 1996.) - provijava uvriježena
poistovjećenost pojmova u opisima i slikama naših brda,
gora i planina.


H) Većina navedenih publikacija sadrži - osim Horvatovih
izvornih znanstvenih rasprava, s ovdje odabranim
doslovnim odlomcima - iscrpne bioekološke opise
i tablice o flornom sastavu, životnim oblicima i fitoccnozama
koje izgrađuju planinsku vegetaciju. Imena tih
i ostalih publikacija i relevantnih studijskih naslova
mogu se pronaći u ovim cjelovitim biobibliografijama:
Prof. dr. Ivo Horvat - životopis, znanstveni rad i ostavština,
Biološki glasnik, 16, 3-4, Zagreb 1963, appendix,


s. 13-29. ili u Hrvatskom šumarskom životopisnom
leksikonu, 2, Tutizleksika, Zagreb 1997, s. 145-150.
K) Osnovni reljefni oblici i njihova okomita pojasnost
sveopća su pojava, ali se u različitim krajevima
Svijeta fizionomski, edafski, klimatski, vegetacijski i
si. vrlo razlikuju (Tro 11 1975,Lovrić 1987).


Za ovdje opisane reljefne oblike nisu označene njihove
visinske granice rasprostranjenosti, jer one zamjetljivo
kolebaju. Naprotiv, naglašena je vegetacijska
sastavnica, jer svaki pojedini reljefni oblik ili pojas i
potpojas upadljivo obilježavaju biocenotski cdefika


Šumarski list br. II -I 2. CXXIII (1999), 543-563


DURMITOR
2522


-2000 /""M i I I H planinske fitocenoze
llllllllr 2 BB ^tekovine bora krivulja,
RISNJAK ili i lili ~ bukve i dr.
-1500 ´ ft?MI5w>a i UH! PMplaninskc bukove šumo


/jTTv /TffnHivviSla 4 RS&fl bukovo-jelove šume


mY?>0\ /ili 1111 MnPJA 5 [[MM] kopnene bukove šume
l\ K>S\ ! ^~m\;m)\ 6 [mili primorske bukove šume


; i- nillllllllk. /EErr^^j | \ medunčeve šume s


/L^F^=^r, .Sy-~--j^r-f^-\ 2_t^ 3 ernikine šume i makije


Slika 8. Utjecaj geografskog položaja, glomaznosti masiva i ostalih
reljefnih činitelja na visinski pomak orografskih pojasa
(potpojasa) i analognih bioklimata [planinski (1), pretplaninski
(2,3), visokogorski (4), niskogorski (5,6), brdski polusredozemni
(7,8), brdski sredozemni (9)], te zonalne vegetacije.


Risnjački je profil od doline Kupe do Riječkoga zaljeva (po
Horvatu i Bertoviću, 1962), a durmitorski od doline Tare
do zaljeva Pržno (po Bertoviću, 1960. 1975).


Bild 8. Der Einfluß der geographichen Lage, der Massiv grosse
und anderen Relieffaktoren auf die Höhenbewegung von
orografischen Zonen (Unterzonen) und analogen Bioklimaten
[alpine Stufe (1), subalpine Stufe (2,3), altimontane
Stufe (4), submontane Stufe (5,6), submediterranc kühnen
Stufe (7,8). eumediterrane kolinen Stufe (9)J und auf
die Verbreitung der zonalen Vegetation.
Das Risnjak-Profil erstreckt sich von dem Tal der Kupa bis
der Bucht von Rijeka (nach Horvat und Bertović, 1962.),
und das Durmitor-Profil von dem Tal der Tara bis Pržno
Bucht (nach Bertović, I960., 1975.).


tori, a osobito iskonske šumske, ali i ostale uzgredne
biljne zajednice (rudine, livade, kamenjare i si.).


T. Wraber (1972) predlaže uporabu pridjevnih oznaka
alpski i subalpski samo u sustavu Alpa, a alpinski i
subalpinski u ostalim sličnim i srodnim planinskim i
pretplaninskim masivima (Proteus 34, 9-10, Ljubljana).
Edijikatori su biljke koje prevladavaju u izgledu i
izgradnji pojedine fitocenoze, preinačuju njezine prvobitne
životne uvjete (klimatske, edafske i dr.) stvarajući
posebne ekoklime i životne prostore (biotope). Tako je
npr. bor krivulj edifikator u borovoj klekovini, u bukvinim
šumama i klekovini je to bukva, u različitim hrastovim
fitocenozama hrast i tome slično.


Horizontalan i visinski zonalem (klirnatsko-zonski,
klimaksni, klimatogen) vegetacijski tip uvjetovan je
geografskom širinom, reljefom i općim klimatskim
promjenama. Intrazonalan vegetacijski tip je trajan,
mikroklimatski, edafski i si., lokalno uvjetovan (paraklimaksni),
a razvijen je unutar područja samo jednoga
zonalnogtipa.


Začuđuje dugotrajna neshvatljiva jezična, zemljopisna
i ekološka sinonimija između reljefnih pojmova
brdo, gora, planina - koja bi, primjerice, sličila (nepostojećoj)
apsurdnoj istoznačnosti građevinskih objekata
prizemnica, katnica, neboderi




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 37     <-- 37 -->        PDF

S. Bcrlović: RHLJhK I NJE-X10VA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXXI1I (1999), 543-563
ljetnog pojasa, svjedoči o istaknutoj ekološko indika-pojasa i potpojasa, za različite znanstvene, gospodarske
torskoj ulozi raslinstva i o potrebi da se ono maksimali
praktične svrhe i potrebe (p. bilj. N).
no uvažava u detaljnom omeđivanju reljefnih oblika,


5. POPRATNE BILJEŠKE - Beglcitnotizen
A) Reljef općenito označuju: postanak (tektonski i
vulkanski), zemljopisni položaj i litologijska podloga.
O velikom utjecaju i promjenama u prirodi odlučuju ovi
reljefni čimbenici (orografski faktori): glomaznost
(obujam), pravac pružanja i stupanj razvedenosti masiva,
oblici (npr. pozitivni: isponi, izbočine; ravnine, ravnice,
zaravni; negativni: udubine, doline i dr.), nadmorska
visina (elevacija), izloženost (ekspozicija) prema
stranama Svijeta i nagib (inklinacija) pristranka (SI. 7).
Važna su reljefna obilježja njegov mrtav pokrov (vode,
tla, pijesci i slično), a osobito živi pokrivač (samonikle
šume i ostalo raslinstvo). Glede rasprostranjenosti i apsolutne
visine razlikuju se (tbl. 3) megareljef, makroreljef,
mezoreljef, mikroreljef i nanoreljef.


Slika 7. Razlike u insolaciji s obzirom na izloženost, nagib pristranka
i kut sunčanih zraka; 1-2 s najjačim zračenjem, 2-3 s
najmanjim zračenjem 3-5 u sjeni (po De Martonneu)


Bild 7. Unterschiede in der Insolation mit Rücksicht auf die Ausgesetzheit,
Inklination des Abhangs und Sonnenstralcnwinkel;
1-2 mit den stärksten Bestrahlungen, 2-3 mit kleinsten
Bestralungen, 3-5 im Schatten (nach de Martonne).


Razredi


(kategorije) Horizontalna Visinska Prikazanje na karreljefa
rasprostranjenost razlika tama u mjerilu
od 100
Megareljef od 10 do 100 km
i više
do 1000
m i više
1 : 1,000.000 ili
sitnije
1 : 50.000 do
Makroreljef od 200 m do 10 km do 100 m 1 : 100.000
1 : 5.000 do
Mezoreljef od 100 m do 200 m do 20 m 1 : 10.000
1 : 500 do
Mikroreljef od 2 m do 100 m do I m 1 : 1.000
1 : 100
Nanoreljef do 2 m do 0,5 m ili krupnije


Tablica 3.Reljefni razredi glede prostornog rasporeda i kartografskog
prikaza (po Šumarska enciklopedija, 3, 1987.)


Tafel 3. Reliefklassen mit Rücksicht auf räumliche Einteilung
und kartographische Darstellung (nach Š. E., 3, 1987.).


Shodno opisanom, reljef se različito izučava: prema
genezi i litologijskoj gradi, pojedinim reljefnim čimbenicima,
reljefnim bonitetnim kategorijama, energiji reljefa,
međuovisnosti s podnebljem, raslinstvom, tlima
ili drugim potrebama (H o r v a t 1942, M. Gr ač an i n
1946, Z. Gračanin 1962, Šafar 1963, Bertović
1963. i s B. Klapka 1983, Kušan & Klapka B.
1964, Klein 1971, M arti nović 1973, Sretcno vić&
Šobić 1974, Kovačević 1982, 1987, Velić,
I.&Velić,Josipa 1987. i dr).


B) Pod pokroviteljstvom bivše JAZU održan je
1988. u Zagrebu i Dubrovniku simpozij pod naslovom
"Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske" i usporedno
istoimena izložba u Zagrebu. Bilo je izloženo više
od 200 izvornih karata, koje se čuva u knjižnicama, arhivima,
samostanima i privatnim zbirkama (P a n d ž i ć
Ankical988).


C) Jedan od dva originala te karte zidnog formata
(mjerilo: 1:3.800 forfifikacijskih hvati) čuva se u Hrvatskom
državnom arhivu u Zagrebu (kartografska
zbirka: oznaka B III 3, inv. br. 198). Na naš prijedlog i
uz podršku inž. R. A n t o 1 j a k a, karta je godine 1975.
konzervirana na trošak Saveza ITS IDI SR Hrvatske.


D) Iz 1880-tih godina potječe i zidni reljef Hrvatske,
pomno izrađen iz slojničkih lamela u mjerilu 1:75 000
(veličine oko 6,20 x 3,40 m). Osim uobičajenoga topografskoga
sadržaja u bojama je prikazan "Sumovid kra-
Ijevinah Hrvatske i Slavonije" po 11 posjedovnih kategorija
šumskog tla naprama cjelokupnoj površini svake
od osam (ondašnjih) županija. Taj jedinstven, višestruko
zanimljiv i vrijedan, hrvatski povijesni izložak izradio
je Šumarski odsjek kraljevske hrvatsko-slavonskodalmatinske
Zemaljske vlade za "milenijsku" izložbu u
Budimpešti god. 1886, a danas se čuva u Hrvatskom
šumarskom društvu u Zagrebu.


E) Pojedine visinske zone u Hrvatskoj postotno
iznose: 0-200 m: 52,8 %, 200-500 m: 25,6 %, 500-1000


m: 17,7 %, 1000-1500 m: 3,7 % i 1500-2000 m: 0,2 %
od ukupne površine R Hrvatske (K I e m e n č i ć : Zemljopisni
atlas R Hrvatske Zagreb 1993.).
F) Predočeni primjeri odabrani su između mnogih,
interpretacijski istovrsnih, reljefnih karata i opisa u domaćim
i stranim najpoznatijim i dostupnim monografijama,
atlasima, urbanističkim prostornim planovima
uređenja i ostalim relevantnim publikacijama, koje se
ovdje ne može pojedinačno navoditi.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 35     <-- 35 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
nih, a osobito novijih šumsko-tipoloških istraživanja i
kartiranja (p. bilj. L).
Na ozcmlju bivše SFRJ i nekih europskih krajeva, ti
su kopneni reljefni pojasi:


planinski (alpski, alpinski) pojas,


pretplaninski (subalpski, subalpinski) pojas: s višim


i nižim potpojasom,
gorski (montanski) pojas: s višim (altimontanskim)


i nižim (submontanskim) potpojasom,


brdski, bregoviti (kolinski) pojas i


ravnički, nizinski (planarni) pojas.


Općenite prirodne značajke tih reljefnih pojasa
(s potpojasima) i već opisanih reljefnih oblika (ibidem,
str. 551) jednake su, ajoš neke osobitosti bit će istaknute
u nastavku.


Unutar prirodnih sustava i njihove hijerarhije
(G1 a v a č 1999) - reljefne pojase može se shvaćati kao
biogeografske regije, mega- i makroekosustave, koji
su, uz ostalo, temeljne sastavnice krajobrazne ekologije
(bioekologije).


Površinska rasprostranjenost glavnih, u Hrvatskoj
zastupljenih, reljefnih pojasa vidi se iz brojčanih podataka
(tab. 2), a njihov prostorni raspored u radovima
(Bertović 1993, Bertović & Lovrić 1987,1990,
1992, K1 e m e n č i ć 1993) i na priloženoj karti 7. Najveće
površine u Hrvatskoj zapremaju brdski (oko 50%)
i ravnički (oko 32%) reljefni pojasi, a to su naši životno
optimalni, najnaseljeniji i gospodarski najvažniji kraje


vi (p. bilj. M).
Pojas
Broj točaka s
razmakom % km2
1,5 mm
pretplaninski 130 3,21 1817,57
gorski 581 14,35 8123,09
brdski 2042 50,43 28549,67
ravnički 1296 32,01 18119,67
ukupno 4049 100,00 56610,00
Pojas % km2
pretplaninski 2,02 1817,57
gorski 9,04 8123,09
brdski 31,79 28549,67
ravnički 20,18 18119,67
more 36,97 33200,00
ukupno 100,00 89810,00


Tablica 2.Reljefni pojasi u odnosu na kopnenu i sveukupnu površinu
R. Hrvatske (po Bertoviću).
Tafel 2. Reliefzonen im Verhältnis zu die Kontinental- und Gesamtfläche
der Republik Kroatien (nach Bertović).


Većina svjetski koncipiranih klimskih razdioba, indeksa,
čimbenika i sličnih pokazatelja podneblja, uz
neke iznimke, pokazali su se preopćenitim za klimat


Šumarski list br. II 12. CXXIII (I 9

sku obilježbu malenih područja (Margetić & Ber tovi
ć 1983). Stoga smo tijekom naših fitocenološkobioklimatoloških
istraživanja (Bertovi ć 1985, 1987,
1988, 1990. i dr.) ustanovili pojam bioklimat, shvaćen
kao ... "prostorno definirano područje (lokalitet), s izraženim
osobitostima podneblja (klimatskim tipom) i s
određenim, toj klimi, prilagođenim vegetacijskim tipom
(biljnon zajednicom)". U skladu s tim - pojedine
reljefne pojase i potpojase dobro predstavljaju, njima
analogno imenovani bioklimati - s njihovim neposredno
uočljivim biocenoznim edifikatorima, primarnim
zonalnim i intrazonalnim te ostalim sekundarnim fitocenozama
- kako se razabire iz ovoga pojednostavnjenog
prikaza, koji slijedi.


Planinski (alpski, alpinski) reljefni pojas, bioklimat i
raslinstvo;


planinski (alpski, alpinski) bioklimat - sa zajednicama
rudina, stjenjača, točilarki, snježanika (Arabidetalia
alpinae, Elvno-Seslerietea i dr.), iznad gornje
prirodne šumske granice.


Pretplaninski (subalpinski) reljefni pojas, bioklimati i
raslinstvo;


viši pretplaninski (subalpinski) bioklimat- s klekovinom
bora krivulja (Pinion mughi), vazdazelenim
vrištinama (Rhododendro -Vacciniori), šikarama velelisne
vrbe (Salicetum grandijoliae) i dr.
niži pretplaninski (subalpinski) bioklimat - s pretplaninskim
bukvinim šumama (Homogvno alpinae-Fagetum,
Oreoherzogio-Fagetum i dr.) i zajednicama
smreke (Vaeeinio Piceeion), borova munjike (Pinetum
heldreiehii) i molike (Pinion peuces), ariša i dr.


Gorski (montanski) reljefni pojas, bioklimati i raslinstvo;


visokogorski (altimontanski) bioklimat - s prevladavajućim
bukvo-jelinim šumama (CalaminthoAbieti-
Fagetum, Luzulo-Abieti-Fagetum, Seslerio
autumnalis-Abietetum, Oreoherzogio-Abietetum i
dr.), gorskim fitocenozama smreke, običnog i crnoga
bora.
niskogorski (submontanski) bioklimat - s fitocenozama
gotovo čistih bukovih šuma (Lamio orvalae-
Fagetum, Luznlo-Fagion, Fagion moesiacae, Seslerio
autumnalis-Fagetum i dr.) i ostale bjelogorice,
ali vrlo rijetkim hrastom.


Brdski (kolinski) reljefni pojas, bioklimati i raslinstvo;


brdski (kolinski) kopneni bioklimati - s različitim šumama
hrastova kitnjaka, bjeloduba, sladuna i cera
(Querco-Carpinetum betuli s. 1., Tilio-Qitercetum dalechampii,
Quercetum confertae-cerridis s. 1.) i dr.
brdski (kolinski) primorski bioklimati submediteranski
bioklimat, viši (hladniji) i niži (topliji)
- s različitim asocijacijama hrastova medunca,
sladuna, cera i kitnjaka; crnograba, bjelograba, crnoga
bora (Orno-Ostiyetalia, Quercetalia pubescentis,
Paliuro-Cotinetalia) i dr.


553




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 43     <-- 43 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
Š u murski list br. II I2.CXXIII (19991, 543-563
1969: Biljni pokrov Biokova (Flora i vegetacija).
Acta biologica V, Prirodoslovna istraživanja JAZU
37, Zagreb.


1970:
Funkcija sutjeski i prijevoja u florogenezi


Dinarida. Pcriodicum biologorum 2, Zagreb.


Kušan, F. & K lap ka, Božena 1964: Ein sonderbarer
Tannenwald auf den Biokovo. Informationes botanicac
3, Zagreb.


Kušan , V. 1996: Kartiranje šuma pomoću Landsat TM
satelitskih snimaka (doktorska disertacija na Šumarskom
fakultetu), Zagreb.


L a k u š i ć, R. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije - SR
Crna Gora ( s vegetac. kartom). Šumarska enciklopedija
3, Zagreb.


L o v r i ć, A. Ž. 1987: Zonacija (pojasnost); Dijagram vegetacijskih
pojasa u zemljinoj biosferi..., ibid.


Mägdefrau, K. & Ehrendorfer, F. 1978: Botanika
(prijevod s njemačkog), Školska knjiga, Zagreb.


Margctić, F. & Bertović, S. 1983: Klima i klimatologija.
Šumarska enciklopedija 2, Zagreb.


Mart i no vi ć, J. 1973: Utjecaj tla i reljefa na omjer vrsta
drveća u šumi bukve i jele na kršu zapadne Hrvatske.
Šumarski list 9-10, Zagreb.


1997: Tloznanstvo u zaštiti okoliša. Državna upra


va za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb.


1999: Tla u Hrvatskoj; Pedogenetski činitelji na


području R Hrvatske, ibid. (priređeno za tisak).


Matvejev , S. D. 1990: Jugoslavija-Fauna. Enciklopedija
Jugoslavije 6, Zagreb.


Maul 1, O. 1938: Geomorphologie, Leipzig-Wien.


Melik , A. 1958: Jugoslavija, zemljopisni pregled, Ljubljana.


Oppi tz, O. 1942: Obličje površine. Zemljopis Hrvatske
I, Zagreb.


Pandžić , Ankica 1988: Pet stoljeća zemljopisnih karata
Hrvatske. Katalog Izložbe Povijesnog muzeja Hrvatske,
Zagreb.


P a v i ć, R. 1975: Gorska Hrvatska; Karakteristike i značenje
prirodno-geografske sredine (Gcološko-petrografska
osnova i reljef). Geografija SR Hrvatske 4,
Zagreb.


Pawlowski , B. 1926: Über die subnivale Vegetationsstufe
im Tatragebirge. Bull, intern. Acad. Polon.,
Krakow.


P r c i ć, M. 1997: Planine. Hrvatski leksikon II, Zagreb.


Prpić , B. 1998: Šumsko bogatstvo u Nacrtu prijedloga
programa prostornog uređenja R Hrvatske. Šumarski
list 9-10, Zagreb.


Radošcvić , N. 1974 : Geografski elementi karte -
Reljef. Kartografija, Beograd.


Reisigl, H. & Keller, R. 1987: Alpenpflanzen im
Lebensraum. Stuttgart - New York.


Roglić , J. 1960: Hrvatska, prirodne karakteristike -
Reljef. Enciklopedija Jugoslavije 4, Zagreb.
1964: Geografsko proučavanje reljefa. Zbornik


VII. kongresa geografa SFRJ, Zagreb.
1974: Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji (Krška
terminologija naroda Jugoslavije III.), Zagreb.
1981: Za objektivniji i usklađen koncept geomor


fologijc. Geografski glasnik 43, Zagreb.
1988: Hrvatska-Oblici reljefa i geomorfološka regionalizacija.
Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb.
R už i ć, Žcljka i sur. 1987: Pregled republičkih podataka


o karakteristikama teritorija SFR Jugoslavije (Bertović:
Prirodni sustavi - Uvod, Reljef, Klima,
Vegetacija). Urbanistički institut SR Hrvatske,
Zagreb.
Skupina pisaca 1974-1975: Geografija SR Hrvatske 1-6,
Zagreb.


Skupina pisaca 1986: Prirodna potencijalna vegetacija Jugoslavije
(s kartom u mjerilu 1:1 000 000), Ljubljana.


Skupina pisaca 1992: Šume u Hrvatskoj. Šumarski fakultet
Svcuč. & "Hrvatske šume", Zagreb.


Sretenović,Lj.&Šobić,D. 1974: Reljef-Predstavljanje
reljefa zemljišta na kartama. Vojna enciklopedija
8, Beograd.


S te fan o vic, V. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije SR
Bosna i Hercegovina (s kartom). Šumarska enciklopedija
3, Zagreb.


S tefan o vić , V et al. 1983: Ekološko-vegetacijska rajonizacija
Bosne i Hercegovine (s kartama). Radovi
Šumarskog fakulteta Univ., posebna izdanja 17, Sarajevo.


Šafar, J. 1963: Geomorfološki faktori. Uzgajanje šuma.
Izd. Savez šumarskih društava Hrvatske, Zagreb.


Troll , C. 1975: Vergleichende Geographie der Hochgebirge
der Erde in landschaftsökologischer Sicht.
Geographische Rundschau 5/Mai, Bonn.


Velić , I. & Velić , Josipa 1983: Pctrografska karta
Jugoslavije. Šumarska enciklopedija 2, s. 624.,
Zagreb.


Ve 1 i ć, J. 1987: Geološki odnosi u sklopu prirodnih sustava
za potrebe prostornih planova. Geološki vjesnik
40, Zagreb.


Walter,
H. 1955: Die Klimadiagramme als Mittel zur
Beurteilung der Klimaverhältnisse für ökologische,
vegetationskundliche und landwirtschaftliche
Zwecke. Ben dtsch. bot. Ges. LVIII, 8.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 42     <-- 42 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II I 2. CXXII1 (l´W-)), 543-563
1988: Hrvatska- Biljni pokrivač (s vcgetacijskom
kartom). Enciklopedija Jugoslavije 5, str. 172,
184/85., Zagreb.


1990: Jugoslavija- Biljni pokrivač; Orografski pojasi,
analogni bioklimati te zonalna i raširenija intrazonalna
šumska vegetacija (karta). Enciklopedija
Jugoslavije 6, str. 185-189., 196-202., Zagreb.


1992: Vegetational Map of S. R. Croatia (Orographical
and elimatic-vegetational belts, subzones
and areas). Uebersicht der Vegetation Kroatiens
nach neueren Untersuchungen, Tuexenia 12,
Göttingen.


1993: Ibid., prikaz časopisa škartom: Šumarski list


11-12., Hortikultura 1-4, Zagreb.
1995: Reljefi orografski pojas; Podneblje i bioklimati;
Vegetacijski pokrivač. Priroda i perivoji u riječkoj
općini, Hortikultura 1-4, Zagreb; Šumarski
list 3-4, Zagreb.


Bognar , A. 1988: Hrvatska - Geomorfološka karta SR
Hrvatske. Enciklopedija Jugoslavije 5, JLZ,
Zagreb.


1990: Jugoslavija - Reljef, ibid. 6.
1993: Hrvatska; Reljef- geomorfološke osobine.
Zemljopisni atlas R Hrvatske. Školska knjiga &
Leksikografski zavod, Zagreb.
Braun-Blanquet,J. 1915: Les Cevennes meridionales
(massiv de 1´ Aigoual). Arch. Sc. Phys. Nat. 48.
Braun-Blanquet & Jenny, H. 1926: Vegetationsentwicklung
und Bodcnbildung in der alpinen
Stufe der Zentralalpcn. Dcnkschr. Schweiz. Naturf
Gesell., 63.
Brockmann-Jerosch, H. 1919: Baumgrenze und
Klimacharakter. Beitr. Geobot. Landesauf. 6,
Zürich.


Buljat, Jadranka & Prcić, M. 1997: Hrvatska - Prirodna
osnovica. Atlas Europe, Leksikogr. Z.,
Zagreb.


Garns, I. 1990:Jugoslavija- Reljef. Enciklopedija Jugoslavije
6, Leksikografski zavod M. Krlcža, Zagreb.


Glavač , V. 1962: Osnovna fitocenološka rasčlanjenost
nizinskih šuma u Posavini. Šumarski list 9-10,
Zagreb.


1974: Karte der Vegctations-Zoncn Südosteuropas;
Zonen der Hochgebirgsvegetation (apud: Horvat, I.
Glavač, V, Ellenberg, H.: Vegetation Südosteuropas,
Stuttgart); Vegetacijski pojasi Balkanskog poluotoka
(karta). Šumarska enciklopedija 3, Zagreb,
1987.


1999: Uvod u globalnu ekologiju (Rukopis predan
za tisak, 251 str.), Zagreb.


Godck , I. 1949: Vodno građevinarstvo u šumarstvu;
Uređivanje bujica. Mali šumarsko-tehnički
priručnik, Zagreb.


Gračanin , M. 1946: Pedologija I., geneza tala. Zagreb.
1950: Metodika ekoloških istraživanja tla. Priručnik
za tipološko istraživanje i kartiranje vegetacije,
Zagreb.


Gračanin, M. & Martinović, J. 1987: Tlo. Šumarska
enciklopedija 3, Zagreb.


Gračanin , Z. 1962: Verbreitung und Wirkung der Bodenerosion
in Kroatien. Giessener Abhandlungen
zur Agrar- und Wirtschaftsforschung 21, Giessen.


Horvat , 1. 1935-1939: Istraživanje vegetacije planina
Vardarske banovine. Ljetopis Akad. I-V, Zagreb.
1942: Biljni svijet Hrvatske (Die Pflanzenwelt


Kroatiens, ein Blick auf die Flora und Vegetation).


Zemljopis Hrvatske II, Zagreb.
1949: Orografski faktori. Nauka o biljnim zajednicama,
Zagreb.


1950: Metodika za istraživanje i kartiranje vegetacije
(Orografski faktori, Obrasci za snimanje...).
Priručnik za tipološko istraživanje i kartiranje vegetacije,
Zagreb.


1953: Vegetacija ponikava. Geografski glasnik,


Zagreb.
1961: Die Pflanzenwelt der Karst-Ponikven — eine
besondere Vegctationserscheinigung. Phyton 3-4.
1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske (s četiri
karte biljnih zajednica sekcije Sušak). Acta biologica
II, Zagreb.


HorvatJ., Bertović, S.&Lo vri ć, A. Ž. 1988: Hrvatska
- Biljni pokrivač. Enciklopedija Jugoslavije 5,
Zagreb.


Kalmeta , R. 1983: Nazivi brdo i brijeg u hipsoametrijskom
sustavu nazivlja za uzvisine. Jezik 31,
Zagreb.


K1 c i n, V 1971: Eine morphometrischc Analyse der Relicfencrgie
der Medvednica. Bulletin sci., Sec. A,
Tome 16, 3-4, Zagreb.


Klemenčić , M. 1993: A Concise Atlas of the Republic
of Croatia & of the Republic of Bosna and
Hercegovina. The Miroslav Krlcža Lexicographical
Institute, Zagreb.


Kosović , B. 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt
šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske
medje do Mrkoplja i Ogulina. Šumarski list 1-9,
Zagreb.


Kovačević , P. 1982: Utvrđivanje boniteta reljefa. Pravilnik
o bonitiranju zemljišta. Narodne novine 47,
Zagreb.


1987: Nova metoda bonitiranja u Hrvatskoj (u


suradnji). Agronomski glasnik 2-3, Zagreb.
1995: Područja i potpodručja geomorfoloških grupa
tala i osvrt na način njihovog iskorištavanja u
Hrvatskoj. Agronomski glasnik 3, Zagreb.


Kušan , E 1933: Flora i vegetacija lišaja sjeverozapadnih
crnogorskih planina. Prirodosl. istr. Akademije 18,
Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 41     <-- 41 -->        PDF

S. Bertović: R.ELJI-.K I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski lisl br. II 12. (.´XXIII (19«9). 543-563
raščlambu višestruko realniji i uporabljiviji: ravnički, fitoeenološki i edafski podrobnije definirati i kartografbrdski,
gorski, pretplaninski i planinski reljefni (oro-ski točno omeđiti, stoje za prirodoznanstvo, gospodargrafski)
pojasi. Svi se oni mogu analogno bioklimatski, stvo i praksu višestruko vrijedna prednost.


7. LITERATURA - Literatur
Beck-Mannagetta,G. 1901: Die Vegetationsverhältnisse
der illyrischen Länder, Leipzig.


Bcrtić , I. 1993: Reljef-visinski pojasi (karta). Zemljopisni
atlas Republike Hrvatske, Sk. knjiga-Lcksikografski
zavod, Zagreb.


Bertović , S. 1960: Prilog poznavanju odnosa reljefa,
klime i šumske vegetacije u Crnoj Gori (rukopis),
Zagreb.


1961: Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa,


Šumarski list 9-10, Zagreb.
1963: Prilog razmatranju oko izbora metodike i tehnike
za izradbu Vegetacijske karte Jugoslavije,
Institut za botaniku Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.


1963: Reljef. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb.


Ibid. 3, 1987.
1966: Bibliography of Vegetation Maps of Yugoslavia.
International Bibliography of Vegetation
Maps (by A. W. Küchler), Vol. 2 (Europe), Lawrence
(Kansas, USA).


1974: Klima und Vegetarionsmcrkmalc einiger Lokalitäten
in Hoch- und Mittelgebiergc des Alpen-
Dinarischcn Massivs, (referat na XII. Međunarodnom
sastanku za alpsku meteorologiju, Sarajevo
1972.). Zbornik meteoroloških i hidroloških radova
5, Beograd.


1975: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije
u Hrvatskoj (Razdoblje 1948-1960.). Acta biologica
VII/2, Prirodoslovna istraživanja JAZU 41,
Zagreb.


1980: Neke vegetacijske i klimatske značajke lokaliteta
u visokom gorju i sredogorju Alpsko-Dinarskog
masiva, Šumarski list 3-4, Zagreb.
1983: Hrvatska - Šumska tipologija i glavni tipovi
šuma. Šumarska enciklopedija 2„ Zagreb.


1983: Kartografija, ibid.
1984: Reljef kao ekološki čimbenik u planiranju
prostora; Vegetacijski pokrivač u planovima uređenja
prostora; Vrijeme i podneblje u prostornom
planiranju. Prostor i čovjekova okolina u dugo


ročnom razvoju SR Hrvatske IL, Urbanistički institut
SRH, Zagreb.
1984: ibid. Znanstvene osnove dugoročnog razvoja


SRH do godine 2000. Republička zajednica za
znanstveni rad SRH i Republički zavod za društveno
planiranje SRH 27, Zagreb.


1985: Reljefne osobitosti; Bioklimatske značajke;
Vegetacijski pokrivač. Osnove prostornog plana i


Prostorni plan SRH do 2000. godine (Prirodni sustavi,
Osnovna studija), Urbanistički institut SR
Hrvatske, Zagreb.


1987: Priroda i šumarstvo ogulinskog kraja (Reljef,
podneblje, vegetacijski pokrivač), Šumarski list
7-9, Zagreb.


1987: Prostorno planiranje: Reljef, vrijeme i podneblje,
vegetacijski pokrivač; Reljef; Tipologija
šuma. Šumarska enciklopedija 3, Zagreb.


1990: Jugoslavija - klima: godišnji hod srednjih
temperatura zraka i srednjih količina oborina na
meteor, postajama iz različitih orografskih pojasa,
kontinentnih i maritimnih bioklimata i njihovih
prirodnih vegetacijskih područja u SFRJ; Klimatski
dijagrami met. postaja iz različitih kontinentnih
i maritimnih bioklimata u Jugoslaviji. Enciklopedija
Jugoslavije 6, JLZ, Zagreb.


1991: Glavna obilježja visokogorskog bioklimata u
okolišu klimatološke postaje i NPŠO-a Zalesina
(Gorski kotar - Hrvatska). Glasnik za šumske pokuse
27, Zagreb.


1993: Hrvatska - Pretpostavljena prirodna vegetacija.
Zemljopisni atlas R Hrvatske. Školska knjiga
& Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb.


1994: Neke prirodoznanstvene osobitosti u zagrebačkom
okolišu: Uvodne pripomene; Reljefi orografski
pojasi; Podneblje i bioklimati; Vegetacijski
pokrivač. "Spomenica Zrinjevac" - priroda, vrtovi,
perivoji i uresno raslinstvo u Zagrebu, Zagreb.


1994: Neke prirodne značajke u Zagrebačkoj regiji
(Reljef, podneblje, vegetacijski pokrivač), Hortikultura
1-4, Zagreb.


1994: Podneblje i ostale prirodne osobitosti u okolišu
meteorološke postaje Lividraga (Gorski kotar).
Agronomski glasnik 1-2, Zagreb.


1994: Prilog ekologijsko-prostornom tumačenju i
značajkama reljefa i podneblja u Gorskom kotaru.
Zbornik radova - 40 godina nacionalnog parka
"Risnjak", 1953-1993, Crni Lug.


Bertović, S. & Klapka, Božena 1983: Klek - fenonen
vrhova. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb.


Bertović, S. «feLovrić, A. Ž. 1987: Karta orografskih
pojasa bioklimata i pojasnih šumskih zajednica ... u
dinarskom kršu. Osnove zaštite šuma od požara,
CIP, Zagreb.


1987: Šumske zajednice Jugoslavije - SR Hrvatska
(s vegetacijskom kartom). Šumarska enciklopedija
3, Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 36     <-- 36 -->        PDF

S. Bertović: RHLJHF [ NJMCJOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXX1II (1999). 543-563
Karla 7. Orografijski pojasi i analogni bioklimati u kopnenoj i
primorskoj Hrvatskoj
(po Bertoviću i Lovriču, 1987, pojednostavljeno)


Karte 7. Orografische Zonen und analoge Biokliinate im kontinentalen
Kroatien und kroatischen Küstenland
(nach Bertović und Lovrič, 19X7, vereinfacht).


1tMUf3fct\


´J&


", //1. «5*^!-, " ->-;-´- \ä


iX %


V, UK»R


,^35?


f\j^&VUKOVAÄ&;


Ol -*5fc»


VHÄ


-V


<,


Pretplaninski (subalpinski) pojas i bioklimati:
viši i niži


n
n
Gorski (rnontanski) pojas i bioklimati: visokogorski


(altimontanski) i niskogorski (submontanski),
kopneni i primorski


~~j Brdski (kolinski) pojas i bioklimati: kopneni i primorski-
I I polusredozemni i sredozemni (priobalni i otočni)


Ravnički (planarni) pojasi - zone i bioklimati: u različitim
kopnenim i primorskim pojasima


—C Rijeke i pritoci


´»´3 Najviši vrhunci i najniže kote


w*>


-*s~. / k


16° l. Gr


Ä


DUBROVNIK


V


^J?° izradio: VCampanello


eumediteranski bioklimat - s vazdazelenim šumaravnički
(planarni) kontinentni bioklimat - s panonma
i makijama hrasta crnike (Orno-Quercetum ili-sko-pontskom šumostepom (Aceri tatarici-Quercis),
hrasta oštrikc {Qrno-Quercetum cocciferae), cion), hrasticima lužnjaka (Alno-Ulmion) i higrofilpseudomakijama
(Erico-Quercion), kulturama ter-nim šumama crne johe, poljskoga jasena, vrba, tomofilnih
borova, čempresa i dr. pola i dr.


kseromediteranski (termomediteranski) bioklimat -ravnički (planarni) mediteranski bioklimat - s polus
makijom rogača i divlje masline (Ceratonio-Quer-zimzelenim longozama termofilnih hrastova i ostacion)
i dr. lih higrotermofilnih fitocenoza (Periploco-Quer


inframediteranski, aridan, bioklimat - s ljeti listocion
brutiae) i dr.
padnim šikarama (suptropskim restingama, iz vege-Već razmjerno malen raspon između srednjih goditacijskog
reda Euphorbietalia, dendroidis) i dr. šnjih temperatura zraka (12,8° C) nasuprot velikoj ve


Ravnički (planarni) reljefni pojas, bioklimati i raslingetacijskoj
raznolikosti u slojanim bioklimatima, izmestvo;
đu višega pretplaninskog i brdskog mediteranskog re




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 34     <-- 34 -->        PDF

S. Bertović: RHLJI-K I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXIII (1999). 543-563
4. RELJEFNI (OROGRAFSKI) POJASI I ANALOGNI BIOKLIMATI
Reliefzoncn (orographische Zonen) und analoge Bioklimate
Osim visinskih zona, geomorfoloških i ostalih reljefnih
karata pokazalo se korisnim da osnovne fizičkogeografske
reljefne oblike pobliže klimatski, vegetacijski
i šire ekološki obilježimo i prostorno kartografski
omeđimo (Bertović 1974, 1975, 1985, 1987, 1991,
1994. i dr.). U provedbi te zamisli uveli smo pojam reljefni
(orografski) pojas (zona područje), a to je ...
"kopnena reljefna cjelina (kartografska jedinica) u kojoj
su obuhvaćeni izjednačeni utjecaji i promjene koje
uzrokuju svi reljefni čimbenici na podneblje, biljni


crtao: V. Campanello
wesentlich:


Karta 5. Visinske zone na Medvednici (u slojničkim razmacima po
100 m) i reljefni pojasi (D - visokogorski, C - niskogorski,
B - brdski, A - ravnički) bitno se razlikuju po svom ekološkom
poimanju, prostornom obuhvatu i namjeni (po Bertoviću,
1963, prilagođeni isječak).


Karte 5. Höhezonen auf der Medvednica (Schichtenlinicnabstand
100 m) und Reliefzoncn (D - altimontane, C - submontane,
B - koline und A - planare) unterscheiden sich nach seiner
ökologischen Auffasung, räumlicher Umfassung und nach
der Anwendung (nach Bertović, 1963., angepaßter Ausschnitt).


pokrivač i ostale sinekološke prilike u određenom području"
(krt. 5, 6). Realnu provedbu te zamisli omogućili
su nam istovjetni metodološki pristup i usporedivost
znanstvenih rezultata u većini starijih prirodoslov-


19-E.Or


RELJEF
OROGRAFSKI POJASI


r j


(isječak), po S. Bertoviću


planinski (alpinski)


pretplaninski (subalpinski)


gorski (montanski)


brdski (kolinski)


ravničarski (planarni)


Karta 6. Reljefni pojasi u istočnin predjelima R Hrvatske i R Bosne
i Hercegovine te susjednih krajeva (po Bertoviću, 1960,
1987, prilagođeni isječak, iz karte bivše SFRJ).


Karte 6. Reliefzonen in östlichen Teilen der Republik Kroatien und
der Republik Bosnien und Herzegowina und im Nachbargebieten
(nach Bertović, I960., 1987., angepaßter Ausschnitt
der Karte des ehemaligen Jugoslawiens).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 33     <-- 33 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
naglasiti njihove osnovne razlikovne karakteristike i
najhitnije dosljednosti, koje proizlaze za hrvatske,
bosansko-hercegovačke pa i ostale krajeve.


Ravnica (nizina, ravan) - reljefno uravnjena površ
(porječje, riječna dolina, polje) s jače ili slabije izraženim
mikro- i nanoreljefom i utjecajem poplavnih i podzemnih
voda, na različitim nadmorskim visinama, u
kopnenim i primorskim krajevim . R. je stojbina zonal-
ne stepe i šumostepe te ekološki optimum edafski paraklimaksnim
(šumskim i ostalim) fitocenozama, intenzivno
potiskivanih izgradnjom ili poljodjelskim djelatnostima.


Brdo ( brijeg, brežuljak, brdašce, glavica, hum) izbočen
kopneni reljefni oblik (uzvisina, ispon), različit
po postanku i stjenovitoj podlozi, pojedinačan ili u
skupinama (pobrđe, humlje). Po visinskim dosezima
najniži je u poredbi s gorom, a osobito s pretplaninom i
planinom. Briježni reljef obilježavaju pojasne (zonalne)
brdske šume različitih listopadnih (u primorju i
vazdazelenih) hrastova u karakterističnom mozaiku s
raznovrsnim poljodjelskim kulturama, livadama, kamenjarama
i seoskim ili gradskim naseljima.


Gora - kopnena makroreljefna izbočina, viša od brda
a niža od planine, tektonskog ili vulkanskog postanka,
različita petrografskoga sastava, osamljena ili u skupini
(gorje). Prirodno su joj reljefno obilježje pojasne
(zonalne) gorske bukove i bukovo-jeline šume. Od planine
se izrazito razlikuje povoljnijim ekološkim prilikama,
fizionomijom i izostankom klimatsko-zonskoga
planinskog vegetacijskog pojasa.


Pretplanina - prostran reljefni ispon u alpskom i
dinarskom te ostalim alpinskim sustavima, koji se po
nadmorskim visinama, pojasnim pretplaninskim bukovim
šumama, klekovini bora krivulja ili bukve i fragmentima
rudina na gornjoj prirodnoj šumskoj granici


- izgledom, ekološki i gospodarstveno oštro ističe, razlikuje
i uklapa između gore i prave planine.
Planina - izdignut (pozitivan) najviši kopneni reljefni
oblik, znatno viši i istaknutiji od gore a pogotovo
od brda. Tektonskog je ili vulkanskog porijekla,
različite litološke grade i vrlo surovih stojbinskih prilika.
U poredbi s gorama, planinu obilježavaju veće
mase (glomaznost) i najviši ustrmljeni vrhovi iznad
prirodne šumske granice. Planina se odlikuje osobitim
reljefno-klimatski uvjetovanim pojasom i stepenicama
planinske vegetacije, a često i s trajnim snježnim (nivalnim)
pokrivačem (slike 2 - 5.)


Reljefni isponi - brdo, gora, pretplanina i planina sa
znanstvenog ili bilo kojega stajališta nisu i ne mogu
se nikako smatrati i nadomještati kao istoznačnice (inačice,
sinonimi), jer svaki od njih posjeduje ekološke,


Šumarski list br. II 12. CXXI11 (1999), 543-563


biološke, fizionomske, gospodarstvene i ostale svojstvenosti,
koje iziskuju da se uzmu u obzir. Svakoj od
tih reljefnih jedinica strukovnjački treba usuglasiti egzaktan
i jednoznačan opis (definiciju).


Na teritorijima R. Hrvatske i R. Bosne i Hercegovine
razvijeni su ovi reljefni oblici: ravnice, brda, gore i
pretplanine, a - neka bude izričito naglašeno - nema
planina! Uz izuzetak lokalno (klimatski i edafski) uvjetovanoga
planinskog raslinstva - sve tamošnje najviše
vrhunce nastavaju pretplaninske fitocenoze, i nema
onog, u okomitom slojanju još višega, klimatskozonskog
pojasa planinske vegetacije, koja je jedno od glavnih
obilježja istinske planine.


Zato je neznalački i besmislica uporno nazivati hrvatske
i bosansko-hercegovačke (a i neke susjedne)
gorske i pretplaninske predjele planinama, kada to oni
po svim realnim, znanstvenim i praktičnim spoznajama
nikako nisu (p. bilj. K).


S opisanim su odnosima reljefnih oblika i raslinstva
u suglasju i vegetacijski opisi i karte koje su objavili:
Horvat (1962), G 1 avač (1962, 1974), Bertović
(apud Šafar 1963; 1975, 1987), Stefanović
(1983, 1987), Skupina pisaca (1986), Lakušić
(1987), Bertović & Lovrić (1987, 1992), Gams
(1990), a Skupina pisaca (1992) nedosljedno razvrstava
neke naše brdske i gorske šume u odnosu na istoimene
reljefne oblike u Hrvatskoj.


ionom


Slika 5. Shematski reljefni prerez i prikaz vegetacijskih pojasa u Istočnim
Alpama uz liniju Münchcn-Innsbruck-Garda jezero.
Donje deblje crte pokazuju nadmorsku visinu udolina i
prijevoja, a gornje najviše regije (po Mägdefrau & Ehrendorfer,
1978, orig.).


Bild 5. Schcmatischer Reliefdurchschnitt und Vegetationszonendarstellung
in östlichen Alpen an der Linie Münchcn-Gardasee.
Untere starke Linien stellen Mcereshöhe der Tälern
und den Gebirgssättcln dar, und obere Linien stellen die
höchsten Regionen dar (nach Mägdefrau & Ehrendorfer,
1978, Original).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 32     <-- 32 -->        PDF

S. Bertović: RliLJHK I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
Šumarski list hr. 11 I2.CXXIII (1999), 543-563
IzHorvatovih i europskih fitogeografskih i fito-čne osobitosti reljefno-morfoloških oblika - ravnica,
cenoloških spoznaja uočljive su nedvojbene pojedinabrda,
gora, pretplaninskih područja i planina - pa ćemo


Kalk
Übersicht:


Qipfel
obere nivale Stufe
Kryptogamen:


Pilze, Algen, Hohenstufen und
Moose, Flechten


untere nivale Slute


Lebensbereiche


wenige dikotyle
Polsterpflanzen


Saxifraga aphylla,
Poa minor


3000 m subnivalc Stufe
Rasenfragmente:


Caricentm firmae


2S00 m obere alpine Stufe
Polsterseggenrasen


Cahcetum firmae = "Firmetum


Schneeböden: Blaukressenflur


Arabidetum coeruleae
Weiden: SuHcetum retusae
Schult: Täschelkrautflur


Thlaspicrum rotundifolii
3000


Fels: Schweizer Mannsschild


Androsacertum helveticae


2500 m mittlere alpine Stufe
Blaugras-1 lorstseggenrasen


Seslerio-Semperviretu n i


Gemsheidespaliere


2800


Loiseleurietum calcicolum


Kalk-Silikat:
Nackt riedrasen Elynetum


2300 m untere alpine Stufe
Almrausch-
Legfohrengebüsch


Rhododendro hirsuti


fc 2600


Pinetum mugi


Rostseggenrasen


Caricetumferruginei


2400


2200


Violettschwinge]


Festucetum violaceae


Goldschswingelrasen


Festucetum paniculatae


Schutt: Schildampfer
Rurnicetum scutati


2000


Waldgrenze ^f"T
1500- 1800 m 4 J


subalpine Stufe
ßpc


Fiehtenval Picetum subalpinum }Ll T
Buchenwald, Dentario-Fagetum. «i
Aceri-F. K


rä*


Legföhrengebüsch Pinetum mugi KÜ 1800
Bürstlingrasen Nardetum m ^S^&JSlÄSil
Fels: Potentilletum caulescentis


^ Nac^.se n jBlaugrashaldcn
Seslerio-Semperviretum


yJA fcr
Felsspalten Schutthalde


600


´^ Androsac. helv. Thlaspiet. rotund
Pol sterseggenrasen ji/W Bürstlingweidc
Dryadeto-lirmetum ´ Nardetum \hb.4n Möhenslufen im Kalk


Slika4. Iznad pretplaninskog područja i šumske granice, samo najviše vrhove Alpa i srodnih masiva obilježava zonalan
planinski vegetacijski pojas s nekoliko visinskih stepenica i cdafsko-klimatski uvjetovanih, većinom intrazonalnih, fitocenoza(
po Reisigl & Kellern, 1978, orig.).


Bild 4. Oberhalb der subalpiner Stufe und natürlicher Waldgrenze, sind nur die höchsten Alpengipfel und gleichartige
Massive durch die zonale Alpinenvegetationszone bezeichnet, mit einigen Hohenstufen und edaphisch-klimatisch bedingten,
meistens intrazonalen, Phytozönosen (nach Reisigl & Keller, 1978).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 31     <-- 31 -->        PDF

S. Bertović: RELJhh I NJl-GOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
Šumarski list br. II 12, CXXII1 (l´W9). 543-563
"Dans les montagnes croates il n´ y pas de zone
speciale de vegetation alpine qui serait conditionnee
par 1´ altitude des montagnes" (Comptes
rendus..., Beograd, 1932, s. 114).


"Na hercegovačkim planinama uspinje se klekovina
do najviših vrhova, pa tako dolazi na Drinači
(2045 m), Mamici (1997 m), Velikom Vilincu
(2116 m) i na Dragoj Kosi u Velikoj Čvrsnici
(2217 m). Borići dolaze tik pod samim vrhom...
planinska je vegetacija još uvijek u pojasu klekovine,
dok se na najvišim usponima Crne Gore
razvila kao posebni vegetacijski pojas" (Ljetopis
JAZU, 46, Zagreb, 1933, s. 103,104).


"Planinska je vegetacija od Snježnika do Maglica
uvjetovana uglavnom lokalnim klimatskim,
orografskim i biotskim faktorima. Posebni pojas
planinske vegetacije nalazi se tek u visokim, planinama
središnjeg i istočnog dijela Balkanskog
poluotoka..." (Glasnik za šumske pokuse, 6, Zagreb,
1938, s. 146).


"Klekovina, iako je po izgledu različna od šume,
pripada ipak po svom sastavu nesumljivo šumskoj
vegetaciji. Ona izgrađuje zapravo značajni
predplaninski pojas, koji dijeli šume od bitno različite
planinske vegetacije" (Zemljopis Hrvatske,
II., Zagreb, 1942, s. 97,477).


"U vezi s obličjem planina postoje četiri glavna
skupa planinske vegetacije: vegetacija stijena,
točila, snježanika i rudina. Ovima se pridružuju
i planinske vrištine" (Šumarski priručnik, II.,
Zagreb, 1946, s. 1132.-1134).


Slika 3.


Tipičan planinski reljefni
i vegetacijski pojas u
alpskoj skupini Grossglockner-
a (3798 m) u
Visokim Turama (Foto:
Das grosse Alpen Panorama,
Mairs Geographischer
Verlag, Mair). Za
razliku od Alpa, svi najviši
vrhunci u RH i
RBiH ne dosižu pojas
zonalnoga planinskog
raslinstva, a ono je najistaknutije
obilježje svake
prave planine.


"Povrh pojasa klekovine nalazi se u planinana,
koje znatno prelaze 2000 m, pojas planinske vegetacije.
On je veoma lijepo razvijen u Julijskim
i Kamniškim Alpama, na Durmitoru, Šar-planini,
Korabu, Peristeru, Nidžeu i Pirinu, a na svim
je ostalim planinama vrlo uzak i uvjetovan samo
mjestimičnim prilikama" (Šumske zajednice Jugoslavije,
Zagreb, 1950., s. 12,14.).


Jiila ;


5ui72sŽa F \ fojai suTve J7a7li72shcc LMLM planinski pojas


vegetacija: (11111111 pojas lUhavi-ne Vegetacija: | j prejsvjeinj pejas


Slika 2. Pretplaninske šume i klekovina na vrhovima gorskih masiva
Risnjaka i Bjelašnice u poredbi s planinama Rilom i Visokom
Tatrom, na kojima je razvijena i planinska vegetacija
(po Horvatu, 1942, 1949, prilagođeno).
Bild 2. Subalpine Wälder und Krummholz am Gipfeln der
Gebirgsmassiven von Risnjak und Bjelašnica im Vergleich
mit Rila und Hohe Tatra auf denen die Alpinenvcgctation
verbreitet ist (nach Horvat, 1942.. 1949., angepaßt).


- "... aber auch die niedrigeren Gebirge Kroatiens
und der Herzegovina, welche einer eigentlichen
Hochgebirgstufe entbehren, haben eine prächtige,
an endemischen sehr reiche Hochgebirgsvegetation"
(Vegetatio, V-Vl, Den Haag, 1954, s.
446)...(p.bilj.H).
Bild 3. Typischer Alpinenrelicf und Vegetationszone in der Alpengruppe Großglockner (3798 m) in Hohe Ture (Foto: Das große Alpen Panorama,
Mairs Geographischer Verlag, Mair). Im Unterschied zu den Alpen, die höchsten Gipfel in Republik Kroatien und Republik
Bosnien und Herzegowina erreichen nicht die Zone der zonalen Alpinengewächse der ein bedeutender Merkmal jedes echten
Alpinengebirge ist.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 30     <-- 30 -->        PDF

S. Bcrlović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
Šumarski list br. II 12, CXXIII (IW9). 543-563
vodelić: Englesko hrvatsko-srpski rječnik, Zagreb 1962);
Mountain, strma uzvisina s ograničenom vršnom površinom,
1000 stopa (1 stopa oko 30 cm) ili više iznad okolne
površine (Webster´s Third New International Dictionary,
Massachusetts, USA 1971).


"göra » I" brijeg, brdo, 2" velika šuma ... Veoma raširen toponim,
sam i u vezi s toponomastičkim pridjevina." (Etimologijski
rječnik, knj: 1., JAZU, Zagreb 1971, str. 589-591).


"planina, opća južnoslavenska, poljska, ukrajinska riječ.
» 1" šumom obrastao brdovit predio, mons, montanea, 2" toponim"...
(Ibid., knj. 2., Zagreb 1972, str. 675).


Brodnjakov Razlikovni rječnik ... (Zagreb 1993) navodi:
"gora, ž., - šuma ... i u hrv. planina". Natuknice planina, nema,
a "planinac > goranin, gorštak, brđanin".


Andrecsov opći priručni atlas (Allgemeiner Handatlas,
Bielefeld u. Leipzig 1896, s. 1, 2), u popisu upotrebljcnih
skraćenica i kratica geografskih imena, na odgovarajućim
kartama i u podnaslovu navodi: "2) bei Berg- und Gebirgsnamen:
G. Gebirge (dtsch); Gora (bulg., russ., serb.); Gudar
(pers.). PI. = Planina ( bulg., serb.)... vrch, vrh (bulg., serb.)
Bergspitze".


Atlas Svijeta (Jug. Leksikografski zavod, Zagreb 1974,


s. 33) navodi "Popis geografskih imena, Kratice: g - gora,
gorje, pr. prolaz, prijevoj". U podnaslovu "Planine - tablica:
vrhovi, planine, zemlja, otok", između 123 najviših svjetskih
vrhunaca, navodi se 5 iz Slovenije, 5 iz Makedonije ijedan
iz Crne Gore.
Atlas Svijeta, Novi pogledi na Zemlju (Liber, Zagreb 1978,


s. 171-173) donosi "Rječnik izvornih geografskih pojmova
(izbor)". Taj sadrži 132 kratice za različite reljefno-morfološke
objekje i nazive, između kojih tek jednu zajedničku
oznaku za brdo, goru, gorje, planinu, planinski masiv i planinski
lanac (!) ima više zemalja, odnosno 19 jezika (arapski,
burmanski, češki, finski, francuski, irski, islandski, japanski,
kmerski, korejski, mađarski, malajski, nizozemski,
norveški, perzijski, španjolski, švedski, tajlandski i turski).
Zemljopisni atlas Republike Hrvatske (Školska knjiga &
Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1993, s. 114) također
u sadržaju pod "Kazalo, Ostale kratice" ima samo zajedničku
oznaku "b brdo, gora, planina".


"GORA v. Gorje, veća uzvišenja na Zemlji, koja se jasno ističu
u reljefu, jer se izdižu iznad okolnog zemljišta. Po visini
se dijele u nisko, srednje i visoko gorje" ... (Enciklopedija
Leksikografskog zavoda, 3, Zagreb 1958, s. 202, 205).


"GORJE, skupina uzvišenja najednom dijelu Zemlje koje
se znatnije izdiže iznad okolnog prostora. Obično u gorju
ima više planina". (Geografija, Školski leksikon, knj. 12,
Zagreb 1965, str. 181).


"PLANINA, veće i prostranije razgranato uzvišenje koje se
izdiže iznad okolnog zemljišta više stotina metara." (Ibid, s.
423).


"Planinsko (visokogorskopodručje) čine planinske skupine,
koje se najvišim vrhovima izdižu nad klimatsku granicu šume".
(Enciklopedija Jugoslavije, 6, Zagreb 1990, str. 177).


"planina prostrano kopneno uzvišenje (iznad 500 m) okruženo
nižim zemljištem, kojemu je površina pri vrhu znatno manja
nego u podnožju. Prema visini razlikuju se niske (do 1000
m), srednje visoke (1000 - 2000 m) i visoke (iznad 2000 m)
planine.... Prema postanku dijele se na ulančane (nastale orogenezom;
Alpe), gromadne (izdizanjem, odn. spuštanjem ze


mljišta duž rasjeda; Rodopi) i vulkanske (nagomilavanjem lave
oko kratera; Kenya)." (Hrvatski opći leksikon, Leksikografski
zavod M. Krleža, Zagreb 1996, s . 767).


Hrvatski leksikon (sv. I i IL, Leksikon d.o.o. & Leksikografski
zavod M. Krleža, Zagreb 1996, 1997) navodi: "Gora, selo
u Sisačko-moslavačkoj županiji". Kao geografsko-reljefni
pojam natuknica gora nije navedena. Vrlo začuđuje i zabrinjava
stoje u oba sveska, zavise od 70-tak hrvatskih gora
bezrazložno odabran pogrešan naziv planina] Natuknice
planina također nema, a "planinarstvo" sadrži slične jezično-
zemljopisnc netočnosti (p. bilj. G).


"Riječ GORA je naziv za prostorno manju i redovito osamljenu
uzvisinu mirnijega reljefa ili njegova blažeg obličja,
različita postanka, koja morfološko-hipsometrijski čini prijelaz
od brda k niskoj planini, nadmorske visine od 500 do
1000 metara". (Kalmeta , R.: O zemljopisnim nazivima
gora i planina, Priroda, 7, Zagreb 1989/90, s. 27-29).


"Riječ PLANINAje naziv za prostorno veću i višu uzvisinu
vrlo raznovrsnih, složenih i kontrastnih reljefnih oblika,
uzvisina je žive energije reljefa, različita postanka i nadmorske
visine više od 1000 metara: (a) NISKA PLANINA od
1000 do 2000 metara n. v." i (b) VISOKA PLANINA viša
od 2000 mn.v." (Ibid.).


Navedeni respektabilni izvori i njihovi zbunjujući
izvodi i slabi tumači dokazuju trajne stručne, jezične i
praktične nedoumice i nedosljednosti u poimanju brda,
gora i planina, koje se protive utvrđenim prirodoznanstvenim
spoznajama te prosudbama o poznatoj važnosti
reljefa u prirodnom životnom okolišu.


U rješavanju tih problema najsigurnije može pripomoći
pokazivačka (indikatorska) uloga biljnog pokrivača,
jer je znanstveno utvrđeno i priznato da su vegetacija
i njezine biljne zajednice (fitocenoze) najsigurniji
pokazatelji stanja i promjena koje nastaju pod utjecajem
stojbinskih čimbenika pa tako i reljefa.


Te važne spoznaje i istraživanja naših i stranih fitogeografa
(Beck-Mannagetta, 1901, Braun-
Blanquet 1915, 1926, Brockmann-Jerosch,
1919,Pawlowski, 1926, Kušan F., 1933,Horvat
1935-1939, 1988, Reisigl & Keller, 1987. i mnogi
drugi) utvrdile su, uz ostalo, eksplicitno ili implicitno,
jasne granice svih reljefnih oblika od ravnica do brdskih,
gorskih, pretplaninskih i planinskih predjela.


U suglasju s tim, a zbog svakodnevnih dvojbi oko
izbora naziva gora i planina, doslovce ćemo navesti nekoliko
fundiranih spoznaja našega najpoznatijeg istraživača
planinske vegetacije - fitocenologa svjetskoga
glasa - dr. 1 ve H o r v a t a.


-
"Zato nema u Hrvatskoj tako visokoga vrha na
kome bi pojas klekovine dosegnuo svoj prirodni
uspon i povrh toga pojasa klekovine nalazio se
nadmorskom visinom uvjetovani pojas planinskih
goleti. Određeni su kompleksi planinskih livada
istina prirodno uvjetovani, ali ne usponom,
već lokalnom klimom i tektonikom" (Rad JAZU,
238, Zagreb, 1930, str. 7).


ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 29     <-- 29 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
Iježbi i omeđenju osnovnih reljefnih oblika, tj. nizina,
brda, gora, a osobito pretplaninskih područja i planina.


Uz neupitne geomorfološke opise, nadmorske visine
i visinske zone sporne su neke dodatne geografskomorfološke
oznake (npr. "dolinsko-planinski prostor,
dolinsko-kotlinske udoline, brdsko-planinska ili planinsko-
kotlinska područja" i slične generalizacije), jer
se većinom ne mogu uskladiti s aktualnim opisima podneblja,
tala, raslinstva i drugim znanstvenim, gospo


Šumarski list br. 11-12. CXXII1( 1999). 543-563


darskim i praktičnim spoznajama (v. Šumarska enciklopedija,
3, str. 143) i namjenama.


Spomenimo da su za jasnu predožbu terenskog obličja
i njegovih značajki zorni i reljefni prerezi (profili),
snimci i crteži kakve primjerice često rabe H or vat
(1942, 1949, 1962), Glavač (1962), Bertović
(1963, 1987, 1992), F. Kušan (1969), Reisigl &
Keller (1987), A. Ž. Lovrić (1987) i mnogi drugi
(si. 2 - 5, 8) istraživači.


3. RAZLIČITOST BRDA, GORE I PLANINE
Der Unterschied zwischen dem Berg, Gebirge und dem Alpinengebirge
Najuočljiviji pozitivni reljefni oblici Zemlje - uzvisine
(isponi): brda, gore i planine te njihove mnoge jezične
izvedenice - starodrevni su i česti općeniti nazivi u pučkoj
predaji i pjesmama, u zemljopisnom imenovanju i
kartografiji pa starijoj i novijoj hrvatskoj književnosti.
Oni su važni razlikovni objekti u mnogim prirodoznanstvenim
istraživanjima i opisima, u tehničkim i gospodarstvenim
djelatnostima, športu, turizmu, vojsci itd. U
novije vrijeme bregovi, a osobito gore i planine često se
spominju u raznovrsnim udžbenicima, filmovima, stručno-
popularnim RTV-emisijama, putopisima, publikacijama,
slikarstvu, dnevnom tisku i ostalim oblicima javnoga
priopćavanja, u općem i ekološkom odgoju.


Osim vrlo ... vrlo rijetkih iznimaka, gotovo u svim
spomenutim i ostalim slučajevima, opće imenice (apelative)
gora i planina pogrešno se shvaća i rabi kao isto


značnice (sinonime). Uzroci su tome različiti, npr.: narodna
baština i jezična tradicija, strani uzori i nedostatak
razlikovnih kriterija i definicija, nemar ili nepoznavanje
odgovarajućih znanstvenih spoznaja, stilske varijacije
pisaca, nerealno opravdavanje s tzv. općim i razgovornim
jezikom, ali često i bolećiva sklonost uveličavanju
stvarnih gora (a ponekad čak i brda) s naoko
impresivnijim nazivom planina.


Za potkrijepu opisanih navoda, ali i zbog objektivne
isprike piscima, dajemo - iz najpoznatijih domaćih i
stranih rječnika, atlasa, enciklopedija, leksikona i odgovarajućih
publikacija - doslovne izvode i tumačenja
koji su, po našem sudu, izvori i razlozi za ispremiješanost
i pogrešan izbor medu nazivima brda, gora i planina
u svim dosadašnjim slučajevima.


Erćg, Coliis, is. monticulut, li. 2. Breg,ili
kräyvodej alibregnadvodum,H#*,
č.Iitus, oris. Appendix > or/t terr^ quam
aqua. aUuit, labrum amnis. 3. Breg ali
nafzip j ki vodu zaderfava, dafze n c
razlejc , chttma , tis. 4. breg, kojega
voda zafprihava , crej>idot inis. breg
nad morlem> Littus ,om. v. Berdo.


Bregovit, [D.] Bärdovit, Bärdafzt. Coliicofus,
monticufofus > montofus, morttuofufy
ayttm.


Gora , planina. Mons^tis. 2 goravifžoka.
(D.J varhovira, uzbardovira , mons
cicdivisi mtmsfaßigiofuSi jugofitSi clival}
fr&ctps, alius, &"praruptus, in elivum
atcumimlw. 3. gora fz-tSrma, mom declivis.
v. Sztermovit. & Montlcola. 2.


Gore vcrhunecz, ill (D.) värh. Montis ju~
gum, ftcttmtn , tmttmtn^ calumtn , vcr~
lex^faßigium, fuptrciihtm tfnntitđ$ mentis.
3. vu gore rojen , montigwa , me.


4. vu gore fztojechi, Monticola-,^
Gortf podnos je. Montis raJ/ccs,
Gori. /IrAei. 2. gon. v. Gore.


Goncza. (D.) Bardafcze, glaWcza. MonticulusjixcoBs.
v. Brefanyek. 2. Gocicza
vinogradfzka. v. Promontorium.


n. 2.
Plannia. Alptiy mentts arJui, v. Gora.


Y\iMi\ccz.Atonta*ntttmoTjtAtiifla%y*ton!icola


Pianinfzki. Montatws. pianinfzki Bogh,


Montitiut,


Slikal. Belostenec, I.: Gazophylacium
seu latino-illyricorum onomatum
aerarium, seleetioribus synonimis,
phraseologiis..., Zagreb
1740. (preslik).


Bild 1. Belostenec I.: Gazophylacium
scu latino-illyricorum onomatum
aerarium, seleetioribus synonimis,
phraseologiis..., Zagreb
1740. (Kopie).


"GORA, /.´ mons; silva. - Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. gora, rus. opa, čes. hora hura pol. gora. -... a. mons,
brdo. Ovo je starije značerie... b. silva, šuma; ovo je postalo
od pređašnega značeha, i zamjeriuje ga često već od XIV vijeka"...
(Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU; dio
III.; Zagreb 1887-1911., str. 270, 271.).


"PLANJNA f. gora obrasla šumom... Nalazi se i u drugim
nekim slav. jezicima: u slov. i u bug. (s istim značehem), u
pol. planina, (suha neplodna zemla) malorus. no.ionima
{neplodno zemlište), ali u drugim indoevr. jezicima ne nalazi
se riječi postanem i značenem srodnih."::. (Ibidem , dio X,
Zagreb 1931, s. 3).


"Berg m - (e) s, - e brdo n, brijeg m, gora, planina/! - Gebirge
n - s, - gorje n, planina f, brdo ;/. - gebirgig adj. planinski,
brdovit, gorovit. Gebirgigkeit / brdovitost, gorovi


tost (-i)". (G. Šamšalović , Njemačko-hrvatski ili srpski


rječnik, Zagreb 1960, s. 170 i 428).
"Brdo, gora, n. mountain, mount - Brdovit, a. i adv. hilly -
Bregovit, a. hilly, mountainous" (I. dio, s. 14/15). - "Gora,


n. mount, mountain - Gorovit, a. montainous" (Ibid., s. 32).
- "Planina, n. mountain" (Ibid., s. 108). - "Hill, n. brežuljak;
brdašce; glavica; hum - Hillock, n. brdašce; oglavak"
(II. dio, s. 66). -"Mount, n. planina; brdo; glavica-Mountain
n. gora; a. gorski" (Ibid., s. 102)... (Standard Croatian-
Englisch and Englisch-Croatian Dictionary, Pittsburgh Pa.,
ožujak 1917).
U isticanju razlika reljefnih oblika nisu precizniji niti ostali
poznati rječnici. Tako je moun´ tain, n., svaka zemljina uzvisina
viša od brda (The Meriam-Wcbster Pocket Dictionary,
New York 1949); Mountain, planina, gora, brdo (Dr




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 28     <-- 28 -->        PDF

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12, CXXIII (1999), 543-563
Reljef- geomorfološke osobine


vrste reljefnih oblika


endogeni reljef


T""** dinarski gorski hrptovi
dinarski gorski masivi
"otočni" gorski hrptovi
"otočni ´gorski masivi


t* mlađe potoline


^


strmei čela navlake
važniji rasjedi


padinski reljef


HU M predgorske stepenice (pedimenti)


riječni reljef


O ^ mrtvaje
riječne terase
zzZ^. riječne plavine
delte
^~Z riječne doline


ledenjački reljef


""* w krnice, morene


tipovi reljefa prema nastanku


| vulkanski
I J riječni (naplavne ravni)
f } riječni (terasne nizine), I


H i riječno-močvarni
i i riječno-padinski (fluviodenudaeijski)
krški i riječnokrški (fluviokrški)
ledenjački (glacijalni)
EZ3 lesne zaravni
I I eolski
I I polja u kršu


Karta 4. Reljefne geomorfološke osobitosti u zapadnoj Hrvatskoj (po Bognaru, 1993., prilagođeni isječak).
Karte 4. Relief und geomorphologisehe Eigentümlichkeiten im Westen Kroatiens (nach Bognar, 1993., angepaßter Ausschnitt).


Neodrživa su različita shvaćanja o osnovnim reljefnim
oblicima, pa bi ih trebalo stručno usuglasiti i jedinstveno
definirati, bez obzira na njihovu daljnju znanstvenu,
gospodarsku i praktičnu namjenu i uporabu.


Za svrsishodniju ekološko-biološku raščlambu reljefa,
apsolutne nadmorske visine nisu dovoljno realan oslonac.
Uza svu svoju stalnost, one su često nepostojan
bioekološki pokazatelj i razdjeljivač jer ovisno o vrlo


utjecajnim ostalim reljefnim čimbenicima - razumljivo


- vrlo variraju na pojedinom (si. 2, krt.5) ili udaljenijim
lokalitetima unutar istih reljefnih oblika (objekata).
Znakovit je i začuđujući propust, što se u gotovo
svim reljefnim interpretacijama zanemaruje već odavno
znanstveno dobro opisan i poznat biljni svijet, iako
je šumska i ostala vegetacija istaknuti reljefni i zemljopisni
čimbenik i - posebice u nas - najsigurniji u obi




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 27     <-- 27 -->        PDF

S. Bertović: Rlil.JKF 1 NJKGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
1942,Roglić 1964,1974,1981,1988,Skupina pisaca
1974-1975, Bognar 1988, 1990, 1993, i dr.)


LEGENDA


OPĆINA
ČABAR
m
1400 - 1500


Karta 3. Reljefi visinske zone u istočnom dijelu općine Rijeka (Zajednički
prostorni plan općina... 1984, prilagođen isječak).


Karte 3. Relief und Höhezonen im östlichen Teil der Gemeinde Rijeka
(Gemeinsame Raumplanung der Gemeinde ...1984.,
angepaßter Ausschnitt).


Šumarski list br. 11-12, CXX1II (1999). 543-563


ističu se geomorfologijske reljefne karte. One, uz ostalo,
predočuju vrste reljefnih oblika i tipove reljefa prema
nastanku i promjenama (krt. 4).


Vrlo plastičan reljefni pregled omogućuju i mnogostruko
vrijedne istraživačke poredbe sadrže panoramni
terestrični te avionski i satelitski snimci (Sretenović
&Šobić 1974,Bertović 1983, V. Kušan 1996).


Usporedbom tumača reljefnih karata i opisa, uočavaju
se različiti i proizvoljni odabiri znakovitih nadmorskih
visina, obuhvati slojničkih razmaka (visinskih
ljestvica, odnosno hipsometrijskih skala) i vrlo često
miješanje različitih apelativa (brdo, gora, planina) za
istovrsne geografijsko-reljefne oblike i razrede (kategorije).
Ta česta razilaženja, kao i zbrku, pokazuje ovih
nekoliko odabranih primjera:


"Tumač boja: ravnica ispod 100 m, ravnica ispod 200 m;
bregovit predjel do 500 m; planine do 1000 m. planine do
1500 m, planine do 2000 m" (S tek las a, Budimpcšta-Zagreb,
1888).


"Reljefni oblici: isponi, hum (brežuljak) do 200 m visine,
brdo, brijeg od 200-1000 mi gora iznad 1000 m. Razlikujemo
nisko gorje do 1500 m apsolutne visine, osrednje gorje kojega
vršci dosežu najviše do 2500 m a. v. te visoko gorje s preko
2500 m a. v." (M. Gračanin, Zagreb, 1946, 1950).
"Koeficijenti otjecanja za različita područja i tla. Područja:
visočje, iznad 1.000 m nad morem; brdovito područje, 1000500
m n. m.; humovito područje, 500-150 m n. m.; humovite
ravnice; ravnice ispod 150 m n. m." (G o d e k, Zagreb, 1949).
"Visinska karta Jugoslavije: 1. gorski svet nad 1.500 m; 2.
gorski svet med 1000 in 1500 m; 3. gorski svet med 500 in
1000 m; 4. gričevje in hribovjc (brežuljci i brda, op. p.) v višinahpod
500 m; 5. ravnine ..." (Melik, Ljubljana, 1958).
"Isponi u megareljefu i makroreljefu mogli bi se razvrstati
ovako: hum ili brežuljak do 200 m visine, brdo ili brijeg do
500 m, gora do 1000 m, planina iznad 1500 m" (Safar, Zagreb,
1963).


"Visinska struktura reljefa kopna: nizije ispod 200 m, brcžuljkasto-
brdovito zemljište 200-500 m, niskoplaninsko zemljište
500-1000 m, srednjoplaninsko zemljište 1000-2000 m, visoko-
planinsko zemljište preko 2.000 m" (Sretenović ,
Beograd, 1974).


do 200 200-500 500-1000 1000-2000 više od 2000
gora - planina
brežuljak brdo niska gora, srednja gora, visoka gora,
ili hum planina planina planina


Tablica 1."Hipsometrijska podjela i nazivi za reljefne uzvisine, u metrima apsolutne ili nadmorske visine"
(po Kalmeti, Zagreb, 1983, orig.).


Tafel 1 "Hypsometrische Aufteilung und Namen für die Rclicferhöhungcn, in Meter der Absolut- oder
Mecreshöhe" (nach Kalmeta, Zagreb, 1983., Original)


"Reljef - visinski pojasi, nadmorska visina u metrima: 0-100,
100-200, 200-500, 500-1000, 1000-1500, 1500-2000 (Bcrti
ć, Zagreb, 1993).


"Tip reljefa: brežuljkast do 200 m nadmorske visine, brdovit
od 200-1000 m, gorovit (planinski) iznad 1000 m" (Kovače
v i ć, Zagreb, 1995).


"Planine. Planinsko područje (reljef iznad 500 m aps. visine)...
Najrasprostranjenija su tzv. sredogorja (500-1500 m)...
Visokoplaninsko područje (iznad 1500 m)"... (Prcić , Zagreb,
1997, s. 268).


"planinsko područje (teren iznad 500 m apsolutne visine".
..(B u 1 j a t & P r c i ć , Zagreb, 1997., s. 345)... (p. bilj. F).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 26     <-- 26 -->        PDF

S. Bertović: RhLJLF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
sličnih starih karata označene su i najistaknutije reljefne
sastavnice: isponi - brda, brežuljci, gore (npr. "Albanus
mons", "Bebii montes") pojedinačno ili u lančanim nizovima
u obliku sjenčanih stožera ili krtičnjaka. Istaknute
su i glavne vode - rijeke i njihovi pritoci te živi
pokrivač - šume.


Na karti Ugarske (Stier, Nürnberg 1684.) vidi se reljefna
razvedenost Gorskoga kotara i istaknut je Kick
("Kleckberg"), a između Velebita i Like označene su
prostrane šume ("Morlackische Wälder")... (karta 1).


Karta 1. Reljef Hrvatske na isječku Karte Ugarske, 1684.
Kartel. Relief von Kroatien auf dem ungarischen Kartenaus


schnitt, 1684.


Naše najbolje kartografsko djelo iz starijeg razdoblja
je "Karta Slavonije i Hrvatske", koju je izradio
Stjepan Glavač (1673.?). Dobro su prikazani reljef
(npr. sjenčanjem istaknuta gorovitost Gorskoga kotara),
riječna mreža, mnogi novi toponimi i po prvi puta
označena je hrvatska milja u kartinu mjerilu.


"Mappa deren Kaiserlichen Königlichen an der See
in Littoral Austriaco ligenden Waldungen..." (Pierker


u. a. Beč 1764.) sa sjenčanim reljefom, šumama i kulturama
(u boji) ubraja se među najstarije vegetacijske
karte u nas (Kosov i č 1914., Bertović 1966)paiu
svijetu (p. bilj. C).
"Zemljopis županija Kraljevine Hrvatske i Slavonije"
osobito je značajan, jer je na osam posebnih karata u


Šumarski list br. II 12. CXXIII (IgggX 543-563


boji, u mjerilu 1:180 000, prvi puta predstavljena visinska
pojasovitost reljefa u Hrvatskoj, sa šest kartografskih
jedinica (Steklasa Budimpešta-Zagreb, 1888)...


(p.
bilj. D).
Između topografskih sekcija za teritorij nekadašnje
Austro-Ugarske Monarhije, na listu "Umgcbungskarte
von Agram", koji je izradio K. u. K. f Militärgeographisches
Institut" u Beču, 1893. g. (krt. 2) precizno su označene
mnoge reljefne pojedinosti (crtkano, "šrafama"
vrhovi i grebeni pa doline, rijeke, potoci mrtvaje), a
osobito vrijedna novost su označene aps. nadmorske
visine (kote, triangulacijske točke) i prostorno omeđene,
zeleno obojane -šume.


Od druge polovice XIX. stoljeća i danas, za kartografski
reljefni prikaz (Bertović 1983) većinom se


tOMm no 0 1 2 2 * s knl


^i´iifi´ll´iH r— < T i—t -r r—« ´


iocs
530 o 1300 :ooo 300C 4000 jocaSc^nue


Karta 2. Reljefu okolici Zagreba, 1893. (isječak)
Karte 2. Relief in der Umgebung von Zagreb, 1893. (Ausschnitt)


rabe geometrijske metode s kotama i slojnicama (izohipsama).


Na toj osnovi odabrane reljefne visinske zone okosnica
su vrlo tipičnih i čestih reljefnih karata u raznim
publikacijama (krt. 3). One međutim, vrlo dobro predočuju
samo ukupnu reljefnu plastičnost i kolikoću pojedinih
zona (p. bilj. E) u istraživanome području.


U geologijskim, geografskim i ostalim opisima i raznovrsnoj
primijenjenoj tematici i kartografiji (Oppitz




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 25     <-- 25 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 11 12, CXXIII (1999), 543-563
UDK 630* 113 + 188


RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA"


DAS RELIEF UND SEINE RÄUMLICHE EINTEILUNG


Stjepan BERTOVIC**


SAŽETAK: Opisuje se reljef kao istaknuti prirodni čimbenik i objekt različitih
istraživanja. Spominju se neke vrste karata i razlike u tumačenjima reljefa.
Između morfografskih jedinica pobliže se objašnjava apelative gora i planina,
jer ih se gotovo redovito smatra istoznačnicama, a zapravo se bitno vrlo razlikuju
i pogrešno poistovjećuju. Obuhvat ujedinjenog utjecaja svih reljefnih čimbenika
na podneblje, tlo i raslinstvo, predlaže se u novoshvaćenoj reljefnoj raščlambi
na orografijske pojase, a ti su: ravnički, brdski, gorski, pretplaninski i
planinski. Daje se nekoliko aktualnih prijedloga za reljefnu tematiku.


K Ij učne r ij e č i: reljef-karte i tumači, gora i planina, orografijski pojasi,
bioklimati.


1. UVOD - Die Einleitung
Kako se zna o reljefu, odnosno "o obliku krute Ze-obilježja ubrajaju medu najvažnije fizičko-geografske
mljine površine, kako ga geomorfologija u genetičkom značajke nekog prostora. Sam reljef, vizualno je često
smislu istražuje, ovise gotovo sve ostale pojave na povr-najmarkantnija osobina, a posebno je geografski zanišju
Zemlje. Štoviše, pojave u atmosferi, iako stoje pod mljiv ne samo stoga stoje najčešće rezultat vrlo složeutjecajem
svojih vlastitih planetarnih zakona, ipak očito noga razvojnog procesa i različitih utjecaja nego pogonajviše
ovise o geomorfologijskim prilikama; tako u tovo iz razloga stoje to jedan od najvažnijih činilaca korazvitku
klimata, postanku vjetrova itd. Areali pak biljji
bitno utječu na složene društvene osobitosti, na evolunih
i životinjskih formacija prilagođuju se oblicima tla ciju i funkcije nekog prostora" (Pavić 1975).
upravo tako očigledno kao i područja rasprostranjenosti U suglasju s gore opisanom važnošću i ostalim reljeljudskih
zajednica (rasa, naroda) i njihova stvaranja, odfnim
značajkama (popratna bilješka A), svrha je ovoga
nosno djelovanja, kao što su gospodarski prostor, nasenapisa
sažeti najvažnije spoznaje o reljefu, njegovim


lja, putovi..." (Maul 1 1938,apudOppitz 1942). oblicima i načinima kartografijskog prikaza, opisati bi


"Reljef je najkarakterističniji element teritorija Hrtne
uzroke i razlike u poimanju naziva gora i planina i
vatske i bitan je ne samo za razumijevanje sadašnjih slijedom toga ponuditi verificirane osnove za točnije
osobina, već i za povijesnu ulogu hrvatskoga prostora" sveopće predočavanje reljefa, posebice za njegovu
(Roglić 1960). znanstvenu i praktičnu ekološko-biološku interpre


"U svakoj se regionalnoj geografskoj analizi reljefna taciju i praktičnu uporabu.


2. RELJEFNE KARTE, OPISI I PRIMJEDBE
Reliefkarten, Beschreibungenund und Bemerkungen
Već od vremena Babilonaca, Egipćana i Rimljana, dinosti o karakteru reljefa, visinskim odnosima i si.
reljefne bitnosti različito se prikazivalo na glinenim (Radošević 1974).
pločama, papirusu i kartama, naravno bez ikakvih poje-Kopnenu i primorsku Hrvatsku prikazivalo


se na
mnogim kartama Ugarske, Austrije i Italije, izrađenim u
Zbog znanstvene dosljednosti i cjelovitosti tematike u članku se, različitim razdobljima, mjerilima i tehnikama (p. bilj.
nažalost, nije moglo izbjeći citirati neke aktualne pojedinosti iz


B). Jednu od najstarijih karata "Quinta Europae Tabula"


vremena dviju bivših Jugoslavija.
Prof. dr. sc. Stjepan Bertović, Zagreb, Iblerov trg br. 8/IV. sastavio je C. Ptolemaeus (Ulm 1482). Na toj i nizu