DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 33 <-- 33 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA naglasiti njihove osnovne razlikovne karakteristike i najhitnije dosljednosti, koje proizlaze za hrvatske, bosansko-hercegovačke pa i ostale krajeve. Ravnica (nizina, ravan) - reljefno uravnjena površ (porječje, riječna dolina, polje) s jače ili slabije izraženim mikro- i nanoreljefom i utjecajem poplavnih i podzemnih voda, na različitim nadmorskim visinama, u kopnenim i primorskim krajevim . R. je stojbina zonal- ne stepe i šumostepe te ekološki optimum edafski paraklimaksnim (šumskim i ostalim) fitocenozama, intenzivno potiskivanih izgradnjom ili poljodjelskim djelatnostima. Brdo ( brijeg, brežuljak, brdašce, glavica, hum) izbočen kopneni reljefni oblik (uzvisina, ispon), različit po postanku i stjenovitoj podlozi, pojedinačan ili u skupinama (pobrđe, humlje). Po visinskim dosezima najniži je u poredbi s gorom, a osobito s pretplaninom i planinom. Briježni reljef obilježavaju pojasne (zonalne) brdske šume različitih listopadnih (u primorju i vazdazelenih) hrastova u karakterističnom mozaiku s raznovrsnim poljodjelskim kulturama, livadama, kamenjarama i seoskim ili gradskim naseljima. Gora - kopnena makroreljefna izbočina, viša od brda a niža od planine, tektonskog ili vulkanskog postanka, različita petrografskoga sastava, osamljena ili u skupini (gorje). Prirodno su joj reljefno obilježje pojasne (zonalne) gorske bukove i bukovo-jeline šume. Od planine se izrazito razlikuje povoljnijim ekološkim prilikama, fizionomijom i izostankom klimatsko-zonskoga planinskog vegetacijskog pojasa. Pretplanina - prostran reljefni ispon u alpskom i dinarskom te ostalim alpinskim sustavima, koji se po nadmorskim visinama, pojasnim pretplaninskim bukovim šumama, klekovini bora krivulja ili bukve i fragmentima rudina na gornjoj prirodnoj šumskoj granici - izgledom, ekološki i gospodarstveno oštro ističe, razlikuje i uklapa između gore i prave planine. Planina - izdignut (pozitivan) najviši kopneni reljefni oblik, znatno viši i istaknutiji od gore a pogotovo od brda. Tektonskog je ili vulkanskog porijekla, različite litološke grade i vrlo surovih stojbinskih prilika. U poredbi s gorama, planinu obilježavaju veće mase (glomaznost) i najviši ustrmljeni vrhovi iznad prirodne šumske granice. Planina se odlikuje osobitim reljefno-klimatski uvjetovanim pojasom i stepenicama planinske vegetacije, a često i s trajnim snježnim (nivalnim) pokrivačem (slike 2 - 5.) Reljefni isponi - brdo, gora, pretplanina i planina sa znanstvenog ili bilo kojega stajališta nisu i ne mogu se nikako smatrati i nadomještati kao istoznačnice (inačice, sinonimi), jer svaki od njih posjeduje ekološke, Šumarski list br. II 12. CXXI11 (1999), 543-563 biološke, fizionomske, gospodarstvene i ostale svojstvenosti, koje iziskuju da se uzmu u obzir. Svakoj od tih reljefnih jedinica strukovnjački treba usuglasiti egzaktan i jednoznačan opis (definiciju). Na teritorijima R. Hrvatske i R. Bosne i Hercegovine razvijeni su ovi reljefni oblici: ravnice, brda, gore i pretplanine, a - neka bude izričito naglašeno - nema planina! Uz izuzetak lokalno (klimatski i edafski) uvjetovanoga planinskog raslinstva - sve tamošnje najviše vrhunce nastavaju pretplaninske fitocenoze, i nema onog, u okomitom slojanju još višega, klimatskozonskog pojasa planinske vegetacije, koja je jedno od glavnih obilježja istinske planine. Zato je neznalački i besmislica uporno nazivati hrvatske i bosansko-hercegovačke (a i neke susjedne) gorske i pretplaninske predjele planinama, kada to oni po svim realnim, znanstvenim i praktičnim spoznajama nikako nisu (p. bilj. K). S opisanim su odnosima reljefnih oblika i raslinstva u suglasju i vegetacijski opisi i karte koje su objavili: Horvat (1962), G 1 avač (1962, 1974), Bertović (apud Šafar 1963; 1975, 1987), Stefanović (1983, 1987), Skupina pisaca (1986), Lakušić (1987), Bertović & Lovrić (1987, 1992), Gams (1990), a Skupina pisaca (1992) nedosljedno razvrstava neke naše brdske i gorske šume u odnosu na istoimene reljefne oblike u Hrvatskoj. ionom Slika 5. Shematski reljefni prerez i prikaz vegetacijskih pojasa u Istočnim Alpama uz liniju Münchcn-Innsbruck-Garda jezero. Donje deblje crte pokazuju nadmorsku visinu udolina i prijevoja, a gornje najviše regije (po Mägdefrau & Ehrendorfer, 1978, orig.). Bild 5. Schcmatischer Reliefdurchschnitt und Vegetationszonendarstellung in östlichen Alpen an der Linie Münchcn-Gardasee. Untere starke Linien stellen Mcereshöhe der Tälern und den Gebirgssättcln dar, und obere Linien stellen die höchsten Regionen dar (nach Mägdefrau & Ehrendorfer, 1978, Original). |