DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 30     <-- 30 -->        PDF

S. Bcrlović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA
Šumarski list br. II 12, CXXIII (IW9). 543-563
vodelić: Englesko hrvatsko-srpski rječnik, Zagreb 1962);
Mountain, strma uzvisina s ograničenom vršnom površinom,
1000 stopa (1 stopa oko 30 cm) ili više iznad okolne
površine (Webster´s Third New International Dictionary,
Massachusetts, USA 1971).


"göra » I" brijeg, brdo, 2" velika šuma ... Veoma raširen toponim,
sam i u vezi s toponomastičkim pridjevina." (Etimologijski
rječnik, knj: 1., JAZU, Zagreb 1971, str. 589-591).


"planina, opća južnoslavenska, poljska, ukrajinska riječ.
» 1" šumom obrastao brdovit predio, mons, montanea, 2" toponim"...
(Ibid., knj. 2., Zagreb 1972, str. 675).


Brodnjakov Razlikovni rječnik ... (Zagreb 1993) navodi:
"gora, ž., - šuma ... i u hrv. planina". Natuknice planina, nema,
a "planinac > goranin, gorštak, brđanin".


Andrecsov opći priručni atlas (Allgemeiner Handatlas,
Bielefeld u. Leipzig 1896, s. 1, 2), u popisu upotrebljcnih
skraćenica i kratica geografskih imena, na odgovarajućim
kartama i u podnaslovu navodi: "2) bei Berg- und Gebirgsnamen:
G. Gebirge (dtsch); Gora (bulg., russ., serb.); Gudar
(pers.). PI. = Planina ( bulg., serb.)... vrch, vrh (bulg., serb.)
Bergspitze".


Atlas Svijeta (Jug. Leksikografski zavod, Zagreb 1974,


s. 33) navodi "Popis geografskih imena, Kratice: g - gora,
gorje, pr. prolaz, prijevoj". U podnaslovu "Planine - tablica:
vrhovi, planine, zemlja, otok", između 123 najviših svjetskih
vrhunaca, navodi se 5 iz Slovenije, 5 iz Makedonije ijedan
iz Crne Gore.
Atlas Svijeta, Novi pogledi na Zemlju (Liber, Zagreb 1978,


s. 171-173) donosi "Rječnik izvornih geografskih pojmova
(izbor)". Taj sadrži 132 kratice za različite reljefno-morfološke
objekje i nazive, između kojih tek jednu zajedničku
oznaku za brdo, goru, gorje, planinu, planinski masiv i planinski
lanac (!) ima više zemalja, odnosno 19 jezika (arapski,
burmanski, češki, finski, francuski, irski, islandski, japanski,
kmerski, korejski, mađarski, malajski, nizozemski,
norveški, perzijski, španjolski, švedski, tajlandski i turski).
Zemljopisni atlas Republike Hrvatske (Školska knjiga &
Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1993, s. 114) također
u sadržaju pod "Kazalo, Ostale kratice" ima samo zajedničku
oznaku "b brdo, gora, planina".


"GORA v. Gorje, veća uzvišenja na Zemlji, koja se jasno ističu
u reljefu, jer se izdižu iznad okolnog zemljišta. Po visini
se dijele u nisko, srednje i visoko gorje" ... (Enciklopedija
Leksikografskog zavoda, 3, Zagreb 1958, s. 202, 205).


"GORJE, skupina uzvišenja najednom dijelu Zemlje koje
se znatnije izdiže iznad okolnog prostora. Obično u gorju
ima više planina". (Geografija, Školski leksikon, knj. 12,
Zagreb 1965, str. 181).


"PLANINA, veće i prostranije razgranato uzvišenje koje se
izdiže iznad okolnog zemljišta više stotina metara." (Ibid, s.
423).


"Planinsko (visokogorskopodručje) čine planinske skupine,
koje se najvišim vrhovima izdižu nad klimatsku granicu šume".
(Enciklopedija Jugoslavije, 6, Zagreb 1990, str. 177).


"planina prostrano kopneno uzvišenje (iznad 500 m) okruženo
nižim zemljištem, kojemu je površina pri vrhu znatno manja
nego u podnožju. Prema visini razlikuju se niske (do 1000
m), srednje visoke (1000 - 2000 m) i visoke (iznad 2000 m)
planine.... Prema postanku dijele se na ulančane (nastale orogenezom;
Alpe), gromadne (izdizanjem, odn. spuštanjem ze


mljišta duž rasjeda; Rodopi) i vulkanske (nagomilavanjem lave
oko kratera; Kenya)." (Hrvatski opći leksikon, Leksikografski
zavod M. Krleža, Zagreb 1996, s . 767).


Hrvatski leksikon (sv. I i IL, Leksikon d.o.o. & Leksikografski
zavod M. Krleža, Zagreb 1996, 1997) navodi: "Gora, selo
u Sisačko-moslavačkoj županiji". Kao geografsko-reljefni
pojam natuknica gora nije navedena. Vrlo začuđuje i zabrinjava
stoje u oba sveska, zavise od 70-tak hrvatskih gora
bezrazložno odabran pogrešan naziv planina] Natuknice
planina također nema, a "planinarstvo" sadrži slične jezično-
zemljopisnc netočnosti (p. bilj. G).


"Riječ GORA je naziv za prostorno manju i redovito osamljenu
uzvisinu mirnijega reljefa ili njegova blažeg obličja,
različita postanka, koja morfološko-hipsometrijski čini prijelaz
od brda k niskoj planini, nadmorske visine od 500 do
1000 metara". (Kalmeta , R.: O zemljopisnim nazivima
gora i planina, Priroda, 7, Zagreb 1989/90, s. 27-29).


"Riječ PLANINAje naziv za prostorno veću i višu uzvisinu
vrlo raznovrsnih, složenih i kontrastnih reljefnih oblika,
uzvisina je žive energije reljefa, različita postanka i nadmorske
visine više od 1000 metara: (a) NISKA PLANINA od
1000 do 2000 metara n. v." i (b) VISOKA PLANINA viša
od 2000 mn.v." (Ibid.).


Navedeni respektabilni izvori i njihovi zbunjujući
izvodi i slabi tumači dokazuju trajne stručne, jezične i
praktične nedoumice i nedosljednosti u poimanju brda,
gora i planina, koje se protive utvrđenim prirodoznanstvenim
spoznajama te prosudbama o poznatoj važnosti
reljefa u prirodnom životnom okolišu.


U rješavanju tih problema najsigurnije može pripomoći
pokazivačka (indikatorska) uloga biljnog pokrivača,
jer je znanstveno utvrđeno i priznato da su vegetacija
i njezine biljne zajednice (fitocenoze) najsigurniji
pokazatelji stanja i promjena koje nastaju pod utjecajem
stojbinskih čimbenika pa tako i reljefa.


Te važne spoznaje i istraživanja naših i stranih fitogeografa
(Beck-Mannagetta, 1901, Braun-
Blanquet 1915, 1926, Brockmann-Jerosch,
1919,Pawlowski, 1926, Kušan F., 1933,Horvat
1935-1939, 1988, Reisigl & Keller, 1987. i mnogi
drugi) utvrdile su, uz ostalo, eksplicitno ili implicitno,
jasne granice svih reljefnih oblika od ravnica do brdskih,
gorskih, pretplaninskih i planinskih predjela.


U suglasju s tim, a zbog svakodnevnih dvojbi oko
izbora naziva gora i planina, doslovce ćemo navesti nekoliko
fundiranih spoznaja našega najpoznatijeg istraživača
planinske vegetacije - fitocenologa svjetskoga
glasa - dr. 1 ve H o r v a t a.


-
"Zato nema u Hrvatskoj tako visokoga vrha na
kome bi pojas klekovine dosegnuo svoj prirodni
uspon i povrh toga pojasa klekovine nalazio se
nadmorskom visinom uvjetovani pojas planinskih
goleti. Određeni su kompleksi planinskih livada
istina prirodno uvjetovani, ali ne usponom,
već lokalnom klimom i tektonikom" (Rad JAZU,
238, Zagreb, 1930, str. 7).